KULTURA
Izložba fotografija Priče o besmislu Hrvoja Polana se
sastoji od 4 foto eseja – o Gazi i djeci sa PTSP-om, izraelskom zidu prema
Palestincima, američkoj invaziji na Irak i izbjeglicama sa Bliskog i Srednjeg
istoka u Tovarniku. Polanove fotografije su izrazito antiratne, izbjegavaju
senzacionalizam, sa naglašenom empatijom za žrtve i civile.
FOTO: (Hrvoje Polan)
Autor od 1992. pokriva ratna područja u bivšoj Jugoslaviji,
Gazi, Zapadnoj Obali, Izraelu, Libanu i Iraku. Jedan od njegovih radova je
uvršten u kolekciju “100 najboljih slika dekade 1990-2000”, izloženu u Museum
of Modern Art (MoMA) u New Yorku.
Gaza: PTSP i djeca – fakti
Oko 1,82 miliona Palestinaca živi u pojasu Gaze, čija
veličina iznosi 365 km2 (Zagreb – 640 km2). Sa godišnjom stopom rasta
populacije od 2,91% Gaza je jedno od najgušće naseljenih mjesta na zemlji. Dok
21% stanovništva živi u dubokom siromaštvu, 60% stanovništva je mlađe od 19
godina.
Više od 40 godina izraelske vojne okupacije ima razarajući
učinak na Palestince u Gazi. Zračni udari, granatiranje, kopnene invazije i
drugo nasilje dovelo je do epidemije patnje među najugroženijim stanovnicima
Gaze. Najnovije studije pokazuju da velika većina djece u Gazi pokazuje
simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Studije UN-a pokazuju da
33% djece ima teške akutne simptome PTSP-a koji trebaju psihološku
intervenciju, dok 49% njih pati od umjerene razine simptoma PTSP-a. Znakove
teške ili umjerene depresije pokazuje 40% djece, a nevjerojatnih 95% pokazuje
tešku tjeskobu. U međuvremenu, 75% djece pokazuje ograničenu ili nikakvu
sposobnost da se nosi sa svojim traumama. Dugoročni učinci stalnog nasilja i
PTSP-a na tako mladu populaciju su nesagledivi. Cijele generacije nepovratno su
izgubljene u strahotama vojnog nasilja (Izvor: UN, UNHCR, UNRWA).
FOTO: (Hrvoje Polan)
Zid – fakti
Godine 2004. Izrael je počeo gradnju Zida prema palestinskoj
Zapadnoj obali. 709 km dug, “težak” 2,1 milijardi dolara – čije 85% trase
prolazi kroz Zapadnu obalu, a ne duž tzv “Zelene linije” (službene linije
razdvajanja između Izraela i Palestine), Zid “de facto” prisvaja 10%
(najplodnije) palestinske Zapadne obale. Zid i ograničenja slobode kretanja
ostavlja 30.000 Palestinaca na drugoj (izraelskoj) strani zida i ograničava
pristup mnogobrojnim palestinskim stanovnicima njihovoj zemlji, poslovima,
školama, vodnim resursima, bolnicama…
“Medecins du Monde”, “Red Crescent” i “Physicians for Human
Rights” su izjavili da će zid spriječiti 150.000 palestinske djece da se redovno
cijepi, dok gotovo jedna trećina stanovnika Zapadne obale neće imati pristup
zdravstvenim ustanovama. Dok su hiljade palestinskih kuća i poljoprivrednih
zemljišta uništeni tokom izgradnje zida, danas oko 80% Palestinaca na Zapadnoj
obali koji posjeduju svoju zemlju na drugoj strani zida ne mogu obrađivati
svoja polja i tako gube primarni izvor preživljavanja. U isto vrijeme, Izrael
je uspostavio više od stotinu svojih (nelegalnih) naselja (settlements) sa
500.000 doseljenika unutar palestinske Zapadne obale (Izvor: UN, B’Tselem –
Israeli Information Center for Human Rights).
FOTO: (Hrvoje Polan)
Operacija “Iračka sloboda” – fakti
“Invazija na Irak je ilegalna”, izjavio je tadašnji
generalni sekretar UN-a Kofi Annan, nakon što su 2003. SAD, pod izgovorom
navodnog iračkog posjedovanja oružja za masovno uništenje, “zaobišle” Vijeće
sigurnosti UN-a i jednostrano krenule u invaziju Iraka.
Broj poginulih u razdoblju 2003-2011. u Iraku varira izmeđ
151.000 i 1,4 miliona. Procjena nezavisne britanske agencije Opinion Research
Business (ORB) sugerira da je ukupna brojka nasilno poginulih u operaciji “Iračka
sloboda” oko 1,2 miliona.
Prema UNHCR-u gotovo milion iračke djece postala su ratna
siročad, a preko 3,9 miliona ljudi, ili oko 16% iračke populacije, izbjeglo je
iz svojih domova kao rezultat američke invazije na Irak. Svjetska zdravstvena
organizacija (WHO) izvjestila je 2011. da 70% djece u Iraku pati od ratom
izazvanih traumatskih sindroma. (Izvor: UN, UNHCR, ORB, Project Censored, BBC).
FOTO: (Hrvoje Polan)
Izbjeglice – fakti
Sredinom septembra 2015, nakon što je Mađarska zatvorila
svoju granicu, veliki val izbjeglica prelio se u Hrvatsku. Do kraja te godine
više od 550.000 očajnih izbjeglica poći će tim novim putem pokušavajući pobjeći
od ratnih strahota ili gladi. Prvih nekoliko dana ulaska izbjeglica u Hrvatsku
obilježili su haos i neorganiziranost. Koliko je Vlada RH bila nespremna govori
i podatak da je Vesna Pusić, tadašnja zamjenica premijera, u Dnevniku večer
prije prvog ulaska izbjeglica izjavila da “nema mjesta panici, jer u Hrvatskoj
očekujemo najviše 2-4.000 izbjeglica”. U sljedeća 24 sata stiglo je preko
10.000 izbjeglica, a svaki sljedeći dan donio je još više očajnih i iscrpljenih
ljudi.
Mjesto na istočnim hrvatskim granicama sa Srbijom koje je
podnijelo haotični prvi izbjeglički talas bio je Tovarnik. To je selo na
nekadašnjoj rimskoj cesti s nekih 2.500 stanovnika, devastirano u nedavnom
hrvatsko-srpskom ratu, čiji je željeznički kolodvor tokom nekoliko mjeseci bio
san desetaka hiljada izbjeglica. Neizvjesnost, umor, glad, nedostatak sna i
odvajanje od roditelja najviše su utjecali na iscrpljenu djecu. Iznimno rijetki
vozovi dolazili su na prepunu stanicu bez voznog reda i informacija o daljnjoj
destinaciji.
Samo iz Sirije, od početka sukoba izbjeglo je više od 4
miliona ljudi (još je 5 miliona interno raseljeno); nakon američkih invazija iz
Iraka je od početka 2003. izbjeglo 3,9 miliona ljudi, a od 2001. iz Afganistana
je otišlo 5,4 miliona ljudi (podaci prije uspona Isisa). U 2015. godini
1.006.551 izbjeglica prešlo je u Evropu (97% morem, 3% kopnom). 3.760 ih se
utopilo. Svako četvrto izbjegličko dijete ima ispod 12 godina (Izvor: UN,
UNHCR, IOM – Intl. Organization for Migration).
FOTO: (Hrvoje Polan)
(TBT, pescanik.net)
