ANALITIKA
Kako se gostovanje na HTV-u pretvorilo u jedan od većih
političkih skandala u ionako bremenitim bošnjačko-hrvatskim političkim odnosima
FOTO: Izetbegović (Screnshot)
Izetbegovićeva tvrdnja da bi Treći entitet, za kojeg se
zalaže većina hrvatskih političkh organizacija u BIH, mogao dovesti do novog
rata, jednako je bezočna kao Dodikova mantra o odcjepljenju Republike Srpske.
Hrvatsko je pitanje, u Bosni, koje se prelama kroz izborni zakon, polako došlo
i u fokus međunarodne zajednice. Pa je predsjednica Republike putovala u
Tursku, da bi o tome razgovarala s turskim predsjednikom. Pa su zatim u Tursku
putovali Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović, koji su, također, razgovarali o
izbornom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. A sada Aleksandar Vučić stiže u
Hrvatsku.
Gostovanje Bakira Izetbegovića, sina prvog
bosanskohercegovačkog predsjednika Alije Izetbegovića, u Nedjeljom u 2,
pretvorilo se u jedan od većih političkih skandala u ionako bremenitim
bošnjačko-hrvatskim političkim odnosima. Gospodin Izetbegović ponio se prema
hrvatskom pitanju u BIH, baš onako kao što se Milorad Dodik ponaša prema samoj
Bosni i Hercegovini. S prijetnjama, nerazumijevanjem i poniženjima.
Njegova tvrdnja da bi famozni Treći entitet, za koji se
zalaže većina hrvatskih političkih organizacija u BIH, mogao dovesti do novog
rata, jednako je bezočna kao Dodikova mantra o odcjepljenju Republike Srpske
(ovdje želimo naglasiti da Treći entitet ne smatramo dobrim rješenjem za BIH,
ali da spominjanje rata držimo još mnogo gorim).
BAKIROV OTAC ALIJA JE
BIO IZNIMKA
Nadalje, Izetbegovićevo uvjetovanje izgradnje Pelješkog
mosta trajnim rješenjem ionako teritorijalno minornih hrvatsko-bosanskih
graničnih problema nije ništa drugo nego zaista jadan, trećerazredni
ucjenjivački stav nedostojan bilo koga, tko se ozbiljno bavi politikom. No, to
je kismet Bosne i Hercegovine. Od predsjednika Herceg Bosne Mate Bobana, koji
nesumnjivo jest bio ratni zločinac, preko još puno goreg ratnog zločinca
Radovana Karadžića, preko operetnog zločinca u pokušaju Milorada Dodika, do
sirotog mlađeg gospodina Izetbegovića , bosanskohercegovačku su politiku
unatrag četvrt stoljeća obilježavali kratkovidni moralni invalidi, koji su iz
ionako neproduktivnog političkog okvira izvlačili ono najgore.
Zato, među ostalim, Bosna i Hercegovina jest
najdisfunkcionalnija država u Europi: njen stalni status međunarodnog
protektorata onemogućio je bilo kome pristojnom i produktivno inteligentnom da
se ondje bavi politikom. Bakirov otac Alija bio je iznimka. Aliju Izetbegovića
intervjuirali smo pet ili šest puta. I u njegovu uredu, u zgradi Predsjedništva
BIH u Sarajevu, svega nekoliko dana poslije jezive srpske bombe na sarajevskoj
tržnici, i u Zagrebu, usred hrvatsko-bošnjačkog rata, u ondašnjoj zgradi
veleposlanstva BIH na Pantovčaku. Stariji gospodin Izetbegović bio je čovjek s
dignitetom, političar čvrstih uvjerenja, jake moralne karizme, ali uvijek
spreman na kompromis, u interesu državnosti Bosne i Hercegovine i dobrobiti
bošnjačkog naroda.
RADI SE O GRUBOJ MANIPULACIJI
Alija Izetbegović bio je odgovoran prema riječima, za
razliku od svog sina, koji je samo jednim televizijskim nastupom uspio
dugoročno kompromitirati bilo kakvu efikasniju suradnju Bošnjaka i Hrvata u
BIH. Bakir Izetbegović, premda trećerazredni političar, nije sasvim
neinteligentan. On je, posve sigurno, i donekle lukav. Što znači da njegovi
ispadi na hrvatskoj državnoj televiziji nisu posljedica nemogućnosti kontrole,
nego da je ovim ratobornim stavovima Izetbegović želio poslati poruku. No, čini
se da ta poruka nije upućena Hrvatima, nego Bošnjacima.
Međunarodna zajednica u zadnjih je nekoliko tjedana pojačala
napore da pronađe rješenje za promjenu izbornog zakona u BIH, koja bi
zadovoljila i hrvatske težnje: glavni je hrvatski zahtjev da Bošnjaci ne smiju
imati prevagu u biranju hrvatskog člana Predsjedništva BIH, kao što se to
višekratno događalo u slučaju Željka Komšića. Taj zahtjev, zapravo, simbolizira
otpor Hrvata političkoj i kulturnoj majorizaciji, kojoj, nažalost, nedvojbeno
jesu izloženi. Kad bi se Bosna i Hercegovina barem pokušala ponašati kao
građanska država, bilo bi ohrabrujuće da Bošnjaci biraju hrvatskog političara
za člana Predsjedništva svoje države.
No, u stvarnosti, riječ je, nažalost, o dosta gruboj
manipulaciji. Hrvatsko je pitanje, u Bosni, koje se prelama kroz izborni zakon,
polako došlo i u fokus međunarodne zajednice. Pa je predsjednica Republike
putovala u Tursku, da bi o tome razgovarala s turskim predsjednikom. Pa su
zatim u Tursku putovali Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović, koji su, također,
razgovarali o izbornom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. Pa sada, eto, Aleksandar
Vučić stiže u Hrvatsku: nema nikakve sumnje da će problem Bosne i Hercegovine
dominirati njegovom zagrebačkom agendom.
POTREBNA JE
SUGLASNOST SVIH STRANA
Razumije se da su Washington i Bruxelles pozdravili Vučićev
dolazak u Zagreb. Poznavajući mehanizme kojima se već više od dvadeset godina
odlučuje o Bosni i Hercegovini, čini se da je na djelu složena politička
operacija, kojoj je jedan od glavnih ciljeva da se, uz suglasnost svih strana,
dakle i Zagreba, i Beograda, i Sarajeva, i Bruxellesa i Washingtona, postigne
rješenje, koje bi barem donekle zadovoljilo političke zahtjeve
bosanskohercegovačkih Hrvata. Bakir Izetbegović to će rješenje morati prodati
svom biračkom tijelu, koje neće biti sretno bilo kakvim koncesijama bivšim
stanovnicima Republike Herceg Bosne.
Da bi kompenzirao taj očigledni gubitak, i da bi pokazao
političku čvrstoću, koju je možda izgubio u pregovorima tijekom siječnja i
veljače, Bakir Izetbegović odlučio je na Hrvatskoj televiziji govoriti
najtvrđom mogućom retorikom, koja je, nažalost, uključila i riječ rat, riječ
koju bi trebalo formalno zabraniti u bilo kojoj raspravi o budućnosti Bosne i
Hercegovine. Bakir Izetbegović, naravno ne misli krenuti u rat. Ali, on
razvidno intenzivno razmišlja kako da prikrije eventualni politički poraz.
(TBT, Telegram, I.V.)
