KOLUMNA
Bošnjaci su, kad je vanjska politika u pitanju,
potpuno dezorijentirani, kao što je više nego jasno da je Bakir Izetbegović svu
nacionalnu politiku stavio na kocku, a talone deponirao u Ankari
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Imam osobne razloge zbog kojih sam se dugo
vremena bio klonio komentirati tursku politiku. Posebno se klonim komentirati
unutarnje prilike u Turskoj, pa potom i vanjsku politiku ove zemlje. Ali, ne
mogu više šutjeti!!!
Bakir je kockar koji gubi
Prvo, pošto je Turska jedina predstavnica
islamskih zemalja u Vijeću za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini (PIC) veoma
je bitno njeno ponašanje i njen ugled među islamskim zemljama, kao i među
drugim zapadnim zemljama članicama PIC-a. Zbog vrlo turbulentnih procesa na
Bliskom istoku, kao i u samoj Turskoj, njen položaj pa i ugled nije onakav
kakav je bio kad je izabrana i ovlaštena da bude predstavnik islamskih zemalja
u Vijeću za implementaciju mira (PIC).
I to, naravno, još niko ne uviđa niti
problematizira. A trebali bismo iz više razloga. Jer Turska kao jedina članica
NATO saveza iz grupacije islamskih zemalja više ne uživa povjerenje te vojne
alijanse. Naprotiv, Turska se konfrontirala sa vodećim članicama te vojne
alijanse, posebno sa Njemačkom i SAD, pa čak prijeti i istupanjem iz tog
saveza. A Bosni i Herecegovini je pristup NATO savezu primarni cilj koji se
objašnjava od strane bošnjačkih političkih lidera kao pitanje opstanka i nacije
i države.
Niko nije demantirao Valentina Inzka, visokog
predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, da prvi predsjednik Bosne i Herecgovine
Alija Izetbegović nije Bosnu i Hercegovinu ostvaio u emanet Turskoj već SAD.
Tako da je Inzko u pravu i bolje razumije interes Bošnjaka i Bosne i Hercegovine
nego aktualni nacionalni lider Bakir Izetbegović.
To što hrvatska predsjednica Kolinda Grabar
Kitarović putuje u Ankaru, kao što to čini i srbijanski predsjednik Alaksandar
Vučić da bi tamo lobirali za svoju politiku i interese u Bosni i Hercegovini
govori da se oni rukovode vizijama i politikom Bakira Izetbegovića, a ne
Valentina Inzka.
Manje više i na geopolitičkom planu Turska je
postala vododjelnica blokovskih svrstavanja unutar samog islamskog svijeta.
Praveći razne vojne saveze Turska je dugo kalkulirala, igrala na žici, između arapskog
proameričkog saveza i iranksog proruskog savaze, da bi se, ipak,
približila rusko-iranskom savezu.
Odatle su opravdane zebnje mnogih Bošnjaka,
posebno onih koji na slijede slijepo politiku Bakira Izetbegovića, da bi ovakvo
Tursko svrstavanje moglo i Bosnu i Hercegovinu priklonuti Kremlju. A to bi
moglo ozbiljno ugroziti stremljenja Bošnjaka da se skrase pod „kišobranom“ NATO
saveza i udalji ih od euro-atlantskih integracija.
U ovakvoj neizvjesnoj prilično avanturističkoj
politici postavljenoj na dosta hipotetičkim tezama rađaju se razne teorije,
posebno one koje se tretiraju kao teorije zavjere. Jedna od njih glasi da su se
Rusija i Amerika dogovorile o podjeli sfera utjecaja na način da su Amerikanci
prepustili srednju Aziju Rusiji, posebno Tursku, a ovi njima Latinsku Ameriku,
poput Kube, itd.
Nemaju Bošnjaci takav politički um da može
parirati ovakvim geopolitičkim igrama svjetskih sila niti mogu dati odgovore na
ovakve izazove svjetske politike. Ali je više nego jasno da su Bošnjaci, kad je
vanjska politika u pitanju, potpuno dezorijentirani kao što je više nego jasno
da je Bakir Izetbegović svu nacionalnu politiku stavio na kocku, a talone
deponirao u Ankari.
Zapravo, on ni ne vodi nacionalnu već stranačku
politiku i ponaša se kao baršunasti diktator prema oponentima svoje stranačke
politike dok mase zavodi mračnom demagogijom zatomljenom panislamsitičkim
nesuvislim populizmom.
Šićar dove
Ali, mogli bismo izaći na kraj s politikom
Bakira Izetbegovića i nije to motiv koji me je nagnao da prestanem šutjeti kad
je turska politika prema Bosni i Hercegovini u pitanju, već je kap koja je
prevšila mjeru u tim tursko-bošnjačkim odnosima ponižavajuće poltronstvo koje
ispovijeda Islamska zajednica i Bošnjaci-vjernici kako u Sarajevu, tako u Novom
Pazaru, Podgorici, Skopju i Prizrenu.
U ovim mjestima su se u džamijama učile dove
za ofanzivu koju je ovih dana turska vojska poduzela u Siriji protiv navodnih
kurdskih teorirsta.
Tako je u Gazi Husrev-begovoj i Carevoj
džamiji u Sarajevu jučer, prije džumma-namaza, proučena dova u cilju podrške aktualnoj
operaciji “Maslinova grana”, javila je Anadolu Agency.
Ataše za vjerska pitanja u ambasadi Republike
Turske u BiH Hasan Atli za AA je istakao kako je prije nekoliko dana održao
sastanak sa reisu-l-ulemom Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazovićem,
tokom kojeg ga je informirao o dešavanjima u vezi sa operacijom “Maslinova
grana”.
Dodao je kako je na njegov prijedlog, a
odlukom IZBiH danas u Sarajevu, Mostaru, ali i drugim većim gradovima u BiH
proučena dova i ajeti sure Feth, u znak podrške turskoj vojsci.
Po mom sudu ovo je notorna zloupotreba vjere i
imam hipten termina kojima bih mogao okvalificirati, da ne kažem etiketirati
ovakve dove a najprikladniji je da se radi o šićar dovama.
Svi ovi imami, kakav je hafiz Išerić, grlati
su agitatori i raspirivači crne bakirovske demagogije. Zbog toga su omraženi u
masama, a dobro čašćeni donacijama. Nikad ovakav profil imama ne bi stajao na
tako časnom mjestu da Islamska zajednica nije ogrezla u donacijama, mitu,
korupciji i nepotizmu!
No, nije problem samo u tome. I sa tim problemom
bismo nekako izišli na kraj. Problem je što se takvim gestama Bošnjaci kao
građani izlažu ozbiljnim svjetskim čak i terorističkim prijetnjama od strane
onih protiv kojih se ovakve dove uče.
A najveći problem je što je ovaj režim svoj
ponosni narod doveo na prosjački štap da bi kao prosjaci svoju vjeru “prodavali
za večeru” poslije koje im hodžinske poguzije uče “jemek dovu!”
(TBT)
