KOLUMNA
Imam neku krizu besmisla u životu. Nekako kad legnem imam
osjećaj da ništa nisam napravila vrijedno ustajanja svaki dan prije izlaska
sunca
Piše: Nejra Latić Hulusić, thebosniatimes.ba
Šačica filmova koju sam napravila nije protresla svijet na
način na koji sam to sebi nekada zadala. Svijet je poslije njih ostao isti.
Zapravo, čini mi se da je sve gori i gori. Do podne mi se kupuje nova kuhinja i
kućne biljke, od podne mi se tetovira po očima i putuje pješke u Zanzibar sa
ruksakom. Ne znam kuda idem, zašto idem i sva druga pitanja iz oblasti –Kosmos,
Štasmos…
Dok pokušavam odgonetnuti pere li mene kriza srednjih godina
na ruke, novogodišnja depresija ili realnost Bosne, Mirjana Karanović u suzama
čita svjedočanstva žrtava iz rata koji nam je iza leđa i zatvara neslavni Haški
tribunal, čije mi je postojanje, sada kada je sve prošlo, besmislenije i od
ovog moj postojanja. Rat bio, ljudi nema, poklana djeca se neće vratiti
majkama, zločinci se po stare dane banjaju u zatvorima koji izgledaju udobnije
i skuplje od svakog staračkog doma koji bi sebi ikada mogli priuštiti. Oni koji
su trčali tada za njima i danas ih slave i pitanje je samo kome će sljedećem pasti
na pamet da povede istu rulju, jer Hag nije zatvorio ideologije, nego neke
potrošene starce.
Jedinog smisla u svemu ugledah u Mirjani Karanović. Ako
postoji neko ko je živio ispod kamena, pa ne zna ko je to, Mirjana Karanović je
legendarna srpska glumica. Igrala je svaku važnu žensku ulogu u savremenoj
balkanskoj kinematografiji i pozorištima. Mirjana ne poznaje granice. Ni ove
državne ni granice u stvaranju likova. Mirjana je dobrodošla svuda, a nikada se
nikome nije dodvorila. To je ona žena koja je devedestih protestvovala protiv
rata znajući šta nas sve čeka i ne pitajući se hoće li imati koru hljeba u
novom režimu protiv kojeg se tako srčano i javno bori. Mirjana Karanović je ona
koja je među prvima digla šaku Otpor-a, opet ne strahujući šta će biti ako
diktator ne padne. Mirjana Karanović je svaki put u svom životu stala na stranu
potlačenih. Onim svojim predivnim glasom i akcentom je glasno govorila istinu i
pljuvala mraku u oči iako je znala da će taj mrak još dugo opstajati svuda. I
opet je Mirjana ostajala da svijetli među najtraženijim glumicama sa naših
prostora. Za razliku od bataljona njenih kolega i kolegica koji su šakom i
kapom trampili svoje glumačke veličine za mjesta savjetnika i stranačkih
poslušnika kako bi sebi osigurali hljeb, Mirjana je uvijek znala da je veća
glumica od sistema i da joj se njeno umijeće ne može nikada osporiti i da će
premijer po premijer, diktator po diktator, savjetnik po savjetnik pasti na
izborima, a Mirjana Karanović će ostati Mirjana Karanović. Zato se nikada nije
prodala. Od njene hrabrosti klecaju budale i zato se Mirjana može poslije
čitanja svjedočanstava žrtava u Hagu, koji više ne voli ni jedan od naših
napaćenih naroda, uzdignute glave šetati i Sarajevom i Beogradom i Zagrebom.
Mirjana je jedna od onih bića koji svijetle i prema kojima
se orjentiraš u mraku ideologija. Kad ti dođe da se pustiš da te mrak pojede,
jer nisi siguran ima li smisla više tražiti svjetlo na ovom svijetu i kada se
prepustiš dekorisanju kuhinje i stvaranju mikrokosmosa od ukrasnih jastučića u
kojem ćeš debljati pozadinu jedući svoje ideale u sosu od komfor zone, onda
zasvijetli neka Mirjana pa se sjetiš zašto uopšte ljudi, vrsta tako sklona
mraku i grijehu, postoji. Postoji radi onih tristo što svijetle i traže pravdu,
istinu, hrabrost, jednakost… Onih tristo, koji u toku svog životnog vijeka ne
naprave samo rupu u zalihama kao pacovi, nego onih tristo što uzimaju malo ili
ništa, a ostavljaju puno. Neki ostave most, neki knjigu, neki uloge na
celuloidu. Mirjana je od onih koji ti ostave putokaz kako treba stati u životu,
za sebe i za druge. Mirjana ti pokaže da možeš koračati uspravno svijetom,
pljunuti mraku u oči, a ostati živ. Jer mrak je kukavica. Pred jednom svijećom
se povlači. Mirjana ti pokaže da ne moraš biti snishodljivi klimoglavac koji
gleda u vrh šiljastih cipela i trlja ručice da bi jeo relativizirajući sve.
Problem sa Mirjanom je što je ona jedna, a njoj sličnih jako malo. A mrak kod
nas sve veći.
Kad sam kod mraka i svemira i žena i pobunjenika, iste
sedmice kad i Mirjanu u Hagu, gledala sam i zadnji nastavak Star Wars franšize,
Posljednji Jedi. Mrak je svuda, posljednji Jedi odustao od borbe, ostala šaka
pobunjenika protiv mračne imperije koja vlada Svemirom. Uglavnom, jedan
pobunjenik reče “Mi smo iskrica koja će zapaliti vatru koja će spaliti
poredak”. E, Mirjana Karanović je jedna od tih varnica. Sve se nešto nadam da
ima još koja.
U međuvremenu moj besmisao ne jenjava. Shvatila sam šta bih
bila kad porastem, ali mi ne ide. Ja bih u životu postala Mirjana. Ali Mirjana
Karanović se ne postaje, Mirjanom se rađa.
(TBT)
