TEME
Na zapadnom Balkanu postoje dvije vrste političkih skandala. Prve razotkrivaju novinari koji riskiraju život kako bi pokazali
lopovluk uhljebljenih neliberalnih elita koje dominiraju regijom.
FOTO: Ieztebgović, Dodik (public)
Portal The Balkan Insight u nedavnom članku piše o
političkom manipuliranju javnosti na prostoru Balkana.
Na zapadnom Balkanu postoje dvije vrste političkih skandala. Prve razotkrivaju novinari koji riskiraju život kako bi pokazali
lopovluk uhljebljenih neliberalnih elita koje dominiraju regijom. Druge
stvaraju te iste elite putem tabloida i to kako bi svratile pozornost javnosti
s ovih prvih skandala.
Tako je 8. novembra srpska istraživačka novinarska mreža
KRIK otkrila da je Nenad Popović, visoki dužnosnik u Srpskoj naprednoj stranki
(SNS), sakrio milione na računima na Bahamima. Nekoliko tjedana ranije KRIK je
izvijestio da je ministar obrane Aleksandar Vulin primio ukupno 240.000 eura od
“ženine tete u Kanadi” od 2011. godine, što Vulin nije znao objasniti
javnosti. Tako se otkrilo da srpska vlada ne radi na obnavljanju zemlje i
pripremi za pripajanje Europskoj uniji, kako tvrdi srpski predsjednik
Aleksandar Vučić, nego je leglo korupcije, nepotizma i autoritarnosti, Usto,
vrvi ekstremizmom, kao što je bio slučaj u 1990-ima.
Umjesto da vladi očita bukvicu, list koji podupire vladu
uhvatio se intervjua njemačkog portala Deutsche Welle s Bakirom Izetbegovićem,
bošnjačkim članom tripartitnog predsjedništva u Bosni i Hercegovini, u kojem je
Izetbegović izjavio kako, osobno govoreći, želi da Bosna formalno prizna
nezavisnost Kosova. U roku od nekoliko sati svi veliki tabloidi u zemlji
objavljivali su poluistine i pisali o Izetbegovićevom šovinizmu, muslimanskim
hordama pred Novim Pazarom, Turcima i Amerikancima koji stvaraju zavjere i
slično.
Nacionalističke žalopojke
Vučić je Izetbegovićeve komentare proglasio izdajom srpske
darežljivosti prema Bosni, čijem je Daytonskom sporazumu 1995. godine Srbija
bila “jamac”. Tako su spojem nacionalističkih žalopojki i čistom
političkom fikcijom skrenuli pažnju s vlastitih zloupotreba položaja na
izmišljeni skandal.
Uopće nisu uzeli u obzir to da je par dana ranije Dragan
Čović, hrvatski član tripartitnog predsjedništva BiH, izrazio od riječi do
riječi iste želje kao i Izetbegović. No za bosansko priznavanje kosovske
nezavisnosti potrebna je suglasnost svih trojice članova predsjedništva, a na
to srpske stranke u BiH ne žele pristati.
Svugdje isti postupci
Kao što Vučić dobro zna, Srbija nije “jamac”
Daytonskog sporazuma, nego potpisnik, što znači da mora poštovati bosansku
cjelovitost i suverenitet te se ne smije miješati u poslove BiH. No Vučić
svejedno stalno surađuje i uvelike podupire bosanske Srbe i njihovog vođu
Milorada Dodika koji želi odvojiti Republiku Srpsku od Bosne.
Da toliko licemjerje i širenje dezinformacija nisu
uobičajena pojava, mogli bi prouzročiti mučninu. Ni Izetbegović nije potpuno
nedužan. Trebao bi znati da ne smije hraniti srpske političke trolove, a i sam
često započinje sukobe s Čovićem i Dodikom te stvara lažne skandala kako bi
odvratio pozornost javnosti od malverzacija svoje Stranke demokratske akcije
(SDA), piše Balkan Insight.
U međuvremenu, Popović i Vulin broje svoje milione, srpska
slabašna demokracija sve više nestaje, a infrastruktura Sarajeva se pod
vodstvom SDA raspada.
(TBT)
