KOLUMNA
Osim što je katastrofalna za Palestinu,
normalizacija odnosa s Izraelom mogla bi dovesti S. Arabiju u pravu nevolju
Piše: Ibrahim Fraihat, thebosniatimes.ba
Vodeći se planovima o nasljeđivanju i
strategijom da se suprotstavi iranskom utjecaju u arapskoj regiji, saudijski
prestolonasljednik Mohammad bin Salman poduzeo je nekoliko koraka kojima
razbija tabue. Među njima su hapšenje niza prinčeva i ministara i proces
normalizacije odnosa, barem djelomične, s Izraelom.
Ali preduzimanje konkretnih mjera da se okonča
arapski bojkot Izraela bez prethodnog postizanja pravednog rješenja za
palestinsko pitanje bit će pogubno i za Palestinu i za Saudijsku Arabiju.
U četvrtak je šef Generalštaba Izraelskih
oružanih snaga Gadi Eizenkot prvi put dao intervju saudijskoj TV-mreži, u kojem
je rekao da je Izrael spreman podijeliti obavještajne podatke o Iranu sa
Saudijskom Arabijom. Isto tako prvi put, Izrael je prošle sedmice sa Saudijskom
Arabijom sponzorisao rezoluciju protiv Sirije u UN-ovom Vijeću za ljudska
prava. Osim toga, izraelski ministar komunikacija Ayoub Kara dao je toplu
pozivnicu velikom muftiji Saudijske Arabije Abdul Azizu Al Sheikhu da posjeti
Izrael zbog, kako kaže, prijateljskih komentara o toj državi.
Kako bi “legitimizirala” korake
preduzete da se normalizuju odnosi s Izraelom, Saudijska Arabija pozvala je
predsjednika Palestinske samouprave Mahmouda Abbasa u Rijad prošle sedmice kako
bi ga uvjerila da prihvati mirovni plan koji je predložio Jared Kushner,
specijalni savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa. Saudijsko-izraelska
saradnja predstavlja ključni dio tog plana. Prema New York Timesu, ovaj
prijedlog, između ostalih mjera normalizacije, mogao bi uključivati
“nadlijetanje izraelskih putničkih aviona, vize za poslovne ljude i
telekomunikacijske poveznice” sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Jordanom i
UAE-om.
Abbasova uloga
Abbasova saradnja ključna je za nastavak
normalizacije odnosa između Saudijske Arabije i Izraela; bez nje bi saudijski
potez bio viđen kao izdaja arapskog i muslimanskog stava prema Palestini. Iako
se ne zna mnogo o tome šta se zaista desilo tokom Abbasove posjete Rijadu, neki
izvještaji govore o tome da je saudijsko vodstvo vršilo pritisak na Abbasa da
prihvati bilo koji plan koji Kushner predloži ili da odstupi s vlasti.
Abbas je u nezavidnoj poziciji jer će se
pritisak koji se vrši na njega povećati kad Kushner objavi plan u ne tako dalekoj
budućnosti. Potrebna mu je saudijska i američka finansijska podrška da bi
Palestinska samouprava mogla i dalje funkcionisati.
Međutim, Kushnerov sporazum neće dati ni
minimum pravde palestinskom nacionalnom projektu. Dok ovaj sporazum nudi
strateška postignuća za Izrael, kao što je okončanje saudijskog bojkota,
Palestincima nudi samo taktičke dobitke, kao što su finansijska pomoć,
oslobađanje zatvorenika i tiho, djelomično zamrzavanje aktivnosti naseljavanja
izvan velikih blokova naselja.
Kushnerov sporazum praktično će iscjepkati
arapski mirovni plan iz 2002. koji je sponzorirala Saudijska Arabija i koji je
ponudio Izraelu punu normalizaciju u zamjenu za povlačenje iz arapskih zemalja
okupiranih 1967. godine. Vršeći pritisak na Abbasa da prihvati ovaj sporazum,
saudijsko vodstvo potkopava vlastitu inicijativu, prihvatajući da djelomično
normalizira odnose s Izraelom u zamjenu za savez protiv Irana.
Teški dani pred Fatahom
Osim toga, saudijski plan normalizacije
vjerovatno će dodatno zakomplicirati interno palestinsko pomirenje. S ciljem da
stavi tačku na iranski utjecaj u Gazi, bliski saveznik Saudijske Arabije,
Egipat, posredovao je – ili na neki način diktirao – palestinsko pomirenje,
koje je rezultiralo time da je Hamas predao vlast Palestinskoj samoupravi.
Kako bi izvršila dodatni pritisak na Abbasa,
Saudijska Arabija, navodno, pozvala je u Rijad njegovog gorkog neprijatelja
Mohammeda Dahlana u isto vrijeme kad i njega. Cilj ovog poteza bio je, navodno,
da njih dvojica razgovaraju o Fatahovom internom “pomirenju”. Drugim
riječima, Saudijska Arabija dovela je Dahlana na scenu u slučaju da predsjednik
Palestinske samouprave odbije Kushnerov sporazum. U onome što bi se moglo
protumačiti kao znak otpora saudijskom pritisku neki analitičari na Zapadnoj
obali i u Gazi primijetili su da je po povratku u Ramallah Abbas počeo
primjenjivati oštrije mjere protiv Dahlanovih pristalica.
Samo nekoliko dana kasnije Palestinskoj
samoupravi zadan je još jedan udarac. U nedjelju je američka administracija
najavila da licenca ureda Palestinske oslobodilačke organizacije u Washingtonu
neće biti obnovljena – ovo ne može biti puka slučajnost. Zapravo, to bi mogao
biti još jedan snažan pokazatelj da se Abbas i dalje opire saudijsko-američkom
pritisku. U skladu s ovim argumentom, Mohammad Shtayyeh, član Centralnog
komiteta Fataha i jedan od kandidata koji će naslijediti Abbasa, rekao mi je:
“Pomirenje neće biti put za regionalni politički projekt na račun
palestinskog pitanja.”
Saudijski zahtjevi stavili su palestinskog predsjednika
u veoma tešku poziciju jer bi većina njegovog naroda odbila odredbe Kushnerovog
sporazuma. Ova situacija podsjeća na dilemu njegovog prethodnika Yassera
Arafata u Camp Davidu 2000. kad je bio pod američkim pritiskom da prihvati plan
Ehuda Baraka koji nudi djelomično izraelsko povlačenje sa Zapadne obale i iz
Gaze. Odmah nakon sporazuma u Camp Davidu Arafat je gurnut ustranu i, dvije
godine kasnije, tajanstveno preminuo. U kojoj će se mjeri Abbas biti u stanju
oduprijeti američko-saudijskom pritisku i održati se na predsjedničkoj poziciji
tek će se vidjeti.
Prvenstvo Saudijske Arabije
Jasno je, međutim, da će Saudijska Arabija
nastaviti sa svojim nastojanjima da normalizira odnose s Izraelom, s Abbasom
ili bez njega. Način na koji saudijski prestolonasljednik upravlja procesom
nasljeđivanja na prijestolju u domovini i eskalacijom s Iranom sugerira da je
on na putu da donese radikalne odluke.
Ali, njegov potez u vezi s Izraelom možda neće
biti efikasan kao neke od njegovih drugih hrabrih politika. Zapravo, on bi
mogao sabotirati samog sebe. Zalaganje za nastavak provedbe Kushnerovog
sporazuma značio bi djelovanje protiv konsenzusa arapskih i muslimanskih
država, koji odbija normalizaciju odnosa s Izraelom bez pravednog rješenja
palestinskog pitanja.
Saudijska Arabija mogla bi dobiti podršku od
država kao što su UAE, Bahrein, Egipat i Jordan, ali ne i od ostalih 57 država
s muslimanskom većinom, članica Organizacije za islamsku saradnju. Kuvajt,
npr., već održava aktivnosti protiv normalizacije na domaćem terenu.
Ako Mohammad bin Salman nastavi s provedbom
svog plana, riskira vodeću poziciju Saudijske Arabije u islamskom svijetu.
Njegov otac, kralj Salman, čuvar dvije svete džamije, onda će učiniti ustupak
po pitanju trećeg najsvetijeg mjesta za muslimane – džamije Al-Aqsa u
Jerusalemu. Ako on normalizira odnose s Izraelom, Bin Salman će dati Teheranu
nadmoć da djeluje protiv Rijada, u iranskim nastojanjima da delegitimizira
Saudijsku Arabiju u muslimanskom svijetu.
(TBT, Al Jazeera)
