KULTURA
Priča o Mariji Ani je priča o zaboravljenim ženskim
kompozitorima 18. stoljeća, čija djela nisu sačuvana ni vrijedovana. Ostali su
samo nagovještaji
FOTO: (Profimedia)
Baš poput svog pet godina mlađeg brata, Marija Anna Mozart
bila je čudo od djeteta i široko priznata kao jedan od najboljih pijanista
svoje generacije. Međutim, spletom čudnih okolnosti, nikada nije dostigla slavu
svog brata.
“Pišem ti sa erekcijom na glavi i plašim se da ne zapalim
kosu”, napisala je Nanerl Mozart svom bratu Volfgangu Amadeusu. Ono što je
predstavljalo erekciju, odnosno što je bilo podignuto, bila je velika frizura
koju su podigli na njenoj glavi neposredno prije nego što je počela pozirati za
porodični portret.
Upravo na tom portretu, koji se nalazi u Mozarthausu, tj. u
Volfgangovom stanu u Beču, nedaleko od ulaznih vrata, brat i sestra sjede za
klavirom dok isprepletenih ruku oboje sviraju.
Malo ko zna da je Mozart uopće imao sestru, a još manje da
je ona bila izuzetno talentirana, ako ne i talentiranija od svog slavnog brata.
Marija Ana Mozart, koju su od milošte zvali Nanerl, bila je
pet godina starija i jedina sestra Volfganga Amadeusa Mozarta. Rođena je u Salzburgu
30. jula 1751. godine i bila je čudo od djeteta, baš kao i njen mlađi brat.
Više od tri godine, Marija Ana Mocart je sa bratom gostovala
po mnogim evropskim metropolama, od Londona i Pariza, do Minhena i Beča, i bila
zapažena kao jedna od najboljih pijanistkinja svoje generacije.
Kada je imala samo sedam godina, njen otac Leopold Mozart,
dvorski muzičar, počeo ju je da učiti
svirati čembalo, a ona je baš poput svog brata bila u stanju izvoditi najzahtjevnije muzičke komade i
napisati note za gotovo svaku kompoziciju koju bi čula.
Međutim, Marija Anna je sa svojim bratom išla na turneje sve
do svoje 18 godine, budući da je u to vrijeme samo djevojčicama bilo dozvoljeno
da nastupaju javno, dok je za djevojke i žene to već značilo gubitak
reputacije.
Iz tog razloga, kada je postala punoljetna, Marija Anna je
ostala u Salzburgu, dok su Volfgang i Leopold nastavili sa evropskom turnejom.
Ipak, usprkos svemu tome, ona nije nikad odustala od svojih
snova. Pisala je muziku i slala svoje kompozicije ocu i bratu. Volfgang ih je
prozvao ‘predivnima’ i podsticao je da nastavi pisati još više, ali koliko je
poznato, otac nije ništa komentarirao.
Za razliku od Volfganga, koji se često oglušavao o očeve
želje i zapovijesti, Marijana, kako su je još nazivali, je bila potpuno pod
očevim uticajem. Iako je bila zaljubljena u Franca d`Ipolda, kapetana i
profesora, zbog očevog neslaganja sa njenim izborom, prekinula je sve veze sa
Francom. Volfgang je tada pokušao ohrabriti da se suprotstavi ocu i izbori za
sebe, ali nije u tome uspio. Marijana se udala za bogatog magistra Johana
Baptista Franaca fon Betholda, sa kojim je živjela u malom austrijskom selu, 25
kilometara od svoje porodične kuće u Salzburgu. Njen muž bio je dvostruki
udovac i imao je petoro djece iz prethodnih brakova. Marijana se o njima veoma
dobro brinula, a rodila mu je još troje – Leopolda, Žanet i Mariu.
Nije poznato da li se nastavila baviti muzikom. Nikada
nikome nije pokazivala svoje kompozicije. Možda ih je uništila, a možda ih je i
svijet pogrešno pripisao njenom bratu.
U tadašnje vrijeme žene se nisu ohrabrivane da komponiraju
ili izvode muziku, iako je Volfgang pisao da niko nije znao tako dobro da
izvodi njegovu muziku kao njegova sestra, a otac ju je opisao kao ‘jednu od
najvještijih izvođača u Evropi’, sa ‘savršenim uvidom u harmoniju i
modulacije’.
Njen suprug je preminuo 1801. godine, a ona se potom vratila
u Salzburg, gdje je radila kao profesor muzike. Bila je lošeg zdravlja, zbog
čega je oslijepila 1825. godine. Četiri godine kasnije 29. oktobra 1829, Marija
Ana Mozart umire u svojoj 78. godini. Sahranjena je na groblju Svetog Petra u
Salzburgu.
Priča o Mariji Ani je priča o zaboravljenim ženskim
kompozitorima 18. stoljeća, čija djela nisu sačuvana ni vrijedovana. Ostali su
samo nagovještaji.
(TBT, N.G.)
