KOLUMNA
“Neko me zgrabio za međunožje… bila je gomila ljudi oko mene i nisam vidjela ko je to učinio. Tada sam nosila nikab, ni lice mi se nije vidjelo.”
Piše: Sufiya Ahmed, thebosniatimes.ba
Već više od 10 dana Harvey Weinstein puni naslove, ali još
uvijek nema znakova zasićenja vijestima o seksualnom uznemiravanju. Sada i ne
čudi što se u javnosti toliko priča o društvenoj normi uznemiravanja koju je 99
posto žena doživjelo u nekom trenutku u svom životu (a malo je muškaraca
spremnih priznati).
Prošle sedmice je Mayim Bialik za New York Times napisala
komentar o kojem se mnogo diskutiralo -a u kojem tvrdi da skromna odjeća može
spriječiti seksualno uznemiravanje. Izvrstan članak Bibe Kanga o lošem
feminizmu u The Independentu donosi raspravu o pitanjima koja je Bialik uveliko
podigla. Nakon što sam ih pročitala, vjerovala sam da nemam ništa novo dodati –
sve dok nisam počela slušati žene koje nose skromnu odjeću od glave do pete,
uključujući i hidžab.
Bialik se identificira kao feministica, ali je neizbježan
osjećaj da njezina uvjerenja o pitanju seksualnog uznemiravanja stoje suprotno od
svega što feministice decenijama zagovaraju – da seksualno uznemiravanje i
silovanje nisu vezani za želju ili seks. Radi se prosto o moći – moći koja
proizlazi iz muškog „prava“.
Ideju da skromno odijevanje sprečava seksualno uznemiravanje
opovrgavaju muslimanke koje nisu oklijevale pridružiti se kampanji „ja također“.
One dijele detalje o tome što im se događa gotovo svakodnevno bez obzira što su
potpuno pokrivene.
Hanan iz Cardiffa otvoreno je govorila o tome što joj se
dogodilo. “Sestra i ja smo krenule istim putem na posao prije nekoliko
godina. Jednog jutra, neki čovjek je prošao pored nas bijesno se držeći za svoj
spolni organ. Bilo je grozno, ali brzo smo to zanemarile. Dvije minute kasnije,
prošao je opet pored nas… ovaj put nas je gledao i bio je obnažen.“
“Bile smo preplašene i bez riječi. Hodale smo što smo
brže mogle, okrećući se da provjerimo da nas ne prati.”
“Kad smo nazvale policiju, zahvalili su nam na
upozorenju i rekli da takvo ponašanje nagovještava seksualni napad. Objasnili
su da ljudi koji ga imaju u planu često počinju agresivnim nepristojnim eksponiranjem
kao ‘zagrijavanjem’. Ovo se desilo na prometnoj ulici u jutarnjim satima radnog
dana.”
Farzana iz Yorkshirea, majka dvoje djece, prisjetila se uznemiravanja
u Ujedinjenom Kraljevstvu i inozemstvu. “Neko me zgrabio za međunožje na
bazaru u Pakistanu… bila je gomila ljudi oko mene i nisam vidjela ko je to
učinio. Tada sam nosila nikab, ni lice mi se nije vidjelo.”
“Prije toga, kad mi je bilo 16 godina, krojač u Pakistanu
uhvatio me za grudi dok mi je uzimao mjere, a moja majka je bila tu. Nisam
shvatila šta se dogodilo – tek kasnije, kad sam razmišljala o događaju i
obradila ga.”
”Prije nego što sam se udala, dva muškarca iz Middlesbrougha,
prolazeći u autu, dobacivali su mi odvratne stvari i ponude.”
Mnoge su radije govorile anonimno, poput jedne žene iz
Londona koja je ispričala ovu priču: “Počela sam nositi hidžab sa 17
godina i doživjela sam više incidenata na različitim nivoima. Od stalnog
‘nasrtanja’ na prepunoj metro stanici kada sam radila u butiku u centru
Londona. Bijelci, građevinari, očito su glasali i odlučili da izgledam najbolje
među kolegicama – jedna mi je to i prenijela. Zbog toga sam se osjećala
jeftino, a vjerovatno zato jer su me često gledali na način kako gledaju muškarci
samo s jednom stvari glavi. Odjeća koju sam nosila nije bila važna jer su me
oni zamišljali bez nje.”
Starija je žena se povjerila kako joj je još uvijek progone davna
iskustva. “Nije važno u čemu ste. Neki muškarci misle da imaju pravo loviti,
uznemiravati, zgrabiti, dotaknuti i tretirati žene poput predmeta. Bila sam
vrlo mlada kad je sve počelo. Bilo mi je 15 godina. Dalji rođak me uznemiravao.
Ali nikome nisam ništa rekla. Nakon nekog vremena, samo sam pazila da budem s
nekim u društvu kad je on u blizini.”
Još jedna mlada žena je ispričala kako je silovana prije
četiri godine u svom gradu: “Ja sam žena s hidžabom i pokrivena od glave
do pete, pa [skromna odjeća] nije spriječila silovatelja.”
Njezin slučaj nije jedan od 15 posto slučajeva seksualnog
nasilja prijavljenog policiji. Ona poznaje svog silovatelja i on živi slobodan
kao ptica dok se ona bori s užasom kroz koji je prošla. Pitala sam je zašto
nije otišla u policiju.”
“Jednostavno nisam mogla. Toliko je stigme u vezi sa
svim tim.”
Britanska mreža muslimanki otvorila je SOS liniju za pomoć.
Predsjednica Shaista Gohir je kazala: “Primamo pozive muslimanki koje
prijavljuju seksualno uznemiravanje i silovanje. One su pokrivene od glave do
pete. Neke nose mahramu, džilbab pa čak pokrivaju i lice. Među zlostavljačima
su porodični prijatelji, članovi porodice, kao i uvažene vjerske vođe u
zajednici.”
“Žensko odijevanje je izgovor koji su popularizirali muškarci
kako bi opravdali svoje ponašanje i kako ne bi snosili odgovornost. Jako me
ljuti kada se neke žene pridruže i drže istog narativa umjesto da mu se
suprotstave.”
(TBT, Independent, Prevela Jasmina Drljević)