GEOPOLITIKA
Rusija preko Irana njeguje dobre odnose sa libanskim Hezbolahom.
Pored toga, Moskva već neko vrijeme i za palestinski Hamas ima samo lijepe riječi.
Sve se to radi sa konkretnim političkim ciljem
FOTO: Lavrov, Abas (OMAR RASHIDI / EPA)
Ruski ambasador u Iranu Luan Jagarjan uputio je početkom augusta
lijepe riječi za palestinski Hamas: to nije teroristička organizacija, to je
nacionalni pokret i jedan od političkih predstavnika svih Palestinaca. Jagarjan
je to izjavio u prisustvu Haleda Kadumija, predstavnika Hamasa u Teheranu. Te riječi
bile su u stvari upućene arapskoj javnosti, uvijek solidarnoj sa Palestincima
ili njihovim islamskim predstavništvima. Tako se osvaja politički kapital.
Prije tih riječi, Rusija se pokazala i na djelu: zamjenik
ruskog ministra spoljnih poslova Mihail Bogdanov susreo se u augustu 2016. u
Dohi sa Haledom Mašalom, najvišim liderom Hamasa. Njih dvojica razmijenili su
mišljenja o dešavanjima na Bliskom istoku. Nije poznato da li je tu bilo još
nečeg, ali već i sama činjenica da su se njih dvojica sreli, šalje jaku poruku.
Mašal je godinu dana pre toga razgovarao i s ruskim ministrom spoljnih poslova
Sergejem Lavrovim.
U ovom novom, brižljivo pripremanom jedinstvu Rusije i
Hamasa, korist nalaze i jedna i druga strana. Hamas to vidi kroz popravljanje
svog imidža na međunarodnoj pozornici, a njegove političke vođe nadaju i
konkretnoj političkoj podršci. „Zbližavanje Rusije i Hamasa pokazuje da Moskva,
jedan od najvažnijih glavnih gradova svijeta, na taj način drži na distanci
užasne Sjedinjene Američke Države, ali i odvraća napade Izraela“, izjavio je
nakon tog sastanka diplomatski savjetnik palestinske vlade u Gazi Tajsir
Mohaisen.
S druge strane, koristi od tog prijateljstva za Moskvu su
očigledne. Rusija u Hamasu vidi važnog partnera koji ima uticaj na Palestince.
I još nešto, dodaje Mohaisen, „čini se kao da predsjednik Putin želi da, barem djelimično,
obnovi sovjetsku imperiju i da misli da su dobri odnosi s Palestincima i
Hamasom jedna od karata za ulaz na Bliski istok“. Upravo zato Rusija, za
razliku od SAD i Evropske unije, Hamas nije okarakterisala kao terorističku
organizaciju.
Između pragmatizma i oportunizma
Studija korporacije „Rand“ pokazuje da je Rusija manje
uzdržana u spoljnoj politici od Zapada. To joj omogućava fleksibilnu putanju
kojom se kreće uz pomoć „kratkoročnog pragmatizma“, što bi se još moglo nazvati
i „oportunizam“. Istovremeno međutim, Rusiji nedostaje ekonomska i vojna snage
da bi izdržala nekakve dugoročne strategije. Zato ona koristi svaku političku
priliku, gdje god da se ona pojavi.
Čini se da Rusija prati ovaj kurs i u ophođenju s Hamasom.
Za razliku od Zapada, Moskva prema toj organizaciji ne pokazuje nikakvu
političku distancu. „Ako Rusija poboljša svoje odnose s Hamasom, automatski će
imati pristup i ostalim islamističkim pokretima“, ocjenjuje politikolog Abdul
Satar Kasem sa Univerziteta Nablus za internet-portal „Al-Monitor“.
Nije nikakva slučajnost to što je ruski diplomata u Teheranu
koristio baš takav rječnik, kaže Satar Kasem. On smatra da je ta izjava u
stvari indirektna pozivnica Hamasu da se pridruži šiitskom antiizraelskom
centru na čijem je čelu Teheran. A to što je Hamas sunitska organizacija, manje
je važno u toj računici.
Savez sa Hamasom i vojna saradnja sa Iranom – za Rusiju je
šansa da višestruko poveća svoju teg na vagi političkih odnosa u regionu.
Hamas, koji se u suštini definiše kroz oružani otpor prema Izraelu, značajno će
ojačati zbog dobrih odnosa sa Rusijom. S druge strane, to će povećati i snagu
Rusije u odnosu na Izrael, a posredno i u odnosu na njegovu zaštitnicu – SAD.
Ruski ambasador u Izraelu Aleksandar Šein također je sredinom juna izjavio da
njegova država ni Hezbolah, a ni Hamas ne smatra terorističkim organizacijama.
Novi odnosi sa Hamasom nagovještavaju da će Rusija i ubuduće
pratiti putanju kojom se do sada kretala. Ono što možemo biti izazov kada je riječ
o saradnji sa Iranom, jeste njihov zajednički angažman u Siriji. Već sada je
pritisak na Izrael porastao jer je Hezbolah, saveznik Teherana, praktično na
izraelsko-sirijskoj granici.
Rusija kao posrednik?
Na taj pritisak Izrael sve do danas reaguje diplomatskim
putem. Premijer Benjamin Netanijahu prošle sedmice susreo se s ruskim predsjednikom
Vladimirom Putinom. To je bio šesti po redu sastanak ta dva političara otkako
je izbio rat u Siriji. Netanijahu je upozorio na posljedice prisustva iranskih
vojnih snaga u neposrednoj blizini Izraela. Ako se teheranske trupe
stacioniraju na Golanskoj visoravni, Izrael bi bio u velikoj opasnosti. Takva
situacija mogla bi čitav region da uvuče u neki novi rat, upozorio je Netanijahu.
Ipak, njihov sastanak je bio prijateljski i Putin je izrazio zadovoljstvo
odnosom Rusije i Izraela.
Kao rezultat veoma dobrih odnosa sa Hamasom, čini se da
Rusija sada želi da posreduje u sukobu u kojem je istovremeno i učesnica. Ta
uloga Rusije vjerovatno će biti politički plaćena, samo je još uvijek otvoreno
pitanje: kako?
(TBT, D.W.)
