RELIGIJA
Koliko nam je poznato, prvi autor izvan crkve koji spominje
Isusa je židovski povjesničar Josip Flavije (Flavius Josephus), koji je napisao
povijest židovstva oko AD93. On ima dvije reference na Isusa
FOTO: Ilustracija (public)
Povijesni dokazi za postojanje Isusa iz Nazareta su osnovani
i na široko prisutni. Tokom promatranih desetljeća njegovog pretpostavljenog
života, Isus je spomenut i od židovskih i od rimskih povjesničara, kao i u
desecima kršćanskih spisa. Usporedimo li to s primjerice spominjanjem Kralja
Arthura, koji je navodno živio oko AD500. glavni povijesni izvori za događaje
iz tog vremena ne spominju Arthura, a on je prvi put spomenut tek 300 ili 400
godina nakon što je navodno živio. Dokazi oko Isusovog života nisu ograničeni
samo na kasniji folklor, kao što je slučaj s Kraljom Arthurom.
Što nam kršćanski spisi govore?
Vrijednost ovih dokaza su da su istovremeno jako rani i jako
detaljni. Prvi kršćanski spisi koji govore o Isusu su poslanice svetoga Pavla,
a znanstvenici se slažu da su najraniji među tim spisima napisani 25 godina od
Isusove smrti, dok detaljni biografski prikazi Isusa u Novom zavjetu evanđelja
datiraju od nekih 40 godina nakon što je umro. To sve se pojavljuje još za
života brojnih očevidaca, te daju opise koji se poklapaju s kulturom i
zemljopisom prvog stoljeća Palestine. Također je teško zamisliti zašto bi
kršćanski pisci izmislili takvu temeljitu figuru židovskog spasitelja u vrijeme
i na mjestu koje je bilo pod upravom Rimskog carstva – gdje je bila jaka sumnja
u judaizam.
Što nekršćanski pisci govore o Isusu?
Koliko nam je poznato, prvi autor izvan crkve koji spominje
Isusa je židovski povjesničar Josip Flavije (Flavius Josephus), koji je napisao
povijest židovstva oko AD93. On ima dvije reference na Isusa. Jedna od njih je
kontroverzna, pošto se smatra da se je izmjenjena od strane kršćanskih pisaca
(vjerojatno se misli na okretanje više negativnog pristupa Josipa Flavija Isusu
u više pozitivan pristup), ali drugi spis Flavijev nije sumnjiv – radi se o
referenci na Jakova, brata od “Isusa, takozvanog Krista” – kako je naveo
Flavije.
Oko 20 godina nakon Flavija imamo rimske političare Plinija
i Tacita, koji su upravljali s najviših pozicija rimske imperije na početku
drugog stoljeća poslije Krista. Od Tacita saznajemo da je Isus bio pogubljen
dok je Poncije Pilat bio rimski upravitelj zadužen za Judeju (AD26-36) i dok je
Tiberije bio car (AD14-37) – izvješće je to koje potpuno korespondira s
vremenskim okvirom iz samog Evanđelja. Plinije nam daje informaciju, da u doba
kada je on bio namjesnik u sjevernoj Turskoj, kršćani štovaše Krista kao boga.
Niti jedan od njih nije volio kršćane – Plinije piše o njihovoj „svinjoglavoj
tvrdoglavosti” a Tacit naziva njihovu religiju destruktivnim praznovjerjem.
Jesu li stari pisci raspravljali postojanje Isusa?
Nevjerojatno, nikada nije bilo rasprava u starom svijetu o
tome je li Isus iz Nazareta bio povijesna osoba. U najranijoj književnosti
židovskih rabina, Isus je osuđen kao vanbračno dijete Marije i čarobnjaka. Među
paganima su satiričar Lucian i filozof Celsus odbacili Isusa kao nitkova, ali
ne znamo nikoga iz tog vremena, koji dovodi u pitanje je li Isus živio.
Koliko je sporno postojanje Isusa danas?
U nedavnoj knjizi, francuski filozof Michel Onfray govori o
Isusu kao pukoj hipotezi, njegovo postojanje za njega je više kao ideja nego
kao povijesna činjenica. Prije otprilike 10 godina, Jesus Project je bio
postavljen u SAD-u; a jedno od glavnih pitanja za raspravu bilo je je Isus
postojao.
Neki autori čak su tvrdili da je Isus iz Nazareta bio
dvostruko nepostojeći, tvrdeći da su i Isus i Nazareth tek kršćanski izumi.
Važno je napomenuti, međutim, da su dva glavna povjesničara koji su pisali
većinu teza protiv tih “hypersceptical” argumenata bili ateisti: Maurice Casey
(sa Sveučilišta Nottingham) i Bart Ehrman (University of North Carolina). Oni
su dali teške kritike na “mit o Isusu”, nazivajući to pseudoteorijom. Ipak,
nedavno istraživanje je otkrilo da 40% odraslih u Engleskoj nisu vjerovali da
je Isus bio pravi povijesni lik.
Ima li arheoloških dokaza za Isusa?
Dio popularne konfuzije oko povijesnosti Isusa može biti
uzrokovan čudnim arheološkim argumentima u odnosu na njega. Nedavno se pojavila
tvrdnja da je Isus bio praunuk Kleopatrin, spominje se njegov lik na starim
kovanicama, koje navodno, pokazuju Isusa koji kako nosi krunu od trnja. U nekim
krugovima, još uvijek postoji interes za Torinsko platno. Papa Benedikt XVI
izjavio je da je to nešto što „ ljudsko umijeće nije u stanju napraviti”.
Teško je naći povjesničara koji smatraju ovaj materijal kao
ozbiljan arheološki podataka, no. izvori od strane kršćanskih, židovskih i
rimskih pisaca čine najznačajniji dokaz.
Ovo obilje povijesnih referenci ostavlja nas bez sumnje da
je Isus doista živio i umro.Što više zanimljivije pitanje – koji nadilazi
povijest i objektivne činjenice jeste – da li je Isus umro pa potom oživio?
(TBT, Guardian)
