TEMPO
Klub u kome Srbin, Hrvat i Bošnjak zaista dišu kao jedan. S
pogledom iz Beograda, Zagreba ili Sarajeva djeluje pomalo nezamislivo, zar ne?
FOTO: Seferović (Mitte)
Oni su rođeni poslije raspada Jugoslavije, ali za njih
slobodno mogu da navijaju jugonostalgičari. Simbolično ili ne, tek svi oni
imaju isti cilj – opstanak. Malo znaju o bivšoj SFRJ, ali oni su danas
“Jugoslavija u malom”.
U blizini jednog od najvećih evropskih aerodroma smješten je
njihov zajednički dom – FK Eintracht iz Frankfurta. Zidine stadiona možda
najbolje svjedoče da je to vjerovatno posljednji bastion sjećanja na SFRJ, u
kome je – isti onaj kao nekada – srpsko-hrvatski – maltene službeni jezik.
Posmatrajući njihov trening lako se može steći utisak da se možda radi o posljednjoj
oazi jugoslovenstva.
Prve korake početkom devedesetih napravili su u Novom Sadu,
Splitu, Tuzli, Sanskom Mostu… Mijat Gaćinović, Slobodan Medojević, Branimir
Hrgota, Ante Rebić, Haris Seferović… U istom klubu – Srbi, Hrvati i Bošnjak.
Neko bi primjetio – da li je to moguće? Njihov trener je Hrvat Niko Kovač, kome
pomaže brat Robert.
“Eintracht je klub u kome tradicionalno ima dosta
igrača sa naših prostora. To je odlično za nas, jer imamo sličan mentalitet,
dobro se poznajemo, mnogo vremena provodimo zajedno, družimo se i van
terena”, reći će nam Gaćinović.
Branimir Hrgota rođen je 1993. u Tuzli, a roditelji su mu iz
Hrvatske. Još kao beba od devet mjeseci preselio se u Švedsku. Danas nastupa za
njihovu reprezentaciju, ali odlično zna naš jezik.
“U početku mi je bilo malo čudno koliko srpski jezik
možete čuti u Frankfurtu gdke god da odete, u restoran, prodavnicu. To mnogo
znači, jer na svakom koraku mogu da vam pomognu naši ljudi”, kaže
Gaćinović koji je ostvario svoj san, jer mu je odmah nakon našeg razgovora
stigao najznačajniji poziv za jednog fudbalera, a to je da nastupa za najbolju
fudbalsku reprezentaciju Srbije. A onda je uslijedio debi kakav zaista može
samo da se sanja. Postigao je gol u prvoj utakmici sa srpskim grbom, što je
malo kom fudbaleru pošlo za nogom.
Frankfurt je inače grad Srba i Hrvata na svakom ćošku, a
sreo sam i Slovenca iz Celja ili Bošnjaka iz Zavidovića. Hrvati su drugi, a
Srbi po brojnosti na šestom mjestu na listi stranaca u ovoj najvažnijoj njemačkoj
vazdušnoj luci.
“Ima nas mnogo u Frankfurtu, to se vidi i na
utakmicama. Hrvati i Srbi dolaze sa našim zastavama na stadion da nas bodre.
Znači nam ta njihova podrška”, navodi Hrgota i u šaljivom tonu dodaje:
“Neka nas samo ima mnogo.”
Niko Kovač: Saradnja nas iz bivše Jugoslavije je za pet
Teško je i Gaćinoviću i Hrgoti bilo da se odluče kako bi
danas izgledao najbolji fudbalski sastav “jugoslovenske”
reprezentacije.
“Nemanja Vidić mi je uvijek bio drag igrač, igrao je uvijek
na top nivou, a danas je Luka Modrić najbolji igrač s ovih prostora”, kaže
nam Hrgota, dok sjedimo ispred “Komercbank arene”, doma Eintrachta.
Za Gaćinovića je u Srbiji bez premca Dušan Tadić, dok mu je uzor njegov otac –
Vladimir.
A ko zna, možda je toj “jugoslovenskoj koloniji”
najviše pomogao jedan Nijemac – zapravo još jedan “naš čovjek” –
nekadašnji fudbalski as – Fredi Bobić, koji je danas sportski direktor Eintrachta.
I s njim je komunikacija na srpsko-hrvatskom.
I Gaćinović i Hrgota će nam pohvaliti saradnju sa ostalim
igračima iz bivše Juge, ali i istaći pažnju koju im posvećuje trener Niko
Kovač.
“Kovač je uspostavio takav sistem da se svi ovdje osjećamo
bitnim i da budemo značajni. Eintracht nije veliki klub i zato moramo da igramo
kao kolektiv. Niko mi je mnogo pomogao, zahvalan sam mu na tome, i na svakoj
utakmici se trudim da mu vratim to ukazano povjerenje”, ukazaće Gaćinović,
koji ističe da se sve promijenilo s dolaskom Kovača u klub.
Branimir Hrgota Hrvati i Srbi nas bodre sa našim zastavama
A Niko Kovač? Sav utisak o njemu mogao bi stati u jednu riječ
– gospodin. I to onaj po definiciji. Rijetko govori za njemačke medije, još rjeđe
za hrvatske.
“Napišite samo da je saradnja nas iz bivše Jugoslavije
u Eintrachta za pet. I da ne može biti bolja”, reći će nam Kovač na kraju
našeg ćaskanja.
I zaista tako izgleda. Eintracht je odista klub u kome
Srbin, Hrvat i Bošnjak dišu kao jedan. S pogledom iz Beograda, Zagreba ili
Sarajeva – djeluje pomalo nezamislivo, zar ne?
(TBT)
