GEOPOLITIKA
Trump je izjavio da će okupiti svoje najbolje generale i
dati im jednostavno uputstvo – da za 30 dana dostave plan o brzom i efikasnom
uništavanju ISIL-a. Iako je taj rok već prošao, američki sigurnosni aparat nije
bio dokon
FOTO: (Reuters)
Uništavanje Islamske države bezbjednosni je prioritet Trumpove
administracije i jedna od rijetkih stvari u kojima je tokom svoje dosadašnje
političke karijere bio konzistentan. Ideja smjene režima sirijskog predsjednika
Bashara al Assada ne samo da je izgubila na značaju, već se posmatra kao
kontraproduktivna u naporima ka stabilizaciji Sirije. Podrška koju Asad uživa
iz Rusije i Irana samo upotpunjuje navedeno gledište. Humanitarni napori i
promocija demokratije ustupili su svoje mjesto stabilizaciji regiona.
Trump je izjavio da će okupiti svoje najbolje generale i
dati im jednostavno uputstvo – da za 30 dana dostave plan o brzom i efikasnom
uništavanju ID. Iako je taj rok već prošao, američki bezbjednosni aparat nije
bio dokon. Državni sekretar Rex Tillerson je u svom prvom međunarodnom nastupu
okupio koaliciju za borbu protiv Islamske države, potvrđujući izjave predsjednika
o dva prioriteta nove američke administracije: borbi protiv ID i Al Kaide, i
omogućavanju bezbjednog povratka kući milionima izbjeglica s Bliskog istoka.
Sekretar odbrane, James
Mattis, sastao se s američkim bliskoistočnim partnerima s kojima je donio
brojne odluke o osnaživanju koalicionih snaga: povećavanjem američkog prisustva
na terenu u Iraku i Siriji, pojačavanjem savjetodavne uloge SAD u misijama
njihovih saveznika, ubacivanjem američkih desantnih jedinica u oblast Mosula,
kao i prenošenjem niza ovlaštenja s političkog na vojni nivo.
Mnogim analitičarima sve ovo djeluje slično dosadašnjem
Obaminom pristupu, uz upotrebu širih resursa. Takve kritike dolaze kako iz
redova Demokratske stranke, tako i od pojedinih desničara.
Autor ovog teksta smatra da se novi pristup bitno razlikuje
od onog Obamine administracije. Iako dogovor o strategiji borbe protiv ID još
uvijek nije finalizovan, čine se jasni koraci ka njegovom konačnom uobličavanju
i to na nekoliko različitih načina.
Kao prvo, brzina akcije postala je prioritet. Obamin pristup
je podrazumijevao višegodišnju borbu s islamistima. Takva strategija davala je
više vremena za obnovu i izgradnju ratom devastiranih oblasti i političku
stabilizaciju regiona, ali je podrazumijevala i mnogo veće žrtve na sirijskoj i
iračkoj strani. To je dovodilo do pojačane radikalizacije kako bliskoistočnih
društava, tako i pojedinaca u Evropi i Sjevernoj Americi. Tillerson je sa svoje
strane bio jasan, rekavši da je primarni cilj vojno uništenje Islamske države.
Sprovođenje te odluke ubrzano dobija maha, u toj mjeri da pojedinci počinju da
strahuju da političke implikacije vojne akcije neće imati dovoljno vremena da
proizvedu željeni efekat.
FOTO: (MIKE PRYOR/U.S. ARMY)
Kao drugo, Sjedinjene Države se obavezuju na dugoročnu
uključenost u tekući sukob. Obamina administracija je izbjegavala svaku
odgovornost, prenoseći je na nivo regionalnih igrača. Nasuprot tome, James
Mattis je u svom obraćanju Kongresu rekao da će američke trupe ostati na terenu
i dugo vremena nakon što islamisti budu uništeni. Jasna opredjeljenost
postizanju konkretnog cilja, umjesto insistiranja na arbitrarno postavljenim
vremenskim rokovima predstavlja snažno ohrabrenje za sve potencijalne američke
partnere.
Kao treće, među prioritetnim zadacima se našla i neposredna
pomoć državama koje su već uključene u sukob. Autoritarne tendencije, civilne
žrtve i ljudska prava predstavljaju mnogo manju brigu za Trumpovu nego što su
bile za Obaminu administraciju. Države poput Egipta, Saudijske Arabije i
Bahreina jasno su odabrale svoju stranu. Iako su njihova unutrašnja pitanja
izvor brojnih političkih kontroverzi, strateško opredjeljenje pomenutih država
igra mnogo značajniju ulogu. Stabilni saveznici na Bliskom istoku prioritet su
za novu administraciju u Bijeloj kući.
I kao četvrto i konačno, sukob s Islamskom državom poslužiće
kao početni okvir za formiranje anti-iranske koalicije u budućnosti. Obamina
administracija je i po ovom pitanju ostala nejasna i nedorečena. Iako Trump još
uvijek nije riješio sve probleme u odnosima SAD i njihovih partnera, poput
uloge kurdskih snaga u Siriji i njihovog uticaja na stanje u Turskoj, djeluje
kao da je na dobrom putu da to učini.
(TBT, Newsweek.rs)
