GLOBAL
Sa 66 miliona 2000. godine, stanovništvo ove zemlje naraslo
je na 93 miliona, a ukoliko se postojeći trendovi nastave, demografi predviđaju
da će polovinom ovog vijeka ta brojka dostići 150 miliona
FOTO: (AP)
Samir Mohamed isprva nije želio više od četvoro djece, ali
kako su njegova braća i rođaci dobijali samo sinove, zapitao se da li sam ima
dovoljno veliko potomstvo. Iznerviran zadirkivanjem rodbine, ubijedio je svoju
ženu da prestane s korištenjem kontraceptivnih sredstava. U naredne četiri
godine, dobili su peto, šesto i sedmo dijete.
Sjedeći na neosvjetljenom stepeništu svoje zgrade, Muhamed
sada žali zbog svoje odluke. Njegova mala plata fabričkog radnika jedva da je
dovoljna da prehrani porodicu čiji se prosječan obrok sastoji iz kuhanog
pasulja i hleba. Bez sredstava da plate autobus do škole, njegova djeca
izostaju s nastave. U državi u kojoj su velike porodice norma, a ne izuzetak,
Muhamed nije mogao da odoli pritisku okoline. „Moj otac i djeda, kao i svi
drugi muškarci u mojoj okolini imali su mnogo djece. Teško je postupiti
drugačije od svih ljudi koje znaš.“
Zaista nije lako. Stanovništvo Egipta raste alarmantnom
brzinom. Od 66 miliona, koliko je brojalo početkom milenijuma, naraslo je na 93
miliona. Ukoliko se postojeći trendovi nastave, demografi predviđaju da će
polovinom ovog veka Egipat imati 150 miliona ljudi.
Ovakav rast bi bio izazov za bilo koju državu, a kamoli za
politički i ekonomski nestabilnu sjevernoafričku zemlju. Amal Fuad, direktor
društvenoistraživačkog centra CAPMAS kaže da demografska eksplozija predstavlja
prijetnju po nacionalnu bezbednost.
Problem prehrane nigdje nije tako očigledan kao u
ministarstvima za trgovinu i snabdijevanje. Egipat je već sada najveći svjetski
uvoznik žita, čiju cijenu država subvencioniše. Brzo rastući gradovi u dolini
Nila otimaju sve više poljoprivrednog zemljišta što smanjuje domaću proizvodnju
hrane. I vlasti i zemljoradnici osjećaju da je pred njima neostvariv zadatak.
„Više hrane, za veći broj ljudi, na manjoj površini zemlje“, situaciju sažima
Bašir Abdulah, zemljoradnik i sindikalni vođa iz Gize, koji se protiv
oduzimanja poljoprivrednog zemljišta bori već više od decenije.
Rastuće potrebe ugrožavaju i veliku egipatsku rijeku. 98%
vode Egipćani uzimaju iz Nila, što već deset godina zaredom izaziva hronične
nestašice. Planirana gradnja brane u Etiopiji privremeno će smanjiti dotok vode
i dodatno zakomplikovati situaciju.
FOTO: (AP)
Bezbjednosne zvaničnike zabrinjava mogućnost nereda i građanskih
nemira usljed nestašica hrane i vode. Revoluciji 2011. djelimično je doprinijela
i nemogućnost privrede da apsorbuje na stotine hiljada novih radnika koliko
stasava svake godine. U situaciji u kojoj je ekonomski rast manji nego što je
bio, a obrazovni sistem jedan od najgorih u regionu, nije ni čudo što pojedinci
demografsku ekspanziju ocjenjuju kao veću prijetnju od Islamske države.
Ono što dodatno frustrira zagovornike planiranja porodice
jeste činjenica da je postojeće stanje vrlo lako moglo da se izbjegne.
Donedavno, egipatske vlasti oslanjale su se na odlučnu strategiju kontrole
rasta stanovništva. Od 3,5% koliko je iznosio na vrhuncu tokom sedamdesetih
godina prošlog vijeka, prirodni priraštaj je opao na 1,7% početkom novog
milenijuma. Egipat je bio na ivici rješavanja velikog demografskog izazova.
Međutim, vlada je od 2008. počela da koristi drugačije mjere.
Uljuljkane ostvarenim uspjehom, vlasti Kaira su olabavile dotadašnje
inicijative. Istovremeno, brojne međunarodne organizacije preusmjerile su svoja
sredstva na druge dijelove svijeta. Do 2011. godine, prirodni priraštaj je
skočio na 2,23%. Nakon pada Mubaraka, njegova stopa se popela na 2,48%.
Pojedini stručnjaci tvrde da najnoviji egipatski „baby bum“
nije bio slučajan. Najveći porast stanovništva desio se u vrijeme vlasti
Muslimanskog bratstva. Pojedina uporišta ove stranke na jugu zemlje bilježila
su rast od 2,55%, najveći od osme decenije prošlog vijeka. Islamistički
zakonodavci su uzrast za stupanje u brak smanjili sa 18 na 13 godina, što je
dodatno otežalo situaciju. Bratstvo je odbijalo da klinike pod svojim uticajem
snabdijeva sredstvima za kontracepciju, pa nije ni čudo što je sličnu politiku
primijenilo i na državnom nivou.
Demografi su nezadovoljni i ponašanjem Morsijevog nasljednika
Sisija. Suočavajući se s bezbjednosnim prijetnjama, general i njegov režim su
progurali mnoge zakonske akte usmjerene protiv nevladinih organizacija, što se
odrazilo i na one koje se bave planiranjem porodice. Od 10% sredstava za
kontracepciju, koliko su razne NVO obezbjeđivale krajem prošlog vijeka, danas
ostaje zanemarljiv procenat od 0,6.
Uprkos svemu navedenom, pojedini demografi tvrde da brojno
stanovništvo ne mora da bude breme za Egipat. Ukoliko bi se mladi kvalitetno
školovali, dolazeće generacije bi mogle da izazovu ekonomski bum poput onog
koji se dogodio u Kini. Sisi i njegovi savjetnici još uvijek imaju na
raspolaganju impresivan arsenal resursa, poput zlata, gasa i plodne zemlje uz rijeku.
Njihovim lošim upravljanjem, kritičari režima tvrde, postojeća situacija se
pogoršava, umjesto da se unaprijedi.
Nakon nekoliko decenije kratkovide vlasti diktatora,
nanesena je uglavnom nepopravljiva šteta. Od ogromnih fabrika cementa do
rastućih predgrađa Kaira koje već sada opkoljavaju piramide u Gizi, eksplozivan
rast stanovništva preoblikuje izgled Egipta.
(TBT, Newsweek.rs)
