MARKER
Danas je preminuo David Rockfeller.
Pročitajte tekst o tome kako su dvije bogataške porodice i simbolično zavladale
svijetom, ili bar svijetom teorija zavjera
FOTO: Rockfeller (AP Photo/D. Pickoff, File)
Znaš da si stvarno uspio u životu kada ti
prezime postane vlastita imenica i koristi se kao metafora, poređenje,
metonimija, alegorija… Ovo se, naravno, ne odnosi na Hasu Hasića ili Marka
Markovića, nesrećnike koji su uspjeli samo da postanu primjer za običnog čovjeka,
već na dvije dinastije – prvu su, američku, u drugoj polovini 19. stoljeća
osnovali burazeri John i Wiliam Rockfeller. Drugu je, njemačku, skoro stoljeće
ranije uspostavio Mayer Amschel Rothchild.
Kad neko kaže “Rockfeller”, odmah
pomisliš na prebogatog čovjeka.
Kad neko kaže “Rothchild”,
jednako pomisliš na čovjeka koji se kupa u novcu.
A pogotovo od 2012. godine, kada su
udružili snage, barem u Evropi, kada je investicioni fond lorda Rothchilda,
“RIT capital partners”, kupio 37 odsto dionica kompanije “Rockfeller
Financial Services”, čime su se dvije dinastije približile jedna drugoj
više nego ikada u historiji.
Priča o Rockfellerima i Rothchildima, na
stranu ono što prosječan poklonik teorija zavjere “zna” da upravo ove
dvije porodice drže u šaci čitavu planetu – potpomognute, ponekad, masonima,
grupom Bilderberg, templarima, Jevrejima, “coca-colom”,
rozenkrojcerima i inim bjelosvjetskim zloćama – i da kontroliraju naše male
sudbine kao kakve marionete, jedna je od najupečatljivijih priča u kapitalizmu,
što će reći i u historiji.
Nije ono što čini njih toliko značajnim
njihovo bogatstvo, već činjenica da su uspjeli da to bogatstvo održe jako dugo,
sve vrijeme održavajući porodično ime. Druge bankarske dinastije su nestale:
“SG Varburg”, koju je osnovao Zigmund Varburg 1946. godine, progutala
je “Švicarska bankarska korporacija” 1995., da bi na kraju dospjeli u
šape “Merill Lyncha”; “Barings Bank”, najstarija ustanova
tog tipa u Londonu, postojala je od 1762. do 1995, a storija o “Lehman Brothers”
poznata je svima nama koji smo nevoljni svjedoci ekonomske krize, izazvane
upravo kolapsom ove kompanije.
Rockfelleri i Rothchildovi su ih sve preživjeli,
kao što će preživjeti i najezdu novih bogataša, oličenih u Marku Zuckerbergu
ili Sergeyu Brinu, kojima su “Facebook”, odnosno “Google”
doneli milijarde i milijarde dolara. Teško da će ikoga ikada Zuckerbergovo ime
asocirati na stoljetno bogatstvo. Jedan od razloga je što se na internetu može
zaraditi i iz četiri zida, uz pomoć malo mozga, minimuma ulaganja i jednog
računara, dok naftne i bankarske kompanije zahtjevaju mnoštvo ljudi, trajnu
infrastrukturu, još trajnije posvećivanje porodičnom biznisu i to tako
upečatljivo prezime.
Porodice Rockfeller i Rothchild bile su
sasvim svjesno dinastičke još od samog postanka. Osnivač imperije Rotchilda,
Mayer Amschel Rothchild, rođen je u Frankfurtu kao potomak Jevreja Isaka Rothchilda,
koji je, opet, prezime uzeo po znaku koji je stajao ispred njegovog doma
“Zum roten Schild”.
On je poslao svojih pet sinova u pet
različitih evropskih gradova: Frankfurt, Beč, Pariz, Napulj i London, gdje je
njegov treći sin, Neytan Mayer Rothchild, osnovao istoimenu banku u centru. A
ta banka će, recimo, finansirati ratove protiv Napoleona i dobro na njima
zaraditi. Kockarskim rječnikom, kladio se na dobrog konja, a taj konj nije bio
Marengo…
Johon D. Rockfeller je startovao nešto
kasnije, mada su i njega vrlo glasno optuživali za ratno profiterstvo. Sin
putujućeg biznismena obogatio se prodajom hrane, prije nego što se prebacio na preradu
nafte u Ohiu. Do godine 1868, svega tri ljeta po svršetku Američkog građanskog
rata, posjedovao je najveću rafineriju na svijetu, “Standard Oil”,
koja je darvinistički slamala vrat svim ostalim naftašima, a na fakultetima se
izučava jedna od njegovih čuvenih izjava: “Znate li koja je jedina stvar
koja mi pričinjava zadovoljstvo? Kada vidim da mi dospijevaju dividende”.
Potom je Rockfeller odlučio utisnuti žig
svoje porodice u kolektivno svjesno – kroz filantropiju. Osnovao je Fondaciju
Rockfeller, Čikaški univerzitet i Novu školu u New Yorku. Njegov će sin, također
imena John D. Rockfeller, na Manhattanu, u samom srcu New Yorka, sagraditi 19
nebodera po kojima će se “Velika jabuka” i danas prepoznavati. On je
poklonio i zemlju za Muzej moderne umjetnosti (čuvena “Moma”), dok će
njegov bratić, Nelson, postati potpredsjednik Sjedinjenih Država kada se u Bijelu
kuću uselio Gerald Ford.
Kako je do “posla milenijuma” –
odnosno spajanja dvije dinstije – uopće došlo? On je, kažu upućeni analitičari
s obje strane Atlantika, plod petodecenijskog poznanstva Jakoba Rothcilda (80)
i preminulog Davida Rockfellera, unuka Johna D. Rockfellera. Ova dvojica
patricija napravila su plan da povežu kompanije na obostrano zadovoljstvo: da
zajedničkim kapitalom kupuju druge firme, a da u isto vrijeme iskoriste mrežu
svojih kontakata kako bi bili na najboljem mjestu za svakim stolom na kojem se
obrću milijarde.
Tada su i zakopane ratne sjekire. Ili se
bar pretpostavljalo da one postoje, da je između Rotchilda i Rockfellera dugo
plamtio pravi rat oko svjetske dominacije. Tako glasine – također na nivou
teorija zavjere – kažu da su Rockfellerovi stajali iza eksplozije naftne
platforme “British Petroleuma” u Meksičkom zaljevu 2010., a i da
hapšenje jednog od najbogatijih Rusa, Mihaila Hodorovskog, ima veze sa
natezanjem dvije porodice, dvije finansijske grupe, pošto je on, navodno, bio
čovjek Rockfellera.
Mala cijena za veliki profit.
Da, Rockfelleri i Rothchildovi su ih sve preživjeli.
(TBT)
