Nakon objavljivanja informacije da je Aria Mall centar obavijestio svoje komintente da unutar tržnog centra mogu distribuirati, prodavati i konzumirati alkohol i svinjsko meso, nije bilo ozbiljnijih rekacija javnosti. A bilo je očekivano jer je prostor na kojem je danas Aria Centar mijenjao svoju namjenu; od nekadašnje džamije, robne kuće ‘Sarajka’, do BBI Centra.
Grad nijemih posmatrača
Po svim etičkim rezonima ova informacija je trebalaizazvati konsternaciju ne samo građana Sarajeva, već cijele nacije.
Naime, upravo kad je The Bosnia Times objavio tekst u kojem je tretirao problem obavjesti kojom se odobrava prodaja alkohola i svinjetine, što je gnusni čin skrnavljenja prostora na čijim temeljima je nekad bila džamija, u Mostaru je neko bacio svinjsku glavu u muslimansko mezarje. Ovaj čin je osuđen kao gnusan od najviših nacionalnih i vjerskih instanci, kako muslimana tako i katolika. Dok sličnu situaciju skrnavljenja sakralnog mjesta, harema džamije, na koje je uzurpacijom nametnutih zakona promjenilo namjenu poptuno prešućuju. Tako Sarajevo, ne samo u ovom slučaju, ostaje grad nijemih posmatrača.
Da bismo još više izoštrili pogled na spomenuti problem možemo podsjetiti da je Haški sud bio optužio generala Armije BiH, Mehmeda Alagića, po osnovu komandne odgovornosti zbog skrnavljenja katoličkih crkava u Travniku i Gučoj gori. Osim bacanja križa sa zvonika i kapele u Travniku, Haški sud je kao inkriminaciju ratnog zločina tretirao što je neki vojnik, navodno ‘mudžahedin’, izvršio veliku nuždu unutar molitvenog prostora manastira u Gučoj gori. Na stranu što je general Armije BiH jedini oficir iz redova ‘triju zaraćenih strana’ optužen za skrnavljenje krščanskih bogomolja, dok nijedan oficir kojem se sudilo za ratni zločin, nije optužen za hiljadu porušenih džamija, ovdje je riječ o svetosti bogomolja koju štite svi sudovi i zakoni svijeta.
Povredivost i skrnavljenje bilo kojeg sakralnog objekta se tretira kao krivično djelo u svim civiliziranim društvima.
Pošto se ovdje radi o vakufu, parceli na kojoj je bila džamija, zaostavštini i legatu, njegov pravni status je nepromjenjiv. Niko nikad ne može prekvalificirati njegov status. To što je komunisitička bezbožnička vlast nacionalizirala materijalna dobra svih vjerskih zajednica u Jugosalviji, pa je tako država preuzele sebi mnoge vakufe, da bi potrebi i volji moćnika srušila džamije, i umjesto njih gradila druge objetke, poput robne kuće, može se razumjeti samo kao kriminalna pljačka. Postkoministčka vlast, a to je bila SDA, nije uspjela usvojiti zakon o restituciji kako bi Islamska zajednica došla u posjed svojih vakufa. A kako ovaj slučaj pokazuje nije ni bila baš ažurna, ponašalo se konformistički i indelentno prema tome. Čak šta više, u ovom slučaju je izravno učestvovala na način da su oba reisa, bivši Mustafa Cerić i sadašnji Husein Kavazović, blagosiljali i podržavali izgradnju BBI Centra na vakufskoj parceli. Ne samo što su mediji Islamske zajednice reklamirali ovaj biznis ,kao novi model poslovanja kroz „islamsko bankarstvo“, već su viskopoziconirani službenici Rijaseta i profesori Fakulteta islamskih znanosti (FIN) ovaj koncep i grupaciju autorizilari i podržavali. Postoje indicije da su svi akteri imali osobne korsiti od toga.
Ukleto mjesto
Koliko su bili kratkovidi najbolje pokazuje činjenica da su se tako ponašali dok se u BBI Centru nije prodavao alkohol, ni svinjetina, a nisu imali ni primisli da će ovaj tržni centar promjeniti vlasnika za samo petnaestak godina, koji neće imati obzira i hatara što je tu bila džamija i što se nalazi na otetom vakufskom zemljištu.
Tako da je sada Islamska zajednica po ko zna koji put matirana, bespomoćna i osramoćena.
Jedina osoba koja je ukazivala na ovaj problem, te nudila riješenje, bio je hafiz Halid ef. Hadžimulić, bivši imam Careve džamije, a poznatiji kao duhovnjak i mistik koji je kao posljednji sarajevski mesnevihan držao dersove iz ‘Mesnevije’ Dželaludina Rumija Mevlane. On je sa grupom svojih sljedbenika demonstrativno obavljao molitvu/namaz na mjestu gdje su bile porušene džamije Kulin Alije i Bakar-babe. Ti njegovi tihi protesti su urodili plodom pa je na mjestu Bakar-babine izgrađena nova džamija, a na mjestu Kulin Alije obustavljeni su radovi za izgradnju spomenika Francu Prešernu.
Hafiz Hadžimulić je slučaj izgradnje BBI Cnetra pokušao riješiti usmenim putem u razgovoru sa Husienom Živaljem, sa čijim je puncem bio prijatelj iz mladosti. Pošto je hafiz Hadžimulić znao da Bakir Izetbegović stoji iza ovog projekta, ponudio je da se na tom mjestu izgradi nova džamija, sa pratećim modernim poslovnim objektima, te da nosi ime Alije Izetbegovića. Ovo nije bila nikako fikcija, ako se ima u vidu činjenica da su već dozvolili da jedna džamija nosi ime kralja Fahda.
Živalj je razočaranom hafizu Hadžimuliću samo obećao da će kao kompromis u BBI Centru jednu prostoriju opremiti kao mesdžid.
Pošto su sadašnjeg (većinskog) vlasnika Aria Mall Centra, Senada Džambića, najbogatijeg Bošnjaka ikada,stvorili isti krugovi i bošnjački moćnici (Hasan Čengić, Nedžad Braković, Husein Kavazović, Fadil Novalić), koji su maheri da od piljara prave milionere, pa tako i od medara milijardere, jedino rješenje za otklanjanje ovog gnusnog slučaja jeste da se Džambić oduži svojim mecenama i da sruši tržni centar, a na njegovom mjestu izgradi džamiju koja bi nosila ime Alije Izetbegovića. Tako bi ovo mjesto prestalo biti ukleto. U protivnom, doživjet će sudbinu BBI Centra, Al Jazeera Balkans, Sarajevo Business Foruma (SBF) koji su se ugasili. Pošto malo ko vjeruje da će se ovo desti, neka sačeka koju godinu da vidi sudbinu firme Binga!
(TBT, istraživački tim)
