Kako je predsjednik Hrvatske demokrastke zajednice (HDZ BiH), Dragan Čović, postao neosporni kreator bosansko-hercegovačke političke scene u proteklom mandatu, na način da je o njegovoj volji ovisilo ko će činiti vlast u Federaciji BiH, a nakon što je obnovio strateški sporazum svoje stranke sa strankom Milorada Dodika, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), tako isto, sa istom ambicijom nacionalni vođa Hrvata u Bosni i Hercegovini želi kreirati izbornu kampanju kako bi došao u istu poziciju kreiranja vlasti nakon oktobarskih izbora.
Da podsjetimo, vlast na nivou Federacije Bosne i Hercegovine od 2023. čine stranke Trojke – SDP, NiP i NS, te HDZ BiH, a iste uz partnerstvo s SNSD-om vladaju na razini Bosne i Hercegovine, zahvaljujući volji Dragan Čovića.
Koalicije su nastale s optimizmom i s velikim najavama nakon izbora 2022., no već minimum godinu dana vlast ne funkcionira kako je obećano ili najavljeno. Državna razina u krizi je godinu i pol, s krnjim ministarstvima (bez ministra sigurnosti), blokadom zakona, posebno onih na europskom putu i s krizom u radu institucija.
Kulminiralo je prošle godine za vrijeme sudskog postupka protiv Milorada Dodika i njegovog izbjegavanja da se odazove Sudu, a što se manifestiralo i na političkom planu.
Osovina SDA-HDZ
Na nivou Federacije dugo su, također, uočljive pukotine na relaciji Trojka – HDZ, posebno kad je riječ o Našoj stranci i HDZ-u. U međuvremenu oporbena SDA čeka priliku i mjesecima se predstavlja kao neko spreman sudjelovati u novoj vlasti. I za razliku od prethodnih godina, kada su odnosi s HDZ-om bili na niskoj razini, s optužbama i odsustvom komunikacije, posljednjih je mjeseci primjetno otopljavanje, primjećuju mostarski mediji bliski HDZ-u.
To je potvrdio i sam Čović, kazavši kako se razgovara, planirajući sastanke u cilju, kako je naveo, relaksacije odnosa Hrvata i Bošnjaka. Reagirala je Naša stranka, partner HDZ-a, optuživši SDA i HDZ kako “pod krinkom relaksacije grade podijeljenu državu”, a SDA optužbe nazvala obmanama.
Postepeno zbližavanje, koje je u ovom trenutku vidljivo kroz učestaliju komunikaciju, ukazuje da ni jedni ni drugi nemaju ništa protiv, a što bi prirodno moglo voditi ka budućnoj koaliciji.
Drugim riječima osovina HDZ – SDA predstavljala bi moguću okosnicu za djelovanje nakon izbora, vjerovatno uz neminovnu saradnju s još nekim partnerima. Intenziviranjem razgovora sa SDA, HDZ je odaslao poruku i strankama Trojke kako u trenutnom sastavu ne računaju na njih ubuduće ili barem na neke od njih. Upravo u taj koš upada ideja o koaliciji SDP-a i SDA, godinama odgađana i često odbacivana kao neprirodna, danas ponovno prisutna ne zato što je poželjna, već što se politički prostor sužava i sve teže proizvodi održive većine.
Nove koalicije
Da ovakva kombinacija nije samo teorijska pokazuje i iskustvo iz 2010., kada su SDA i SDP s partnerima formirali vlast u Federaciji u okviru aranžmana poznatog kao “Platforma”, pri čemu je ključna politička odluka bila isključenje HDZ-a i HDZ-a 1990 iz vlasti.
O novom zagrljaju SDP-a i SDA iza kulisa se govori odavno, a simptomatično je i što su Nermin Nikšić i kadrovi SDP-a, recimo, rijetko meta članstva i vojske SDA-ovih botova. Oni su uglavnom koncentrirani na Elmedina Konakovića i Narod i Pravdu.
Takva bi koalicija, ako se već desi, bez sumnje vodila ka konačnom kraju Trojke, projekta započetog kao saradnja osam, na koncu svedenog na tri stranke. I predizborne koalicije dva i pol mjeseca pred kampanju, sugeriraju da bi do toga zaista moglo doći.
Narod i Pravda, Socijaldemokrate i Stranka penzionera potpisali su sporazum o predizbornoj koaliciji, potvrđujući opredijeljenost za zajednički nastup na predstojećim izborima.
Kako je saopćeno, u skladu s potpisanim sporazumom, Narod i Pravda, Socijaldemokrate i Stranka penzionera će nastupiti sa zajedničkim listama za razinu Federacije. Za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine zajedničke liste će formirati Narod i pravda i Socijaldemokrate, dok će na županijskim zajednički nastupati Narod i pravda i Stranka penzionera.
Ranije je SDP potpisao novi sporazum za nivo Republike Srpske, i to s SDA i SBB-om, a sudjelovat će i Zeleni, NES i PDA. Tada je postalo jasno da nešto definitivno ne funkcionira u Trojci.
U februaru ove godine predstavnici SDP-a, NiP-a, PDA, NES-a i Naprijeda potpisali su sporazum u Banjoj Luci za liste za Narodnu skupštinu Republike Srpske, no u sporazumu koji je objavila SDA, NiP nije konkretno ni naveden, kao ni Naprijed.
Elmedin Konaković je, nakon objave izjavio kako su predstavnici SDP-a iz RS-a otišli i pregovarali kompenzacijske i druge pozicije, te da se “NiP time neće baviti”.
Jedini kanton u kojem vlast obnaša SDA je Hercegovačko-neretvanski, zajedno sa SDP-om, bez NiP-a. SDP je u Mostaru ranije potpisao sporazum o saradnji s Naprijedom i NES-om, a surađivat će i s Prvom mostarskom partijom.
Na kraju spomenimo i ulogu DF-a, vječitog SDA-ovog partnera. Ako bi stranka Željka Komšića osigurala dovoljno mandata za popunjavanje rupa u većinama, nema sumnje da bi Bakir Izetbegović radije u zagrljaj s njima, nego s SDP-om, no pitanje je što DF može u trenutku kada Željko Komšić ne može biti kandidat za Predsjedništvo BiH.
Grande koalicija
Ovakav presjek stranačkih odnosa u vrijeme izborne kampanje od strane mostarskih medija dozirano sugerira u kojem smjeru bi mogla ići izborna kampanja. Pošto bi ovakava razvoj situacije itekako imponirao kampanji HDZ-a, nema nikakve dileme da je sam Čović svojim političkim potezima, kontaktima i izjavama doprinio tome.
Najznačiniji njegovo susret je bio sa reisom Huseinom Kavazovićem na kojem su obojica zauzeli stajalište kako treba relaksirati odnose Bošnjaka i Hrvata. Naravno, kad su u pitanju međunacionalni odnosu ta politička pitanja su u domenu nacionalnih stranka koje u ovom slučaju kreiraju HDZ i SDA.
I bez obzira na kriminalnu i izdajničku ulogu Dragana Čovića tokom proteklih 3-4 mandata, od kada je svoje stranačke zastave vezao sa seperatističkom strankom Milorada Dodika, ovaj pokajnički uklon Čovića je naišao na dobar prijem kod samog reisa, kao i kod Bakira Izetbegovića.
Izetbegovićev motiv je višenego jasan i on ga nije krio ni u svojimranijimizjavama da želi sa Čovićem koalirati u budućoj vlasti. Čak šta više, Izetbegovićevi i Čovićevi pogledi na ulogu SNSD-a u novoj vlasti su skoro istovjetni. Nijansirani su samo Čovićevim lukavstvom da se eksplicite ne izješnjava personalno o Dodiku, dok Izetbegović smatra da ovaj mora biti odstranjen iz politike.
Sve je ovo preludij za Čovićevu lukavu strategiju da iz svega izvuče za sebe korist na način da bira sebi prihvatljive partnere.
Tako trenutno radi na razbijanju Trojke kako bi izdvojio Socijaldemokratsku partiju (SDP) od Naroda i pravde (NiP) i Naše stranke (NS) koji su mu postali balast u vlasti. A ujedno bi približavanjem SDP-a Izetbegovićevom SDA-u definitivno razbio njihov dosadašnji savez sa Demokratskom frontom (DF) Željka Komšića. Povratka Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića na političku scenu itekako imponira Čoviću. Tim više jer se Radončić pozicionirao uz Izetbegovića iako mu je formalno protivkandidata u utakmici za člana državnog Predjedništva. I Radončić ima sličnu predizbornu taktiku u kojoj pokušava razbiti Trojku kako bi SDP oslobodio balasta NiP-a i Naše stranke.
Okršaj Denisa Bećirovića i Bakira Izetbegovića u bitci za člana državnog Predsjedništva za Čovića je marginalno pitanje. Svjestan je da je on fromalno kandidata SDP-a, pa njegov rezultat uopće neće biti presudan kako će se sama stranka pozicionirati u pregovorima oko formiranja vlasti. Kao što ni rezultat Izetbegovića neće utjecati na njegovu stranku pri izboru koalicionih partnera. Možda bi ga loš izbroni rezultat mogao koštati liderske pozicije u samoj stranci, ali to se ne tangira Čovića.
Pošto istovremeno reis Kavazović odlazi sa čela Rijaseta, poraz Izetbegovića bi mogao značiti da Bošnjaci ostanu obezglavljeni u trenutku najdramatičnijeg trenutka za formiranje državne vlasti. Mada je manje bitno, ali činjenica da je i lider SDP-a, Nermin Nikšić, najavio odlazak u penziju uklapa se u ovaj scenarij.
Ni to Čovića ne tangira. Naprotiv, da ironija bude veća, to bi mu itekako imponiralo jer bi tek tada zagospodario političkom scenom u Bosni i Hercegovini. Na ovakvim procjenama on i razvija svoju izbornu lukavu strategiju otopljavanja odnosa sa Bošnjacima.
(TBT, Tim za analitiku)
