Piše: Fernando González, thebosniatimes.ba
Svjetsko nogometno prvenstvo počinje ovog četvrtka u jedinoj zapadnoj zemlji u kojoj ovaj sport nije dominantan. Zapravo, nogomet nije ni važan u Sjedinjenim Državama. Na početku sedmice koja je prethodila otvaranju Svjetskog prvenstva, sportska sekcija New York Timesa objavila je samo jednu priču vezanu za turnir; i taj članak nije bio o nogometu, već o fotografiji.
U zemlji koja diktira tempo svijeta, nogomet kao sport nije postigao utjecaj koji ga je učinio najglobalnijim sportom od kraja 19. stoljeća; međutim, ovo je tek drugi put da vidim Svjetsko prvenstvo da se održava u Sjedinjenim Državama. To ne može biti slučajnost. S obzirom na to da je to kolijevka kapitalizma, možete se kladiti da je to dobar biznis.
Najveći nogometni događaj na planeti stiže u zemlju u kojoj su najpopularniji i najprofitabilniji timski sportovi bejzbol, američki nogomet, hokej na ledu i košarka. Poput metropole kakva jeste, u Sjedinjenim Državama, timovi koji osvoje nacionalna prvenstva u ovim sportovima smatraju se “svjetskim prvacima”. Nogomet traži svoje mjesto u ovoj džungli, a FIFA, umjesto da se hvali svojom uspješnom tradicijom, odlučila prilagoditi najvulgarnijim parametrima kulture koju nije uspjela osvojiti više od jednog stoljeća: od sada do finala, sve će biti na velikoj skali. Gledajući brojke za ovo izdanje Svjetskog prvenstva možete biti preplavljeni emocijama. Prvi put se održava u tri zemlje. Prvi put igra 48 timova, a ta činjenica naduvava sve ostale. Nikada prije Svjetsko prvenstvo nije trajalo toliko dugo kao ovo, i nikada prije nije odigrano toliko utakmica kao što ćemo vidjeti u ovom mjesecu i po.
Mnogo utakmica i mnogo zastava koje ne prepoznajemo na ekranima, ali vidjet ćemo koliko će biti sadržaja. Od 104 utakmice koje će se odigrati, samo 30 će biti neriješene. Sedamnaest dana prvenstva će proći prije nego što doživimo atmosferu nokaut runde. Ništa slično nikada nije viđeno. Nikada, jer možda nije bilo potrebno.
Bilo da su preplavljujuće ili iznenađujuće, noviteti ovog Svjetskog prvenstva ne predstavljaju nikakav rizik za posao. Oni koji vode predstavu to dobro znaju i donijeli su odluke s ciljem da juli završe znatno bogatiji nego što su bili sredinom juna. Koliko god se žalili na ono što nas muči u vezi sa Svjetskim prvenstvom, kada spektakl počne, nogomet i rezultati će diktirati naše emocije. Ako naš tim pobijedi, sve će se isplatiti, a ako izgubi, bit ćemo ogorčeni svakom odlukom koju trener donese i predanošću nekih igrača. Ili možda sudije. Ili svih njih zajedno. Jednostavnost ima tu otrovnu prednost nad složenošću: kada se svede na to, na uživanje, radi se o osjećanju, a ne razmišljanju o posljedicama zanošenja. To je sudbina savremenog nogometnog navijača, baš kao što je i za grešnike, ovisnike ili preljubnike. Možda se čini kontradiktornim pratiti utakmice sa strašću, a istovremeno kritizirati format Svjetskog prvenstva, neumoljivu FIFA-inu težnju za sve većim profitom ili biti izluđen Trumpovim pokušajem da se prikaže kao prijateljski domaćin timovima i navijačima zemalja koje prezire i kojima prijeti. Kako ne bih sebi pucao u nogu, radije bih ove kritike vidio kao malu katarzu za milione koji svjedoče sportu koji smatramo naslijeđem radničke klase koju prostituiraju despoti.
Potrebno je mnogo hrabrosti da se ukaže na nedostatak koherentnosti mladića sa Zelenortskih Ostrva koji prvi put uživa u utakmicama svoje reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, iako mu se život pogoršao zbog ukidanja razvojne pomoći koju je odredila zemlja domaćin.
U intervjuu za izvještaj o Svjetskom prvenstvu u Kataru, Martín Caparrós je rekao da je Svjetsko prvenstvo 1978. u Argentini doživio kao i mnogi drugi njegovi sunarodnici u egzilu. U njegovom slučaju, to je bilo u Parizu, gdje su demonstrirali i pisali protiv onoga što je to Svjetsko prvenstvo činilo za vojnu diktaturu zbog koje je zemlja patila: legitimizirali su je i uljepšavali dok su ubijali i otimali. Pitao sam ga da li je, kao oblik protesta, odbio gledati finale; njegov odgovor bio je suzdržani smijeh prije nego što je priznao da je gledanje Argentine kako osvaja svoje prvo Svjetsko prvenstvo jedna od najljepših uspomena u njegovom životu.
Ako moram ukazati na nekoga ko je očigledno kontradiktoran ili nedosljedan, nekoga ko s nestrpljenjem očekuje uspjeh Svjetskog prvenstva, radije bih se fokusirao na Donalda Trumpa. U domaćoj politici, glavni fokus njegovog drugog mandata je zadovoljavanje suprematističkih želja velikog dijela njegovih birača. Inovacija u poređenju s drugim predsjednicima.
Argument republikanaca je da on koristi siromašne Latinoamerikance umjesto siromašnih crnaca kako bi odvratio pažnju siromašnih bijelaca, a istovremeno omogućio gozbu za bogate svih rasa u Sjedinjenim Državama. I upravo će latino stanovništvo najviše uživati u održavanju Svjetskog prvenstva u zemlji u koju su emigrirali. Jedina američka grupa kulturno povezana s nogometom je ona koja govori španski; samo trebate pogledati utakmicu lokalne nogometne lige i pogledati dominantne fizičke karakteristike na tribinama. To su iste karakteristike koje, za Trumpovu administraciju, njenu propagandu i njene nasilnike iz ICE-a, čine osobu koja zaslužuje nehumani tretman.
Dvije hiljade godina prije Trumpa, Kaligula, još jedan egomanijačni i izopačeni car, već je znao da je zabavljanje njegovog naroda jednako važno kao i to da ga učini ponosnim na svoju vlast nad svijetom. Jedna od karakteristika njegovog režima bila je proliferacija takmičenja i spektakla. Zauzeti trkama kočija i borbama na život i smrt između robova i divljih životinja, Rimljani su manje razmišljali o pitanjima koja su ih se ticala. I Rimljani su bili skloni brizi do te mjere da izazivaju skandal. U etičkim pitanjima, gnjev uglednih ljudi bio je usmjeren na ono što se događalo na ostrvu Capri: od vremena cara Tiberija, mladići bogatih i moćnih porodica istraživali su tamo, daleko od običnih ljudi, granice seksualnih fantazija tog doba. Te granice su bile mnogo labavije nego danas, a uzbuđenje je ležalo u njihovom dovođenju do krajnosti. Među veteranima tih veselja, Kaligula se isticao. Rimljani su to dobro znali, iako je, kada je došao na vlast, mladi car oštro kritizirao takvu izopačenost, pa čak i kažnjavao muškarce i žene s kojima je provodio dane i noći u požudi. Zvuči li vam poznato?
Čini se da je jedina stvar u vezi sa Svjetskim prvenstvom koja je jedinstvena za naše vrijeme sam sport.
(TBT, El Diario)
