Dok se Donald Trump smije u kamere i drsko poriče odgovornost, snimke koje su verificirali najugledniji svjetski mediji — The New York Times, CNN, Washington Post i Associated Press — razotkrivaju monstruoznu laž Bijele kuće. Projektil koji je 28. veljače raznio djevojačku školu u iranskome gradu Minabu nije iranski, kako lažu američki dužnosnici, nego američki Tomahawk, najsmrtonosnije oružje koje Sjedinjene Američke Države koriste za svoje prljave ratove diljem planeta. Ubijeno je više od 160 djevojčica, a njihova krv vapi za pravdom koju im ovaj svijet očito ne može pružiti.
Pokolj koji Amerika pokušava zataškati
Dvadeset osmoga fenruara iranska novinska agencija Mehr objavila je videosnimku koja bi trebala proganjati savjest svakoga Amerikanca koji još imalo poštuje ljudski život. Na snimci se jasno vidi trenutak kada projektil američke proizvodnje pogađa neposrednu blizinu djevojačke škole u južnoj iranskoj pokrajini Hormozgan. Ono što kamera nije snimila, ali svjedoci opisuju, prizor je koji nadilazi granice ljudske izopačenosti — rastrgana dječja tijela, školske torbe razbacane po krvi, krici majki koje su iz ruševina izvlačile beživotna tijela svojih kćeri.
The New York Times i CNN, dva medija koja se teško može optužiti za simpatije prema Iranu, provela su detaljnu provjeru autentičnosti snimke. Njihovi timovi za vizualne istrage koristili su satelitske snimke područja prije i poslije napada, analizirali geolokacijske podatke s društvenih mreža te usporedili desetke drugih videosnimki. Rezultat je poražavajući za američku administraciju — videosnimka je autentična i prikazuje stvarni trenutak američkog napada na školu u Minabu.
Osmero neovisnih analitičara specijaliziranih za prepoznavanje projektila, uključujući Sama Laira iz centra James Martin i Trevora Balla, bivšeg američkoga vojnog stručnjaka za uklanjanje eksplozivnih naprava, jednoglasno je zaključilo da obrisi i karakteristike projektila na snimci u potpunosti odgovaraju američkoj krstarećoj raketi Tomahawk. To znači da su te djevojčice ubili Amerikanci, svjesno ili nesvjesno, ali jesu — i to se više ne može sakriti.
Tomahawk — oružje koje razotkriva američko licemjerje
Tomahawk nije obična raketa i nije oružje koje se može slučajno naći iznad iranske škole. Riječ je o sofisticiranome krstarećem projektilu koji se ispaljuje isključivo s američkih ratnih brodova i podmornica, a može precizno pogoditi ciljeve udaljene do tisuću i šest stotina kilometara. Ono što ovaj projektil čini jedinstvenim jest činjenica da ga, osim Sjedinjenih Američkih Država, u sukobu na Bliskom istoku ne koristi apsolutno nitko. Ni Izrael, ni Saudijska Arabija, ni bilo tko drugi. Samo Amerika.
Američka Centralna komanda objavila je čak i videosnimku lansiranja Tomahawka s razarača USS Spruance istoga dana kada je izvršen napad na Minab, što dodatno potvrđuje da su američke snage bile u punome pogonu u tomu području.
Lokacija samoga udara dodatno potvrđuje američku odgovornost. Projektil je pogodio područje neposredno uz pomorski kompleks Iranske revolucionarne garde, a analiza The New York Timesa pokazala je da je škola nekoć bila dio vojnoga kompleksa, ali je od njega odvojena zidom još 2016. godine. Stručnjaci za obavještajne poslove sugeriraju da je škola možda stradala zbog korištenja zastarjelih podataka prilikom planiranja napada, ali to ni na koji način ne umanjuje odgovornost. Tko šalje projektile vrijedne milione dolara na temelju zastarjelih informacija i pritom ubija stotine djece, taj je zločinac.
Licemjerno priznanje iza kulisa
Dok su američki dužnosnici u javnosti uporno nijekali odgovornost, istrage su govorile nešto sasvim drugo. CBS News objavio je, pozivajući se na osobu upoznatu s klasificiranom procjenom američkih obavještajnih službi, da su Sjedinjene Američke Države najvjerovatnije odgovorne za napad. Isti izvor sugerirao je da se možda radilo o tragičnoj pogrešci, moguće uzrokovanoj korištenjem zastarjelih ili netačnih obavještajnih podataka prilikom planiranja udara na obližnji vojni kompleks.
Ovo priznanje iza zatvorenih vrata u potpunoj je suprotnosti s onim što su američki čelnici govorili u javnosti. Donald Trump, čovjek koji se bez imalo srama hvata za svaku laž koja mu može spasiti obraz, izjavio je novinarima da prema onome što je vidio vjeruje kako je napad izvela sama Iranija. Svoju tvrdnju pokušao je potkrijepiti argumentom da je iransko streljivo vrlo neprecizno, kao da nepreciznost iranskoga streljiva može objasniti zašto se američki Tomahawk zabio u iransku školu.
Pete Hegseth dodao je kako Pentagon istražuje incident, ali je istodobno iznio besramnu tvrdnju da je jedina strana koja gađa civile Iran. U svijetu u kojemu Amerika već desetljećima gađa civile od Vijetnama do Iraka, od Afganistana do Sirije, ovakve izjave zvuče kao podsmijeh žrtvama američke agresije. Štaviše, Hegseth je ranije izjavio da Amerika ne poštuje “glupa pravila angažmana” i da se ne bavi “politički korektnim ratovima” — što je implicitno priznanje da ih nije briga za civilne žrtve.
Prizori iz Minaba koji progone ljudsku savjest
Dok se u Washingtonu održavaju konferencije za novinare na kojima se laže i manipulira, u Iranu se kopaju grobovi. Trećegamarta hiljade ljudi ispunile su ulice Minaba kako bi odale posljednju počast žrtvama. Gradom su odjekivali krici očaja dok su se kolone ožalošćenih kretale prema groblju gdje je iskopano više od stotinu grobova jedan do drugoga. Mnogi od njih bili su premaleni za odrasle osobe jer su u njima pokopana djeca. Majke su padale u nesvijest nad malenim drvenim natpisima s imenima svojih kćeri. Očevi su šakama udarali po zemlji proklinjući dan kada je američki projektil pogodio njihov grad.
UNESCO je napad na školu opisao kao “teško kršenje” zaštite obrazovnih ustanova prema međunarodnome humanitarnom pravu i pozvao na potpunu istragu. Stručnjaci Ujedinjenih naroda i Human Rights Watch okarakterizirali su napad kao mogući ratni zločin.
Donaldu Trumpu i njegovim saradnicima mjesto je u zatvoru
Ovaj tragični događaj postavlja pitanje koje se više ne može izbjegavati: koliko ljudski život vrijedi u očima američkih dužnosnika? Dok tehnologija i satelitske snimke omogućuju nevjerojatno precizno utvrđivanje činjenica, političke izjave svjesno idu u potpuno drugome smjeru. Videozapis koji su verificirali najugledniji svjetski mediji i stručnjaci za naoružanje predstavlja dokaz koji se jednostavno ne može zanemariti, ali Amerika ga zanemaruje jer joj to odgovara.
Janina Dill, stručnjakinja za međunarodno pravo sa sveučilišta Oxford, jasno je poručila: čak i da se radilo o pogrešnoj identifikaciji cilja — što znači da su napadači vjerovali da je škola dio vojnoga kompleksa — to bi i dalje bilo “vrlo ozbiljno kršenje međunarodnoga prava”. Napadači su, naime, dužni učiniti sve što je moguće kako bi provjerili status cilja. Amerika to nije učinila.
Američki dužnosnici neće priznati odgovornost za ovaj masakr. Neće se ispričati obiteljima stradalih djevojčica. Neće platiti odštetu. Neće kazniti odgovorne. Oni će nastaviti lagati, izvrtati činjenice i okretati priču u svoju korist. No jedno je sigurno — videomaterijal koji svijetu svjedoči o trenutku udara američkoga projektila u iransku školu ostat će zauvijek zapisan kao dio povijesti koju se ne može izbrisati.
Zato je vrijeme da kazneni sudovi svih zemalja podignu optužnicu protiv zločinačkih režima SAD-a i Izraela. Donaldu Trumpu, Peteu Hegsethu i svim odgovornim dužnosnicima koji su sudjelovali u ovome pokolju ili ga pokušavaju zataškati — mjesto je u zatvoru. I dok god ti videozapisi budu postojali, svijet će znati istinu. Amerika je ubila iransku djecu. Donald Trump je lagao. A krv na njegovim rukama neće se isprati nikakvim lažima.
(TBT)
