Dok su oči cijeloga svijeta uperene u događanja na Bliskom istoku, vijesti iz Nigerije u kojoj civili ginu od ruke okrutne džihadističke skupine Boko Haram ostaju na marginama. Prije nekoliko dana iz sela na sjeveroistoku Nigerije oteli su više od 100 ljudi, a tamošnje agencije izvještavaju o otprilike 20 poginulih, uključujući 14 vojnika. Masovne otmice ponavljaju se svakih nekoliko mjeseci. Krajem studenog prošle godine u napadu na katoličku školu oteto je više od 300 djece. Džihadisti koriste otmice kao izvor prihoda kojim kupuju oružje ili financiraju druge zločine. Osim Boko Haram, u Nigeriji djeluje i organizacija “ISIL Zapadna Afrika”, ogranak terorističke organizacije “Islamska država”, a humanitarne organizacije procjenjuju da je napadima ovih terorista u posljednjih 15 godina ubijeno više od 40.000 ljudi, a raseljeno njih oko dva miliona, piše Express.
Sigurnosne snage zemlje često su preopterećene brojnim kriznim zonama, zbog čega i SAD već neko vrijeme povećava svoju podršku Nigeriji u borbi protiv terorizma. Nakon američkog zračnog napada na Božić usmjerenog na naoružane skupine sredinom februara u zemlju je stiglo oko 100 američkih vojnika kako bi savjetovali i obučavali nigerijske oružane snage.
Ime Boko Haram postalo je globalni sinonim za teror, otmice i nezamislivu okrutnost. U prijevodu s lokalnog hausa jezika, fraza otprilike znači “Zapadno obrazovanje je zabranjeno”, što sažima temeljnu ideologiju skupine koja je sjeveroistok Nigerije i širu regiju bazena jezera Čad pretvorila u jedno od najsmrtonosnijih područja na svijetu. Ono što je počelo kao lokalna vjerska sekta, preraslo je u brutalnu pobunu, ostavljajući za sobom trag uništenja, gladi i dubokih trauma.
Njihova priča nije samo hronika nasilja, već i složena tapiserija vjerskog ekstremizma, siromaštva, državne korupcije i geopolitičkih borbi koje su stvorile plodno tlo za jednu od najozloglašenijih džihadističkih organizacija današnjice.
Iako se osnivanje skupine najčešće veže uz karizmatičnog propovjednika Mohammeda Yusufa 2002. godine u gradu Maiduguriju, stvarni ideološki začeci pokreta sežu u kasne devedesete i pripisuju se Muhammadu Aliju, briljantnom, ali radikaliziranom mladiću. Ali je bio taj koji je, inspiriran globalnim džihadističkim pokretima poput Talibana i Al-Qaide, prvi formulirao ideologiju koja odbacuje sekularnu nigerijsku državu i zagovara nasilno uspostavljanje puritanske islamske vladavine. Mohammed Yusuf, kao stariji i javno eksponiraniji lik, postao je javno lice pokreta, privlačeći siromašne i nezadovoljne mlade ljude svojim propovijedima protiv državne korupcije i zapadnjačkog utjecaja.
U prvim godinama, skupina, tada poznata i kao ‘Yusifiyya’, djelovala je relativno mirno, osnivajući vjersku školu i kompleks koji je služio kao centar za regrutaciju. Njihov cilj bio je “pročišćenje” islama u sjevernoj Nigeriji i uspostava države temeljene na strogom tumačenju šerijatskog prava. Iskoristili su duboko ukorijenjene probleme regije: ekstremno siromaštvo, visoku stopu nepismenosti i opće nepovjerenje prema korumpiranim državnim institucijama, nudeći osjećaj svrhe i pripadnosti onima koje je sistem ostavio na cjedilu.
Prijelomni trenutak dogodio se u srpnju 2009. godine. Nakon sukoba s nigerijskim sigurnosnim snagama, uslijedila je masovna pobuna koju je vojska brutalno ugušila. Stotine članova Boko Harama su ubijene, a sam osnivač, Mohammed Yusuf uhapšen je i pogubljen u policijskom pritvoru bez suđenja. Njegova smrt, umjesto da uništi pokret, pretvorila ga je u mučenika i postala okidač za radikalnu transformaciju.
Vodstvo je preuzeo Yusufov zamjenik, zloglasni Abubakar Shekau, pod čijom je komandom Boko Haram postao neusporedivo nasilniji i smrtonosniji. Shekau je odbacio svaku mogućnost kompromisa i pokrenuo totalni rat protiv nigerijske države i svih koje je smatrao “nevjernicima”. To je uključivalo ne samo kršćane, već i umjerene muslimane, plemenske vođe i civile koji su odbijali podržati njihov džihad. Skupina je počela primjenjivati ekstremnu doktrinu ‘takfira’, koja im je dopuštala da druge muslimane proglase otpadnicima i time opravdaju njihovo ubistvo.
Pod Shekauovim vodstvom, taktike su postale sve okrutnije: masovni napadi na sela, crkve i džamije, bombaški napadi na tržnicama i autobusnim postajama, te korištenje bombaša samoubojica, uključujući žene i djecu. Svijet je ostao zgrožen u aprilu 2014. godine kada je skupina otela 276 učenica iz škole u Chiboku, prijeteći da će ih prodati u roblje. Ova otmica, zajedno s kasnijim masakrom u gradu Baga 2015. godine, gdje su ubijene stotine, a možda i hiljade ljudi, zacementirala je reputaciju Boko Harama kao jedne od najbrutalnijih terorističkih organizacija na svijetu.
U ožujku 2015. godine, na vrhuncu svoje moći, Abubakar Shekau prisegnuo je na vjernost Islamskoj državi (ISIL), a Boko Haram se preimenovao u “Provinciju Islamske države u Zapadnoj Africi” (ISWAP). Međutim, savezništvo nije dugo potrajalo. Shekauova ekstremna brutalnost, posebno neselektivno ubijanje muslimanskih civila, bila je previše čak i za standarde ISIS-a. Godine 2016. ISIL je za vođu ISWAP-a imenovao sina Mohammeda Yusufa, Abu Musaba al-Barnawija, što je dovelo do raskola.
Skupina se podijelila na dvije zaraćene frakcije: Shekauovu originalnu grupu, koja se vratila starom imenu ‘Jama'at Ahl as-Sunnah lid-Da'wah wa'l-Jihad’ (JAS), i ISWAP. Ove dvije skupine otad vode međusobni krvavi rat za prevlast, teritorij i kontrolu nad rutama za krijumčarenje i iznudu. Ironično, dugogodišnji vođa Abubakar Shekau skončao je u maju 2021. ne od ruke nigerijske vojske, već tokom sukoba s rivalskom frakcijom ISWAP, kada je aktivirao samoubilački prsluk kako bi izbjegao zarobljavanje. Nakon razdoblja slabljenja, frakcija JAS doživjela je ponovni uspon pod vodstvom Bakure Doroa, nastavljajući intenzivne sukobe s ISWAP-om za kontrolu otoka i obalnih područja jezera Čad.
Nasilje Boko Harama odavno se prelilo preko granica Nigerije, destabilizirajući susjedni Kamerun, Čad i Niger. Kao odgovor, te su zemlje, uz Nigeriju, formirale Multinacionalne združene snage za borbu protiv pobunjenika. Unatoč određenim uspjesima, ove se snage suočavaju s golemim izazovima, uključujući nedostatak opreme za borbu protiv improviziranih eksplozivnih naprava, nedostatak zračne podrške i logističke probleme. Situaciju dodatno komplicira povlačenje Nigera iz snaga početkom 2025. godine.
Humanitarne posljedice sukoba su katastrofalne. Više od 2,3 milijuna ljudi protjerano je iz svojih domova, a milioni ovise o humanitarnoj pomoći. Neuhranjenost djece dosegnula je alarmantne razine, a stotine škola su zatvorene, čime je generacijama djece uskraćeno obrazovanje – upravo ono protiv čega se Boko Haram bori. Posljednjih godina, pobunjeničke skupine pokazale su i taktičku evoluciju, koristeći nadzorne i naoružane dronove u napadima na vojne baze, što dodatno komplicira sigurnosnu situaciju. Unatoč tvrdnjama nigerijske vlade o “tehničkoj pobjedi”, Boko Haram i njegove frakcije ostaju duboko ukorijenjena i smrtonosna prijetnja koja nastavlja sijati smrt i razaranje diljem regije.
(TBT)
