Ovo vam mainstream mediji i katolička Crkva neće pokazati. Neće vam o ovome pričati ni druge sluge cionističkog režima. Ovo je pravi zločin nad kršćanima o kojem se šuti. U zločinu svi participiraju, od medija do kršćana. Bio je potrebno da Carlson Tucker ode na lice mjesta i uvjeri se što je prava istina.
O čemu se radi
Nekoliko stotina metara od mjesta gdje je Isus Kršten, na zemlji gdje je kršćanstvo rođeno prije dva tisućljeća, kršćanska populacija polako ali sigurno nestaje. Dok američke kršćanske crkve šalju milione dolara u Izrael, njihova braća i sestre po vjeri – izvorni Palestinski kršćani – bivaju protjerani sa svoje zemlje, pljuvani po ulicama Jerusalema i bombardirani u svojim bolnicama u Gazi.
Kršćani koji nestaju iz isusove zemlje
Kada se govori o Svetoj Zemlji, većina zapadnih kršćana zamišlja mjesto gdje njihova vjera cvjeta i gdje su sveta mjesta njegovana od strane vjernika. Međutim, stvarnost je dramatično drugačija. Anglikanski nadbiskup Jerusalema, rođeni kršćanin iz Isusovog rodnog Nazareta, svjedoči o uznemirujućoj istini. Kršćani u Svetoj Zemlji suočavaju se s najvećim padom u svojoj dvomilenijskoj povijesti.
Od 1948. godine, godine kada je uspostavljena država Izrael, kršćanska populacija u stalnom je padu. Polovica kršćana nestala je te kobne godine, protjerana sa svojih domova zajedno sa stotinama tisuća drugih Palestinaca. Mnogi od njih završili su kao izbjeglice u Libanonu, Siriji i Jordanu. Anglikanska zajednica u Bejrutu danas je devedeset posto sastavljena upravo od tih kršćana koji su pobjegli iz Galileje, piše Logicno.
Islamski kralj čuvar kršćanskih svetinja
Možda najveći paradoks cijele situacije leži u činjenici da je muslimanski kralj Jordana, Abdulah Drugi, izravni potomak poslanika Muhameda, danas glavni zaštitnik kršćanskih svetih mjesta u Jerusalemu. Upravo je on osobnim donacijama obnovio grob Isusa Krista u crkvi Svetoga Groba. Ta hašemitska skrb nad kršćanskim svetinjama tradicija je duga stoljećima.
Ključevi crkve Svetoga Groba, zbog nemogućnosti kršćanskih denominacija da se dogovore tko će ih čuvati, stoljećima su povjereni muslimanskoj obitelji. Oni svakog jutra otvaraju crkvu i svake je večeri zaključavaju. Ova tradicija najbolje oslikava ono što je nekada bilo zajedništvo u Svetoj Zemlji.
Sloboda u muslimanskoj Jordaniji
Dok Zapadna Evropa i Amerika strepe od navodne islamske prijetnje kršćanima na Bliskom Istoku, u Jordanu kršćani žive u miru i prosperitetu. Unatoč činjenici da su samo dva do tri posto populacije, kršćani su nesrazmjerno zastupljeni u svim sferama društva. Zastupljeni su u senatu, u parlamentu, u vladi, u vojsci i u privatnom sektoru.
Nadbiskup Jerusalema, koji posjeduje izraelsko državljanstvo jer je rođen u Nazaretu, otvoreno priznaje da se u Jordanu osjeća slobodnije nego u svojoj vlastitoj zemlji. Kada hoda ulicama Jordana, ne mora se bojati da će ga pljunuti zbog križa koji nosi oko vrata. Ne mora strahovati da će mu netko viknuti da ode u Siriju ili Jordan.
Jordan je primio goleme valove izbjeglica od svog osnutka. Nakon 1948. godine, nakon 1967. godine, nakon invazije na Irak 2003. godine, nakon sirijskog građanskog rata. Danas je ta mala zemlja bez značajnih energetskih resursa primila više od milion i pol sirijskih izbjeglica. To je razmjerno kao da je četrdeset miliona ljudi preko noći ušlo u Sjedinjene Države. Unatoč svemu tome, zemlja ostaje stabilna, a kršćani u njoj napreduju.
Kršćanski cionizam i njegove posljedice
Američke evanđeoske crkve i organizacije poput Christians United for Israel šalju stotine milijuna dolara godišnje u Izrael, često izravno podržavajući naselja na okupiranim područjima. Ta ista sredstva financirala su izgradnju naselja na zemlji koja je oduzeta kršćanima u Betlehemu i okolici.
Nadbiskup prepričava potresan susret s kršćanskim cionistima u Engleskoj. Kada im je objasnio kako zapadni novci omogućavaju naseljenicima da otimaju kršćansku zemlju, dobio je odgovor koji će ga zauvijek progoniti. Rekli su mu da su ponekad potrebne žrtve za veće dobro. Kršćani koji su bili s njim bili su u suzama. Kako jedan kršćanin može drugoga kršćanina smatrati sredstvom koje se može žrtvovati?
Dok Američke crkve financiraju židovska naselja, kršćani u Nazaretu, Isusovom rodnom gradu, ne dobivaju gotovo nikakvu pomoć. Crkva rođenja Isusova u Betlehemu, mjesto gdje je Bog sišao na zemlju, doslovno se raspada. Popravke te crkve nisu financirali američki kršćani već muslimanski kralj Jordana i Palestinska samouprava.
Progoni na ulicama Jerusalema
Dok američki mediji izvještavaju o navodnom progonu kršćana od strane muslimana diljem Bliskog Istoka, na ulicama Jeruzalema događa se nešto sasvim drugo. Video zapisi kruže internetom, ali rijetko dospijevaju do američke javnosti. Na njima se vide ekstremisti, ne muslimanski već židovski, koji pljuju po kršćanskim svećenicima.
Nadbiskup osobno svjedoči da je pljuvan više puta. Kada nosi civilno odijelo, prolazi neprimijećen. Ali kada obuče svećeničku odjeću i stavi križ oko vrata, postaje meta. Pljuju ispred njega, ne izravno u lice, ali dovoljno blizu da poruka bude jasna.
U izraelskom zakonu ne postoji kazneno djelo pljuvanja po kršćanima. Policija može privesti počinitelje ako se podnesu prijave, ali ih pušta već sljedeći dan. Nema zakona koji bi to zabranjivao. I dok se to događa, američki ambasador u Izraelu, Mike Huckabee, kršćanski svećenik, ne čini gotovo ništa.
Na pitanje je li ga ambasador ikada nazvao da pita kako može pomoći kršćanima u Jerusalemu, nadbiskup odgovara odrično. Kada je tražio pomoć da posjeti vlastitu bolnicu u Gazi, anglikansku bolnicu Al Ahli, odgovor je bio negativan. Ta je bolnica pogođena najmanje osam puta tijekom rata. U njoj su ubijani ljudi, a izraelska vojska tvrdila je da sumnja na terorističke aktivnosti. Nikada nisu pružili dokaze.
Blagdan Uskrsa pod okupacijom
Možda najšokantniji podatak odnosi se na proslavu Uskrsa u Jeruzalemu. Svake godine na Veliku subotu, kada se slavi Silazak Svetog Ognja, jedan od najsvetijih dana u kršćanskom kalendaru, izraelska policija ograničava broj vjernika koji mogu ući u crkvu. Umjesto deset hiljada, dopuštaju hiljadu i pet stotina. Kroz pregovore se možda uspije dobiti tri hiljade.
Kao razlog navode sigurnost. Ali crkva Svetoga Groba stoji na tom mjestu sedamnaest stotina godina. Stoljećima su kršćani slavili Uskrs bez incidenata. Nisu teroristi. I dok se kršćanima uskraćuje pristup njihovim najsvetijim mjestima, židovski vjernici nemaju takvih ograničenja.
Američki porezni obveznici financiraju progon
Najveća ironija cijele situacije jest da američki porezni obveznici, većinom kršćani, financiraju ovaj progon. Sjedinjene Države daju više od tri milijarde dolara godišnje vojne pomoći Izraelu. Taj novac omogućava okupaciju, bombardiranje Gaze, a sada i sustavno čišćenje kršćana iz Svete Zemlje.
Kada je riječ o Zapadnoj obali, situacija je još gora. Tokom rata u Gazi, nasilje doseljenika prema kršćanskim selima dramatično je poraslo. U selu Taybeh, istom onom koje je posjetio veleposlanik Huckabee nakon napada, doseljenici su palili imovinu, pisali grafite po zidovima i ulazili na farme kako bi zastrašivali kršćanske poljoprivrednike.
Nedavno je u blizini Ramale skupina doseljenika napala kršćansku ženu kamenom u glavu. Kada je njezin sin pokušao obraniti majku, uhitila ga je izraelska policija. Ambasador Huckabee o ovom incidentu nije rekao ni riječ.
Povijest progona koji se ponavlja
Ako se pogleda povijest Bliskog Istoka od 1948. godine, može se uočiti jasan obrazac. Svaki put kada je Izrael izvršio vojnu intervenciju ili podržavao promjenu režima u susjednim zemljama, kršćanske populacije su pretrpjele teške gubitke.
Nakon što su Izrael i njegovi saveznici lobirali za invaziju na Irak 2003. godine, kršćanska populacija te zemlje gotovo je nestala. Kada je Izrael podržao svrgavanje Asadove vlasti u Siriji, kršćani i druge manjine bile su žrtve najtežih progona. Četrdesetogodišnje bombardiranje Libanona od strane Izraela kontinuirano je smanjivalo kršćansko stanovništvo te zemlje.
Ovo nije slučajnost. Ovo je obrazac. Kršćani su manjina na Bliskom Istoku i kada dođe do sukoba, manjine uvijek prve pate. Ali ono što ovaj obrazac čini posebno ciničnim jest da ga financiraju kršćani na Zapadu.
Poruka kršćanima na Zapadu
I nadbiskup i jordanski bankar upućuju istu poruku kršćanima u Americi i ostatku zapadnog svijeta. Nemojte nas dijeliti svojim molitvama. Ako želite moliti za one koje volite, molite za sav narod Svete Zemlje. Za Židove, za kršćane i za muslimane. Svi su djeca Božja.
Ako doista želite zaštititi kršćane na Bliskom Istoku, prestanite financirati one koji ih ubijaju. Počnite razgovarati s nama. Mi smo ovdje dvije hiljade godina. Mi smo živi svjedoci Isusova nauka. Ne slušajte stručnjake iz Washingtona koji nikada nisu kročili u Betlehem. Ne slušajte televizijske propovjednike koji nikada nisu razgovarali s palestinskim kršćaninom.
Dođite i vidite svojim očima. Kršćani u Jordanu cvjetaju pod muslimanskom vlašću. Kršćani u Izraelu bježe pod vlašću koju financiraju američki kršćani. To je istina koju je teško prihvatiti, ali je ne možemo više ignorirati.
Krvavi trag američkih dolara
Svaki dolar koji američki kršćani pošalju u Izrael, a da ne pitaju kuda ide, ostavlja krvavi trag. Taj novac financira naselja na ukradenoj kršćanskoj zemlji. Taj novac financira zidove koji odvajaju kršćane od njihovih crkava. Taj novac financira bombe koje padaju na kršćanske bolnice u Gazi.
Anglikanska bolnica Al Ahli u Gazi pogođena je osam puta. Osam puta. U njoj su ubijani bolesnici, liječnici, medicinske sestre. I dok se to događalo, američki kršćanski čelnici šutjeli su. Njihova šutnja je njihov grijeh.
U međuvremenu, muslimanski kralj Jordana šalje novac za obnovu groba Isusa Krista. Hašemitska obitelj stoljećima čuva ključeve crkve u kojoj je Isus pokopan. Muslimanske obitelji u Jeruzalemu svakog jutra otvaraju vrata te crkve kako bi kršćani mogli ući i moliti se.
Ko je ovdje pravi kršćanin? Onaj koji nosi križ i pljuje po svećenicima ili onaj koji štuje Isusa kao proroka i čuva njegov grob?
(TBT)
