Sarajevske su stranke uglavnom zaokružile popis kandidata za Predsjedništvo BiH na sljedećim parlamentarnim izborima. Moguće iznenađenja mogu prirediti Bakir Izetbegović i Fahrudin Radonči, koji nisu zanijekali svoje kandidature, niti su ih ozvaničili.
U hrvatskom dijelu političkog spektra se pak još suzdržavaju od zvanični nominiacija iako je još jesenas neslužbeno objavljeno kako će dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović biti uzdanica te stranke za hrvatskog člana Predsjedništva države. S velikim zanimanjem se očekuje i konačna odluka hrvatske oporbene petorke.
Gotovo svi lideri te grupacije, Ilija Cvitanović, HDZ 1990, Ivan Vukadin, HNP, Ivo Tadić, HDS, Mario Karamatić, HSS, i Slaven Raguž, HRS, su, neki vrlo odlučno a neki malo stidljivije, najavili ako će hrvatska oporba sigurno isturiti protukandidata Čovićevoj perjanici pa, naravno, i kandidatu iz Sarajeva Slavenu Kovačeviću, izvjestio je Dnevni list.
Imena
Ušlo se u izbornu godinu, ali još se ne može niti naslutiti, a kamoli nešto pouzdano ‘nabauljati’ što smjera ‘Petorka’ i ima li uopće na obzoru nekoga opipljivog kandidata.
Dok to iščekuje javnost se pomalo zabavlja naklapanjima o nekim imenima. Tako se već neko vrijeme spominju imena dr. Vjakoslava Domljana, sveučilišnog profesora i ekonomskog stručnjaka, zatim Željka Josića s područja Bosanske Posavine, zastupnika i člana Predsjedništva HDZ-a 1990 te uvijek intrigantnog i sveprisutnoga iskusnog političara Martina Raguža.
Procurilo je iz nekoliko izvora kako su pojedini čelnici ‘Petorke’ uistinu i obavili razgovore s dr. Domljanom, Josićem i Ragužem. Nigdje to službeno nije potvrđeno, strogo se u tajnosti čuvaju detalji tih navodnih razmjena mišljenja i ispipavanja pulseva kao i konačni odgovori poželjnih kandidata, tvrdi Dnevni list.
Tek je jednom zgodom lider devedesetke Cvitanović odbacio tvrdnje da je Martin Raguž zaista u ozbiljnim kombinacijama i otkrio da je nekadašnji čelnik HDZ-a 1990 bliže opciji da bude nositelj liste za državni parlament.
Lideri ne žele u ring
Zanimljivo je kako se, barem do sada, nigdje i nikada nije pojavila opcija da možda netko od lidera neke stranke sastavnice ‘Petorke’ preuzme odgovornost i krene u izbornu utrku za Predsjedništvo BiH. Ili se plaše izbornog debakla ili uistinu procjenjuju da bi netko “osvježenje” poput Branka Blanuše mogla biti dobitnička formula.
Dr. Vjekoslav Domljan je itekako poznata intelektualna pa i politička figura u BiH. Ugledni je stručnjak za makroekonomiju, a nekada je bio i veleposlanik BiH u Kanadi i nerezidentni za Kubu. Iako mu je i do sada često nuđena važna dužnost u vlasti na najvišim razinama, dr. Domljan je uglavnom odbijao ponude i eskivirao stresnu politiku.
Bio je izvršni direktor Razvojne banke FBiH, član Komisije za vrijednosne papire FBiH, nastavnik, prodekan i dekan Pravnog fakulteta i član Senata Sveučilišta u Mostaru. Sada je dekan Ekonomskog fakulteta SSST, nastavnik Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i Centra za interdisciplinarne studije (CIS)
Sudjelovao je u radu Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu 1999. i Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Evropu 2000-2001. Radio je kao konzultant na projektima za World Bank, UNDP, ILO, ETF, DFID, USAID, ADA, SIDA, JICA itd.
Mr. Željko Josić je rođen u Bosanskom Šamcu, a trenutno živi u Domaljevcu.
Bio je službenik za imovinsko-pravne poslove u Općini Domaljevac, a od 2008. – 2014. i načelnik Općine Domaljevac, 2014. zastupnik u Skupštini Posavske županije. Obnašao je i dužnost predsjednika Općinskog odbora HDZ-a 1990 Domaljevac, zatim potpredsjednika Kantonalnog odbora HDZ-a 1990 Posavina, danas je član Predsjedništva HDZ-a 1990.
Nedavno je u javnosti promovirana i knjiga Željka Josića „Izvršna vlast u sistemu lokalne samouprave Bosne i Hercegovine tijekom postsocijalističke tranzicije“ koja predstavlja sveobuhvatnu politološku studiju uloge i pozicije izvršne vlasti u jedinicama lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini.
Imaju kapacitet
U političkom spektru je nesumnjivo najpoznatiji habitus Martina Raguža. Taj je prekaljeni političar nakon rata obnašao najodgovornije pozicije u Herceg Bosni, FBiH i u Vijeću ministara. Jedno vrijeme je vodio i HDZ 1990. Između 1997. i 1998., u vrijeme mandata Krešimira Zubaka, bio je šef kabineta hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Između 1999., pa sve do imenovanja za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH 2000. bio je ministar za ljudska prava i izbjeglice u federalnoj vladi Edhema Bičakčića. Nakon općih izbora u oktobru 2000. Raguž je imenovan predsjedavajućim Vijeća ministara BiH i na toj je dužnosti ostao sve do 22. kavgusta 2001. kad ga je zamijenio Božidar Matić iz SDP-a BiH.
Na Općim izborima u Bosni i Hercegovini 2014. kandidat je HDZ 1990 za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda.
Prema životopisu, stručnim i karijernim referencama i Domljan i Josić i Raguž imaju kapacitet za Predsjedništvo BiH. Ali, odluku trebaju donijeti, prioritetno oni sami ako su zaista u igri, a u konačnici čelnici ‘Petorke’.
Biti hrvatski član Predsjedništva BiH je čast i ogromna odgovornost. Jednako tako odlučiti se i ući u prljavu kampanju, biti izložen izvjesnom “izdajničkom” linču kao i kušnji mogućeg izbornog poraza je odabir hrabre i samouvjerene osobe. No, i eventualni poraz ne mora biti i konačni politički fijasko.
Hrvatska ‘Petorka’ u izbornu utrku ulazi dosta komotno i bez pritiska i pretjeranih očekivanja. Dobar odabir kandidata, njegova sposobnost i dobar program zasigurno jamče i solidan broj glasova za tu grupaciju. U takvom raspletu je moguće prepoznati šansu za uspon u političkoj karijeri odabranog kandidata.
Uostalom, vjerojatno tako promišlja i Darijana Filipović, vjerovatni izbor Dragana Čovića i HDZ-a BiH koja je još anonimnija primjerice od dr. Domljana ili Martina Raguža.
Još Zagreb i Ankara nisu rekli svoje
Vrlo je teško objasniti oba fenomena koja su se pojavila oko kandidata za državno Predsjedništvo kako u bošnjačkim, tako i hrvatskim blokovima stranaka. Jasno je samo da se radi o dva bloka i kod jednih i kod drugih. Tako se SDA i HDZ pojavljuju kao “fiksevi” dok se sva opozicija ujedinila protiv njih kao takvih.
To što je u Sarajevu kampanja započela prije nego ikad ranije odraz je kakvog takvog pluralizma, za razliku od Mostara gdje je taj pluralizam bio zamro. Usljed toga se sigurno radi i o strahu od osvete hdz-ove kriminalne hobotnice koja prožima sve sfere života u Hercegovini.
Pored toga Zagreb najvjerovatnije još nije donio odluku. Prije svega ta se odluka iščekuje od predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, koji je primio lidere Petorkena Pantovčaku. Pošto se zna favorit predsjendikaHDZ-a Andreja Plenkovića, najvjerovatnije je da i on iščekuje tu Milanovićevu odluku pa da obznani ime svog favorita.
Isto se može reči za bošnjačke kandidate koje treba aminovati Ankara. Do sada tu nije bilo dileme, međutim pojavile su se špekulacije da ministar vanjskih poslova Hakan Fidan, koji slovi kao nasljednik turskog vođe Racepa Tayipa Erdogana, ima vrlo prisne odnose sa svojim kolegom Elmedinom Konakovićem, te da u njemu vidi budućeg bošnjačkog nacionalnog lidera.
Fidan je više proamerički igrač i procjenjuje da bi mu kao budućem nacionalnom lideru više odgovarao Konaković od Izetebegovića.
A pošto je još uvijek Erdoganova “posljednja” on ne može tako lahko svog “brata”, kako je oslovljavao Izetbegovića, ostaviti na cjedilu.
I to što Izetbegović prolongira svoju odluku može biti indikativno da se i sam Erdogan dvoumi.
Očito još ni Zagreb, ni Ankara nisu rekli svoje i stoga nemamo kompletirane kandidate za državno Predsjedništvo. Njihove odluke bi mogle tumbe promjeniti pozicije i pomrsiti račune svima koji su do sada obznanili kandidature.
(TBT, Tim za analitiku)
