
Više od dva desetljeća nakon najgoreg terorističkog napada u povijesti SAD-a, udovica 11. septembra Kristen Breitweiser nastavlja beskompromisnu potragu za istinom i pravdom. Njeno osobno iskustvo i pravna stručnost bacaju novo svjetlo na još uvijek nerazjašnjenu tragediju.
Potraga koja traje 25 godina
Gotovo 25 godina nakon terorističkih napada 11. septmebra, Kristen Breitweiser, čiji je suprug poginuo u južnom tornju Svjetskog trgovačkog centra, neumorno traži istinu. Usprkos gotovo četvrt stoljeća istraživanja, Breitweiser izjavljuje da još uvijek nemamo potpuno razumijevanje onoga što se zapravo dogodilo toga dana.
“Smatram da je neoprostivo da u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je 3.000 ljudi masakrirano usred bijela dana u donjem Manhattanu, još uvijek nemamo vjerodostojno objašnjenje događaja,” tvrdi Breitweiser. “Obitelji žrtava nikada nisu dobile priliku koristiti pravni sistem kako bi dobile odgovornost i pravdu za ubistvo svojih voljenih.”
Prema njenim riječima, prvih nekoliko godina nakon napada obilježio je strah koji je Bushova administracija iskoristila. Antraksom napadi koji su uslijedili i priprema za rat u Iraku stvorili su atmosferu u kojoj je postavljanje pitanja o napadima smatrano nepatriotskim. Službena komisija o 11. septembru, za koju se Breitweiser borila, ispostavila se kao “uljepšavanje stvarnosti” koje je ispričalo priču, ali ne i istinu.
Propusti obavještajne zajednice
Breitweiser posebno ističe ulogu obavještajnih agencija u propuštanju prilika za sprječavanje napada. Jedan od ključnih primjera je “jemenski komunikacijski centar” al-Qaede, za koji je CIA znala još od 1996. godine.
“CIA je pratila komunikacijski centar Al-Hade, sve komunikacije koje je bin Laden slao svojim operativcima diljem svijeta,” objašnjava Breitweiser. “Kada se dogodio napad na ambasadu 1998. godine, zašto nisu ugasili taj komunikacijski centar? Nastavili su s njim i nakon napada na USS Cole 2000. godine, kada je poginulo 17 mornara.”
Ona vjeruje da bi zatvaranje tog komunikacijskog centra barem odgodilo napade 11. rujna i možda spasilo život njenom suprugu. Umjesto toga, iste obavještajne službe koje su zakazale prije 11. rujna kasnije su pružile “obavještajne podatke” za navodne oružja za masovno uništenje u Iraku.
Neodgovorena pitanja o danu napada
Breitweiser ističe da, osim propusta u sprečavanju napada, postoje brojni problemi vezani uz sami dan napada i nedostatak obrambenih mjera. Njen suprug, koji je bio na 94. katu drugog tornja, zvao ju je nakon udara u prvi toranj s informacijom da su im rekli da ostanu na svojim radnim mjestima.
“Da su u 8:58 lučka uprava i tvrtke rekle ljudima poput mog supruga da evakuiraju zgradu umjesto da ostanu za svojim stolovima, ti ljudi bi se spustili ispod zone udara i preživjeli,” kaže Breitweiser. “Prema mom mišljenju, nema opravdanja za bilo kakav gubitak života u drugom tornju.”
Drugi problematični aspekt je reagiranje zračne obrane. Prema podacima komisije o 11. septembru, prvi avion je potvrđen kao otet u 8:14 ujutro, ali borbeni avioni nisu poletjeli sve do napada na Pentagon u 9:38 – više od sat i 20 minuta kasnije.
“Tipično, povijesno gledano, F-16 polijeću unutar nekoliko minuta. Prije je postojala izreka da ako imate avion koji se ne ponaša normalno, naći ćete F-16 za repom unutar 10 minuta,” objašnjava Breitweiser. “Iz nekog bizarnog razloga, ujutro 11. septembra, ti F-16 nisu stigli na vrijeme.”
Zataškavanje i preusmjeravanje krivnje
Breitweiser objašnjava kako su nakon napada obitelji žrtava bile usmjerene prema Saudijskoj Arabiji kao glavnom krivcu, dok su se druga potencijalna pitanja o umiješanosti drugih vlada, uključujući američku, izbjegavala.
“To je ono što se čini – koristite distrakciju. To je potpuno politička strategija da se ljude odvrati od stvarnosti,” kaže Breitweiser. “Saudijska Arabija nije potpuno nevina, ali zašto bi Kraljevina Saudijska Arabija željela napasti Sjedinjene Države i ubiti 3.000 ljudi? Što bi dobili time?”
Breitweiser napominje da postoje “otisci prstiju” različitih zemalja na napadima, no odvjetnici obitelji žrtava su odbili tužiti bilo koju osim Saudijske Arabije. “Postavila sam pitanje zašto ne tužimo UAE? Zašto ne idemo za Pakistanom? Zašto ne postavljamo pitanja o Izraelu?”
Zgrada 7 i neobjašnjivi aspekti napada
Jedan od najkontroverznijih aspekata napada 11. septembra je rušenje Zgrade 7 Svjetskog trgovačkog centra, koja se srušila kasnije istog dana iako nije bila pogođena avionom. Breitweiser sugerira da bi trebalo postaviti ozbiljna pitanja specijalnim operacijama o mogućem postavljanju eksploziva u zgradi.
Također ističe brojne nelogičnosti u službenoj verziji o letu 77 koji je udario u Pentagon. Prema njenim riječima, radarsko praćenje tog leta nestalo je od granice Kentucky-Ohio sve do Pentagona, a pilot koji je navodno izveo manevar bio je toliko nekvalificiran da je skoro izbačen iz škole letenja mjesec dana prije napada.
Fond za žrtve i financijska prevara
Nakon napada, obitelji žrtava bile su usmjerene u državni kompenzacijski fond umjesto da im se omogući tužiti odgovorne. Breitweiser objašnjava da je ovaj fond, navodno stvoren za pomoć žrtvama terorizma, postao sredstvo za financijsku korist odvjetnika i hedge fondova.
“Fond je osmišljen tako da se financira iz sankcija protiv terorista, prvenstveno iz poslovanja s Iranom,” objašnjava. “Ali ispostavilo se da su mnoge vojne obitelji, na nagovor svojih odvjetnika, prodale svoja potraživanja hedge fondovima u Kajmanskim otocima.”
Breitweiser tvrdi da su ti hedge fondovi kupovali prava na odštetu za 20% stvarne vrijednosti, a zatim koristili političke veze da osiguraju punu isplatu kroz državni fond za žrtve. U međuvremenu, obitelji žrtava 11. rujna isprva su bile isključene iz fonda, a kada su napokon dobile pristup, dobile su značajno manje naknade.
“Obitelji 11. septembra primaju 6 do 66 puta manje postotke vrijednosti za svoje presude nego druge skupine žrtava,” kaže Breitweiser. “A odvjetnici su zaradili približno 2 milijarde dolara iz fonda. U fondu za žrtve koji bi trebao biti za žrtve.”
Poziv za novu istragu
Breitweiser poziva na potpuno otkrivanje svih dokumenata vezanih uz napade, uključujući povjerljive izvještaje obavještajnih službi i dokumentaciju komisije o 11. septmebru. Također poziva na osnivanje istinskog istražnog tijela koje bi moglo izdati optužnice.
“Trebao bi postojati specijalni tužitelj s punim radnim vremenom i spremnom velikom porotom za izdavanje optužnica,” kaže. “Trebali bi ponuditi imunitet i anonimnost svakome tko istupi s informacijama o propustima i događajima tog dana. Ljudi bi trebali ići u zatvor, a oni koji su to zataškali trebali bi odgovarati.”
Zaključak
Nakon gotovo četvrt stoljeća, Kristen Breitweiser i druge obitelji žrtava 11. septembra i dalje čekaju istinu i pravdu. Oni su bili iskorišteni za opravdavanje rata u Iraku, proširenje Patriot Acta i ograničavanje privatnosti, dok su istovremeno bili zanemareni od strane vlastitog pravosudnog sistema.
“Bili smo napušteni od ove zemlje. Iskorištavali su živote naših supruga za rat u Iraku temeljen na lažima, za ukidanje prava na privatnost, za proširenje Patriot Acta. Bili smo iskorišteni i ostavljeni po strani,” zaključuje Breitweiser. “Samo tražim da se pruži zatvaranje i mir hiljadama udovica i djece. Čekali smo 24 godine za minimum pravde.”
(TBT)






