Sjedinjene Države planiraju dugoročnu podjelu Gaze na „zelenu zonu“ pod izraelskom i međunarodnom vojnom kontrolom, u kojoj bi počela obnova, i „crvenu zonu“ koja bi bila ostavljena u ruševinama, piše Guardian.
Strane snage će se u početku rasporediti zajedno s izraelskim vojnicima na istoku Gaze, čime će razoreni pojas ostati podijeljen trenutnom izraelski kontroliranom „žutom linijom“, navodi se u dokumentima američkog vojnog planiranja koje je vidio Guardian i izvorima upoznatim s američkim planovima.
„Idealno bi bilo da se sve vrati u cjelinu, zar ne? Ali to je samo aspiracija“, rekao je jedan američki zvaničnik pod uvjetom anonimnosti. „Trebaće vremena. Neće biti lako.“
KAKO AMERIKANCI ŽELE PODIJELITI ZAPADNU OBALU
Američki vojni planovi postavljaju ozbiljna pitanja o tome koliko je Washington zaista posvećen pretvaranju primirja objavljenog prošlog mjeseca u trajno političko rješenje s palestinskom vlašću nad cijelom Gazom – što je obećao Donald Trump.
Planovi za budućnost Gaze mijenjaju se vrtoglavom brzinom, odražavajući haotičan i improvizirani pristup rješavanju jednog od najkompleksnijih i najnerješivijih svjetskih sukoba te pružanju pomoći (hrane i smještaja) za dva miliona Palestinaca.
Nakon nekoliko sedmica u kojima su SAD promovirale obnovu u obliku ograđenih kampova za male grupe Palestinaca (nazvanih „alternativne sigurne zajednice“ – ASC), ti planovi su ovosedmično odbačeni, rekao je američki zvaničnik. „To je bio samo snimak koncepta koji je u jednom trenutku iznesen“, rekao je zvaničnik. „Već su prešli na nešto drugo.“
Humanitarne organizacije, koje su više puta izražavale ozbiljnu zabrinutost zbog ASC modela, izjavile su u petak da još uvijek nisu obaviještene o promjeni plana.
Bez funkcionalnog plana za međunarodne mirovne snage, povlačenje izraelskih trupa i obnovu velikih razmjera, Gaza rizikuje da zapadne u limbus nakon dvije godine razornog rata.
Posrednici su upozorili na situaciju koja je „nije rat, ali nije ni mir“ u podijeljenoj Gazi: redovni izraelski napadi, ukorijenjena okupacija, bez palestinske samouprave i s ograničenom obnovom palestinskih domova i zajednica.
Međunarodna stabilizacijska sila (ISF) Stvaranje međunarodne stabilizacijske sile (ISF) temelj je Trumpovog 20-točkastog „mirovnog plana“. SAD se nadaju da će nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojim se toj sili daje formalni mandat biti usvojen početkom sljedeće sedmice, te očekuju čvrste detalje o doprinosu trupa.
„Prvi korak je da dobijemo rezoluciju“, rekao je američki zvaničnik. „Zemlje neće davati čvrste obaveze dok ne vide tačan tekst koji je usvojen.“
Trump je isključio slanje bilo kakvih američkih vojnika na teren radi omogućavanja izraelskog povlačenja ili finansiranja obnove. „SAD su vrlo jasno stavile do znanja da žele postaviti viziju, ali ne i platiti za nju“, rekao je jedan diplomatski izvor.
Početkom ovog mjeseca regionalna komanda Centcom američke vojske izradila je planove da evropske snage – uključujući stotine britanskih, francuskih i njemačkih vojnika – budu jezgro ISF-a, pokazuju dokumenti koje je vidio Guardian. Planovi uključuju do 1.500 britanskih pješadijskih vojnika (s ekspertizom za uklanjanje bombi i vojne medicinare) te do 1.000 francuskih trupa za čišćenje puteva i osiguranje.
SAD su željele i trupe iz Njemačke, Nizozemske i nordijskih zemalja za terenske bolnice, logistiku i obavještajne poslove. Jedan izvor je te planove opisao kao „sulude“. Nakon dugih misija u Iraku i Afganistanu, vrlo malo evropskih lidera bi bilo spremno riskirati živote svojih vojnika u Gazi, iako su obećali drugu vrstu podrške. Samo Italija je ponudila mogući doprinos trupama.
Dokumenti su bili označeni kao neklasificirani, što sugerira da SAD nisu smatrale vojne planove visoko osjetljivim, a očigledno su se sudarili s realnošću za samo nekoliko dana. Američki zvaničnik je rekao da brojke u dokumentima sadrže „mnoge netačnosti“ i da Washington ne očekuje da evropske trupe čine jezgro ISF-a, dodajući da se planiranje za Gazu brzo mijenja. „Veoma je dinamično. Veoma je fluidno“, priznao je zvaničnik. „Samo nekolicina ljudi zaista razumije i drži volan ove stvari.“
REKONSTRUKCIJA
Jordan je bio naveden kao mogući doprinosilac s nekoliko stotina lakih pješadijskih trupa i do 3.000 policajaca, iako je kralj Abdullah izričito isključio slanje trupa jer je njegova zemlja „politički preblizu“ Gazi. Više od polovine Jordanaca su palestinskog porijekla, a pristajanje na policijsko osiguranje ruševina u koordinaciji s izraelskim snagama bilo bi eksplozivno nepopularno i prijetnja nacionalnoj sigurnosti Jordana.
Do četvrtka je američka vojska očekivala ključne doprinose od široke grupe opisane kao „NATO i partneri“, koja uključuje zemlje Evrope, Azije i Bliskog istoka.
Američki „koncept operacije“ za ISF precizira da će trupe djelovati isključivo u „zelenoj zoni“. Planira se početak „s malim brojem“ – nekoliko stotina vojnika u ograničenom području, zatim postepeno širenje do pune snage od 20.000 na cijelom području. Neće djelovati zapadno od „žute linije“, gdje Hamas ponovo uspostavlja kontrolu. „Nećete napuštati zelenu zonu“, rekao je američki zvaničnik.
Drugi dokument predviđa da strane trupe osiguravaju prelaze duž linije kontrole nakon „integracije“ s izraelskim snagama, što će vjerovatno uznemiriti potencijalne zemlje-doprinosioce. One strahuju da će se naći između vatre Hamasa i izraelskih vojnika, a granice su uvijek potencijalne tačke sukoba. Također se plaše optužbi da ISF podržava nastavak izraelske okupacije Gaze.
Izraelska vojska će „razmotriti uvjete za povlačenje“ u kasnijoj fazi kada bude uspostavljena međunarodna sigurnost, navodi se u planu, bez ikakvog vremenskog okvira.
Ponovo ujedinjenje Gaze dio je procesa „pomicanja ka stabilizaciji, trajnom miru i prijelazu na civilnu upravu“, rekao je američki zvaničnik, ali je dodao da je nemoguće odrediti datum kada bi se to moglo dogoditi.
Trumpov 20-točkasti plan opisuje novu palestinsku policiju kao „dugoročno rješenje unutrašnje sigurnosti“ za Gazu, ali američki planeri su joj dodijelili samo ograničenu ulogu: početnih 200 regruta, koji bi za godinu dana narasli na 3.000–4.000 oficira – što je samo petina planiranog sigurnosnog rasporeda.
Obnova Američki vojni planeri vide obnovu unutar „zelene zone“ kao dio nejasnog puta ka ponovnom ujedinjenju Gaze tako što će uvjeriti palestinske civile da pređu preko izraelske linije kontrole. „Kako stvari budu napredovale i kako budete stvarali uvjete za značajan napredak u obnovi, Gazani će početi dolaziti tamo i napredovati“, rekao je zvaničnik. „Ljudi će reći ‘hej, mi to želimo’, i tako se to razvija u tom smjeru. Niko ne govori o vojnoj operaciji da se to silom postigne.“
Međutim, samo označavanje „zelene zone“ u Gazi rizikuje poređenja s Irakom i Afganistanom, gdje je taj izraz postao sinonim za američke vojne neuspjehe. U Bagdadu i Kabulu zelene zone bile su enklave okružene betonskim barijerama gdje su se zapadne snage i njihovi lokalni saveznici povlačili da pobjegnu od nasilja koje je njihova misija izazvala u okolnim zajednicama.
Plan da se pomoć koristi za mamac palestinskog stanovništva u područje pod izraelskom kontrolom – nakon dvije godine rata koji je komisija UN-a okarakterisala kao genocidan – ima odjeka drugih katastrofalnih američkih politika iz tih sukoba. Oko deceniju prije nego što su Talibani zauzeli Kabul, SAD su tvrdile da donose „vladu u kutiji“ u južni Helmand da pridobiju civile. Pokrajina je ostala uporište pobunjenika.
Trumpov 20-točkasti plan obavezuje se na demilitarizaciju palestinskih frakcija u Gazi i eventualno izraelsko povlačenje na „sigurnosni perimetar“ izrezan iz palestinskog zemljišta. To bi omogućila ISF i dopustila početak obnove „u korist naroda Gaze“.
Potreba za obnovom je hitna: prema podacima UN-a, više od 80% objekata u Gazi je oštećeno ili uništeno, uključujući gotovo sve škole i bolnice.
Više od mjesec dana od primirja, Izrael i dalje ograničava isporuke pomoći u Gazu, uključujući zabranu osnovnih predmeta poput šatorskih šipki koje klasificira kao „dvonamjenske“ jer, kako kaže, mogu imati vojnu primjenu.
Skoro 1,5 miliona Palestinaca čeka hitne artikle za sklonište, a stotine hiljada žive u šatorima bez pristupa osnovnim uslugama poput čiste vode. Gotovo cijela populacija – preko 2 miliona ljudi – natrpana je u crvenu zonu, uski pojas uz obalu koji pokriva manje od polovine površine Gaze.
(TBT)
