
Palestinske crkve suočavaju se s neviđenim pritiskom izraelskih vlasti kroz sistematsko finansijsko targetiranje, imovinske sporove i administrativna ograničenja koja prijete da oslabe jednu od najstarijih neprekinutih kršćanskih prisutnosti u Svetoj zemlji.
Nedavno zamrzavanje bankovnih računa Pravoslavne crkve predstavlja najnoviju eskalaciju u nizu poteza za koje crkveni lideri kažu da su smišljeni pokušaji da se prisile kršćani na emigraciju iz Palestine.
U augustu 2025. izraelske vlasti su zamrzle sve bankovne račune Grčke pravoslavne crkve u Palestini, što je faktički paraliziralo rad institucije i dovelo u pitanje njenu sposobnost da isplaćuje plate svećenstvu, održava škole i pruža ključne usluge zajednici, piše The New Arab.
Jerusalimski Grčko-pravoslavni patrijarhat jedna je od najstarijih kršćanskih institucija na svijetu, s korijenima koji sežu do apostolskog doba. On je čuvar najsvetijih kršćanskih mjesta, uključujući Crkvu Svetoga groba, gdje kršćanska tradicija drži da je Isus raspet i uskrsnuo.
Izraelske finansijske mjere u augustu prizvale su sličnu krizu iz februara 2018., kada su izraelske vlasti zatvorile Crkvu Svetoga groba u Jerusalemu nakon što su zahtijevale plaćanje poreza na crkvenu imovinu.
Finansijski pritisak nadilazi simbolične geste. Općinske vlasti Jerusalema ciljale su 882 crkvene nekretnine širom Istočnog i Zapadnog Jerusalema, zahtijevajući zaostale poreze veće od 190 miliona dolara.
Gradonačelnik Jerusalema Moše Lion je tvrdio da „hoteli, sale i trgovine ne mogu biti oslobođeni poreza samo zato što su u vlasništvu crkava“.
Posljedice po život palestinskih kršćana
Zamrzavanje crkvenih računa stvara kaskadnu krizu koja pogađa same temelje crkvenog institucionalnog života u Svetoj zemlji.
Crkve ne mogu isplaćivati plate svećenstvu, nastavnicima i tehničkom osoblju, čime se paralizira njihov rad i ugrožavaju egzistencije stotina vjerskih radnika i njihovih porodica.
Kršćanske škole koje opslužuju i muslimanske i kršćanske palestinske zajednice suočavaju se s zatvaranjem, što remeti obrazovanje za hiljade učenika i ukida institucije koje su historijski pružale kvalitetno obrazovanje bez obzira na vjersku pripadnost.
Zdravstveni i društveni programi koji zavise od crkvenog finansiranja bivaju dovedeni u pitanje, ostavljajući ranjive skupine bez ključnih usluga koje su crkve tradicionalno pružale da bi popunile praznine u socijalnoj podršci.
Možda najkritičnije s globalne tačke gledišta, održavanje drevnih svetih mjesta i artefakata postaje nemoguće, čime se ugrožava nezamjenjivo kulturno naslijeđe koje ne pripada samo Palestincima nego i svjetskom kršćanstvu, a višestoljetne građevine i neprocjenjivi vjerski artefakti mogu propadati do nepopravljivosti.
Kršenje historijskog presedana
Crkveni zvaničnici naglašavaju da ovi zahtjevi krše stoljetne sporazume o Status Quo koji upravljaju vjerskim mjestima u Jerusalemu još od osmanskih vremena. Ti sporazumi, priznati kroz sukcesivne uprave uključujući Britanski mandat, jordansku vlast pa čak i rani period izraelske kontrole, tradicionalno su izuzimali vjerske institucije od oporezivanja.
Status Quo je složen skup aranžmana koji potiče iz osmanskog perioda i određuje prava i odgovornosti različitih kršćanskih denominacija na svetim mjestima. Ovi sporazumi su međunarodnim pravom i uzastopnim vlastima smatrani nedodirljivim.
„Ovo je u suprotnosti sa sporazumom o Status Quo koji je na snazi još od osmanske ere u Palestini i nastavio se tokom godina Britanskog mandata, zatim u jordanskom periodu, pa čak i tokom izraelske okupacije,“ izjavio je Isa Musleh, zvanični portparol Pravoslavne crkve u Palestini.
Dodao je da su izraelske vlasti početkom oktobra povukle odluku o zamrzavanju crkvenih sredstava nakon intervencije institucija, klera, crkava te arapskih i stranih država.
„Napravili smo značajan pritisak na okupacionu državu i sada su se stvari vratile na stanje prije odluke o zamrzavanju bankovnih računa.“
Međutim, ovo povlačenje ne nudi garancije u pogledu budućih zamrzavanja ili ponovnog zahtijevanja da crkva plaća poreze, rekao je Musleh.
„Čak i kad bi Izrael dao obećanje, ne bismo mu vjerovali. Oni žele stisnuti sve što je palestinsko, kršćansko i muslimansko, u Svetoj zemlji kako bi ih raselili i potisnuli iz Svete zemlje.“
Egzistencijalna prijetnja
Crkveni lideri uokvirili su krizu kao dio egzistencijalne kampanje usmjerene na palestinski identitet u Jerusalemu.
„Okupacija cilja na ljude, kamenje, drveće i životinje. Danas cilja na kršćane u Jerusalemu i crkvenu imovinu, baš kao što cilja na crkve u Gazi bombardiranjem, razaranjem i ubijanjem“, rekao je otac Talat Awad, župnik Crkve Uspenja u Zapadnoj obali, za The New Arab.
„Ako se džamija sruši, muslimani će se moliti u crkvi, a ako crkva ne može služiti, kršćani će se moliti u džamiji. Ostajemo postojani protiv okupacije“, dodao je.
Član Izvršnog komiteta PLO-a Wasel Abu Youssef smjestio je targetiranje crkava u širi okvir izraelske politike.
„Ovo spada u okvir sveobuhvatnog rata protiv islamskih i kršćanskih svetinja… Izrael nastavlja da čini zločine i ne obraća pažnju na međunarodno pravo, provodeći stare planove ubrzanim tempom, koristeći međunarodnu šutnju i američku zaštitu“, rekao je Abu Youssef za The New Arab.
Kampanja protiv palestinskog kršćanstva
Targetiranje crkava odvija se u pozadini dramatičnih demografskih promjena.
Musleh je napomenuo da kršćani u Jerusalemu čine 0,7 posto stanovništva zbog teških uslova pod izraelskom okupacijom, koji su potisnuli kršćane iz okupiranog palestinskog teritorija.
„Kršćani, kao i muslimani, ukorijenjeni su u svojoj zemlji. Nećemo je napustiti i nećemo se pokloniti nikome osim Bogu“, dodao je Musleh. „Svojom postojanošću borimo se da preživimo. Mi smo zagovornici mira i crpimo taj duh iz poziva Krista, nositelja poruke mira.“
Opadanje palestinskog kršćanstva ne predstavlja samo demografsku promjenu, nego i potencijalni gubitak živih veza s mjestom rođenja kršćanstva. Palestinski kršćani su direktni potomci najranijih kršćanskih zajednica i čuvaju tradicije, jezike i prakse koje pružaju kontinuitet s apostolskim dobom.
Finansijsko targetiranje dio je šireg obrasca koji uključuje širenje naselja. Nova naseljska uporišta u blizini pravoslavnog manastira Svetog Gerasima (Deir Hajla) u Jerihonu, na primjer, prijete crkvenoj zemlji.
Plaćanje cijene
Crkveni zvaničnici napominju da je eskalacija koincidirala s glasnim kritikama crkvenih lidera na račun izraelskog genocida u Gazi, gdje je više crkava oštećeno ili uništeno.
Otac Joseph Zaher, koordinator Vijeća crkava, rekao je za The New Arab da crkva plaća cijenu zbog stavova koje je zauzela protiv rata u Pojasu Gaze.
„Tajming govori sam za sebe. Ovaj napad na crkvu i kršćane eskalira pod aktuelnom izraelskom vladom, najekstremnijom“, primijetio je Zaher.
Ukazao je na to da ove mjere, čak i kada budu povučene, negativno utiču na finansiranje i vrše pritisak na crkvu koji prijeti njenoj sposobnosti da ispuni svoje obaveze.
Štaviše, privremena priroda međunarodnih intervencija koje su dvaput prisilile Izrael na povlačenje sugerira da, bez kontinuiranog pritiska i formalnih zaštita, drevna kršćanska prisutnost u Palestini ima neizvjesnu budućnost.
(TBT)






