Dok francuski i njemački seljak vozi traktor koji vrijedi kao pola sela u Bosni i Hercegovini, bosanski seljak jedva krpi gume na svom „IMT-u“. A ipak, litra mlijeka u BiH skuplja je nego u Francuskoj i Njemačkoj. Da, dobro ste pročitali – 1,23 eura u BiH naspram 1,09 eura u zemlji Francuskoj gdje porezi guše i najtvrdokornije kapitaliste i zemlji balkanski snova Njemačkoj gdje litra mlijeka košta 1,15 €. I ko je tu lud?
Administrativno – papiri i propasti
U BiH seljak mora više vremena provesti za šalterom nego u štali. Pravilnici, potvrde, uvjerenja, registri, markice, nadzori – birokratski pakao u zemlji koja jedva proizvodi dovoljno mlijeka za vlastite potrebe.
Umjesto da država digitalizira sistem i rastereti proizvodnju, seljaka se pretvara u knjigovođu bez knjiga.
Ekologija je postala novo oružje protiv malih proizvođača. Propisima se nameću uvjeti koje može zadovoljiti samo velika mljekara s europskim kapitalom, dok lokalni proizvođač gleda kako mu se krave pretvaraju u statistiku.
Naravno, sve pod parolom “usklađivanja sa standardima EU”, iako ti isti standardi u EU često imaju nacionalne izuzetke – što naši „stručnjaci“ zaboravljaju spomenuti.
Porezno nebo nad praznom štalom
U BiH porez na dobit iznosi samo 10%. U Francuskoj? 30%, plus još 41% kada vlasnik isplati sebi dividendu. I opet, mlijeko u Francuskoj je jeftinije. Dakle, nije problem u porezu, nego u gluposti. Kada seljak u BiH proda litru mlijeka, pola zarade pojede država, a drugu polovicu – uvoz.
Smrtonosni dampinški koktel
Na policama trgovačkih lanaca dominira mlijeko iz susjedstva, često dampinško – subvencionirano, umjetno jeftino, i potpuno legalno zahvaljujući sporazumima koje su naši političari potpisivali kao da dijele rogove, a ne potpise. Rezultat? Bosanski seljak više ne proizvodi mlijeko, nego papirologiju i dugove.
Seljaku ne treba milostinja, ni državna “pomoć” koja se pojede u proceduri i izgubi u komisijama. Treba logika. Treba analiza lanca vrijednosti, treba znati tko i kako dampinguje, i treba zabraniti uvoz po cijenama koje uništavaju domaću proizvodnju.
Ako Francuska i Njemačka s višestruko većim porezima i troškovima mogu imati jeftinije mlijeko, onda to znači samo jedno:
problem nije u tržištu – problem je u političarima koji glume ekonomiste.
BiH ne ubijaju cijene, nego laži
Na portalu Logično već smo odavno govorili – nije bitna visina plate, nego što se za nju može kupiti.
Povećanje plata bez povećanja produktivnosti i tehnološkog razvoja nije ekonomski napredak – to je financijsko samoubojstvo.
Mediji koji tvrde da treba “preko noći” povećati plate i da ćemo tako sustići Njemačku – ili ne razumiju ekonomiju, ili rade za one koji BiH žele pretvoriti u tržište, a ne u državu.
Zato, dragi seljaci, prije nego što prodate kravu – prodajte iluzije. Jer kad država muze vas, ni najjača mljekara vam ne može pomoći, piše Logicno.
(TBT)
