Samo zato što je Goražde ‘slijepo crijevo’ Federacije Bosne i Hercegovine, koje bukvalno egzistira kao (ratna) enklava, smjena vlade u Bosanskopodrinjskom kantonu (BPK) Goražde nije izazvala veliko zanimanje medija.
Tako je prije nekoliko dana skoro u medijskoj tišini imenovan novi premijer Bosanskopodrinjskog kantona (BPK) Goražde Senad Čeljo, dosadašnji ministar zdravstva. Za premijera Čelju i novu vladu glasalo je 13 poslanika skupštinske većine koju predvodi NIP, dok poslanici opozicije nisu prisustvovali sjednici.
DERIVATI BAŠ MOGU ZADEVERATI
Samo prije par sedmica isto tako je pala vlada u Usnoskosanskom kantonu (USK) koju je predvodila SDA. Novi premijer je Mustafa Ružnić iz Narodnog evropskog saveza (NES).
Dakle, oba premijera su iz stranka koje su mediji tretirali pežorativno „derivatima“ SDA.
Prije toga krizirala je i vlada u Tuzlanskom kantonu (TK) koju tvore SDA i DF. Iako su iz DF-a najavljivali svoje povlačenje nekim čudom vlada je opstala.
Njavjerovatnije da je vladu spasio Abdurahman Hodžić Hodža, tajkun iz Živinica, koji je zapravo i fromirao ovu vladu. Na njega su upirali prstom neki od lidera Trojke da je blizak prijatelj sa Željkom Komšićem i sa Bakirom Izetbegovićem, te da je on istrgovao ruke iz drugih stranaka, konkretno iz PDA, kako bi SDA i DF nadomjestili nedostatak ruku za skupšitnsku većinu.
Zaista Hodža slovi kao neprikosnoveni kreator međustranačkih odnosa u tuzlanskoj regiji nakon smrti Mirsada Kukića Kuke, bivšeg funkcionera SDA i osnivča PDA. Tako da su vrlo uvjerljive kualarske tvrdnje da se Bakir Izetbegović ni za šta ne pita u ovoj regiji. Ako se uzme u obzir da je Kuko obilježio političku atmosferu u Tuzli za vrijeme vladavine Sulejmana Tihića, a poslije njega istim metodama nastavio vladati Hodža, može se reči da ja Tuzlom zavlada mafiokratija. Kako je Kuko posjedovao Banoviće, kao privatnu općinu, tako se Hodža ponaša sa Živinicama. Tako da su Hodža i Kuko sproveli svojevrsnu sandžakizaciju Tuzle kao posljednje „crvene oaze“ u Bosni i Hercegovini, zbog čega su vrlo izvjesni ratovi klanova i mafijaški obračuni među strankama.
To što se do sada dešavalo unutar KO SDA u Tuzli kroz fizičke obračune vođa suprostavljenih frakcija, poput sukoba Mirsada Kukića sa Begom Gutićem, potom fizičkim napadom na Adila Osmanovića, potom fizičkog sukoba Smaje Mandžića i Salke Zildžića, jeste „lokalizirano“ na način da je ostalo unutar stranačkih kancelarija.
Ali, samo zahvaljujući lukavstvu Tuzlanskog muftijstva koji je SDP-u nametnuo svog čovjeka, Zijada Lugavića, koji vodi tuzlanski SDP, SDA je pošteđena ozbiljnijih potresa i opozicionih udara. Inače, SDA-ova stranačka struktura je rovita iznutra, a i kadrovi su kriminogenih manira skloni mafijaškim obračunima. Ovo treba imati u vidu zbog činjenice da je nakon smrti Kuke ostao nepopunjen jedan politički prostor jer se njegova stranka, PDA, kao derivat SDA, gasi.
Najlogičnije bi bilo da na taj teren za naredne izbore uskoči NiP, što bi zadalo velike glavobolje SDA-u.
Pošto je Tuzla politička i logistička baza svim Podrinjcima, bez obzira u kojem su entitetu nastanjeni, ovakvi mafiokratski odnosi unutar SDA vrlo loše su se odrazili i na Podrinje.
Tako je član Glavnog odbora Socijaldemokratske partije Aleksandar Vuković poručio je da je SDP „ugasio i pregazio“ Stranku demokratske akcije (SDA) na sjeveru Bosne i Hercegovine, ističući da će uvođenje elektronskog glasanja i skenera „eliminisati prevarante“ i dodatno oslabiti tu stranku u Podrinju.
Vuković je naveo da će, prema njegovim riječima, „izborni štab SDA za Republiku Srpsku biti u avliji kod Ramiza Salkića u Tuzli“, te da „u entitetu Republika Srpska kao izbornoj jedinici ta stranka više neće imati ni poštanski pretinac“.
BAKIR KAO GOLUB PRED ZEMLJOTRES
Dakle, ako bacimo pogled do Bihaća i Goražda, pa se osvrnemo na Tuzlu i Podrinje, evidentno je da SDA gubi vlast po rubnim dijelovima zemlje. Nakon što je davno izgubila vlast u glavnom gradu na svim nivoima, SDA faktički opstaje na Srednjoj Bosni.
Ovakvom negativnom trendu po SDA mogu se dodati i informacije sa sastanka člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića u Beču s predstavnicima bosanskohercegovačke dijaspore.
Na sastanku je istaknuto da je formiranje Globalne mreže bh. dijaspore pri kabinetu Bećirovića važan iskorak u povezivanju dijaspore i domovine.
Do sada je SDA bila jedina stranka koja je računala na koliko-toliko glasovaiz dijaspore. Ti su glasovi opet dolazili mahom preko mreže džemata i zalagnjem samih imama. Tako da je formiranje Globalne mreže bh. dijaspore jedan politički novum preko kojeg se može doći do glasača koji nisu (samo) članovi džemata i neće pod utjecajem imama glasati (samo) za SDA.
Ovaj momenat je važan i za utrku koju će, sasvim je izvjesno, opet voditi Bećirović i Izetbegović na općim izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva. Pošto je dijaspora zaista bila politički zapostavljenja u poraću, a nakon što su stasale generacije vrlo obrazovanih ljudi, moguće je uraditi nešto više na animaciji birača iz dijaspore. Pa bi ti glasovi mogli biti i presudni i u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Sve ovo govori koliko je politika predsjednika SDA Bakira Izetbegovića sterilna i inertna. Iako je on već započeo kampanju svojim posjetama baš po spornim kantonima, gdje je SDA izgubila ove jeseni vlast, očito je da njegove poruke sa tribina „ne piju vode“. Cinici bi mu se mogli podsmjehivati ako bi ga usporedili sa ponašanjem golubova pred zemljotres – navodno na koji krov kuće slete ona se sruši.
Sve ovo govori o tvrdoglavosti samog predsjednika SDA Bakira Izetbegovića koji se ni nakon ovakvih udara na stranku nije usudio bilo šta mjenjati, ni u kadrovskom, ni u političkom pogledu.
(TBT, Tim za analitiku)
