Kada su neki mediji u RS-u objavili senzacionalnu vijest da su se u Banjoj Luci sastali visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Cristian Schmidt i bivši predsjednik ovog entiteta Milorad Dodik, koliko god ova medijska „paktaka“ bila bombastična i neuvjerljiva, nije bilo malo onih koji su bili sklni povjerovati u tu vijest. Jer kad je politika Milorada Dodika u pitanju sve je moguće, a odkad se Donald Trump useliou Bijelu kuću to se isto može reči za američku vanjsku politiku.
DODIKU OBEĆANA SCHMIDTOVA ‘GLAVA’?
Sad je već javna je tajna da je Milorad Dodik postigao nagodbu sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), njegovim saradnicima je počelo ukidanje sankcija, a u narednim danima bi sankcije, barem privremeno trebale biti ukinute i njemu. Pitanje je šta je Dodik njima obećao.
Ono što je otkriveno jeste činjenica da akter dogovora sa Dodikom nije bio gospodin Schmidt već ključni čovjek američke administracije za provođenje nagodbe, uz odobrenje državnog sekretara Marca Rubija je pomoćnik američkog državnog sekretara za Evropu i Euroaziju Brendan Hanrahan. On je prethodnih mjeseci dolazio i u službenu posjetu Bosni i Hercegovini i izvjesno je da je tada utanačio put kojim se politička, ali i pravosudno-sigurnosna kriza treba iskontrolirati i usmjeriti.
Posljednjih dana vladajući SNSD, još uvijek s Dodikom na čelu pokazuje znakove kooperativnosti i ispružene ruke prema Amerikancima, ali s druge strane dobija i pozitivne signale iz SAD-a. To se prije svega odnosi na skidanje sa liste sankcija njegovih saradnika, ali i nove poteze u tom pravcu koji će neminovno uslijediti.
Iako u pravnom smislu ukidanje zakona i povlačenje odluka Narodne skupštine RS-a, koji su mjesecima ranije doneseni, a bili su usmjereni protiv države i državnih institucija (zbog čega je formiran i predmet, a Dodik osumnjičen i saslušan) nema suštinsku vrijednost, jer ih je Ustavni sud BiH dosta ranije poništio, pozdravljeni su od SAD-a. Pozdravljeni su jer su očito dio paketa nagodbe i predstave, kojom su Amerikanci željeli ostaviti prostora Dodiku da pokaže da li je spreman za saradnju.
Kako je ispravno zaključio portal Klix u svom komentaru, identična situacija je i sa izborom Ane Trišić-Babić za vršiteljicu dužnosti predsjednice RS-a, iako je Dodik mjesecima ponavljao da je on predsjednik, kao što i dalje ponavlja, ali uz fusnotu da je to morao učiniti jer je sve dio “mudre politike i šireg konteksta”.
Za sada jedino od konkretnih nagađanja je pretpostavka da su Amerikanci obečali Dodiku Schmidtovu „glavu“ i zatvaranje OHR-a. Opet pošto je takav politički horor u Bosni i Hercegovini, ako nisi pregovarač onda si tema pregovora, odnosno nagodbe, ove špekulacije o zatvaranju OHR-a mogu biti ubjedljive.
Zapravo su mnogo ubjedljivije od skidanja sankcija Dodiku i njegovoj porodici što bi došlo kao pride ovoj velikoj nagodbi.
Jer zatvaranje OHR-a bio bi usptupak Kremlju bez čije saglasnosti Dodik nije smio ni prihvatiti pregovore sa Amerikancima. A da je Dodik dobio takvu saglasnost jasno je po tome što je ruski amabasador prešutio Dodikov kopernikanski politički obrat, već je to prepustio portparolki Kremlja Mariji Zaharovoj koja je upravo tako poentiralakomentarjući aktualna dežavanja u RS-u za jednu televiziju.
MIR,MIR, MIR, DODIK NIJE KRIV
Iako sarajevski mediji i političari likuju nad Dodikovim pokleknućem, u čemu naravno prednjače lideri stranaka Troje, Elaedin Konaković, Nermin Nikšić i Sabina Čudić, prestvaljajući to kao njegovu kapitulaciju pred državom, ne bi se reklo da će im takvo samohvalisanje još dugo biti dopušteno. Naprotiv, uskoro bi mogli gutati gorke pilule za smirenje prije nego budu „gutali žabe“. Baš tako je Dragan Čović sugeriao Konakoviću da se ubuduće ponaša prema Dodikovom SNSD-u, anakon što sesanjim sastao u Banjoj Luci gdje mu je ovaj sigurno već tad referirao da je napravio veliki „dil“ sa Amerikancima. Tako da sve najbitnije stvari koje se dese u Bosni i Hercegovini a u kojima je akter međunarodna zajednica bošnjački lideri stranaka posljednji saznaju.
Ovakav kurs i politički trend je najavio otpravnik poslova Američke amabsade John Ginkel na sastancima koje je ovih dana obavio sa Konakovićem, Nikšićem i Čovićem. Pod izgovorom reformi i ekonomije te poduzimanja daljnjih koraka na evropskom putu, kakve su teme dominirale na ovim sastancima, naprosto se sugerira liderima Trojke da pristanu na Čovićevu kompromisersku politiku sa SNSD-om.
U tom slučaju vanredni izbori u RS-u i nisu više bitni, kao što na kraju krajeva neće biti bitni na naredni opći izbori u Bosni i Hercegovini.
Važno je da su Amerikanci osigurali da politička kriza koju je izazvao Dodik neće eskalirati u oružani konflikt jer je bar formalno uklonjen iz entiteskih institucija. Bez obzira što će i dalje figurirati kao glavna figura u političkom životu RS-a, gdje će sanjati svoje „mokre snove“ o otcjepljenju ovog entiteta od Bosne i Hercegovine, on to neće učiniti bez „miga“ Ujka Sema, a to je u ovom slučaju Donald Trump.
Tako da su u pravu svi onikoji tvrde da eliminacijom Dodika iz političkog života nije poražena njegova secesionistička politika i da je njegovo pokleknuće samo klečanje pred Trumpom kojeg preklinje da mu kao progonjenom kršćaninu od strane islamista i globalista, kako je to napisala notorna islamofobkinja Laura Loomer, inače omiljena Trumpova novinarka. Eto na šta je spala sudbina Bosne i Hercegovine i o čijoj volji i milosti ovisi sudbina njenih naroda, prije svih sudbina Bosanskih Muslimana.
(TBT, Tim za analitiku)
