Pošto se „političko“ Sarajevo konsterniralo zbog posjete predsjednika HDZ-a Dragana Čovića Banjoj Luci, gdje mu je domaćin bio osporavani predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, pa su iz Sarajeva „osuli drvljem i kamenjem“ na njih, zamislite da su istog dana,ili bar koji dan poslije, lideri Trojke,Nermin Nikšić, Elemedin Konaković i Sabina Čudić, posjetili Banju Luku, gdje bi im domaćini bili lideri bar triju opozicionih stranaka u RS-u, koje podržavaju Branka Blanušu kao zajedničkog kandidata na prijevremenim izborima za predsjednika ovog entiteta, kakve bi bile reakcije Banje Luke, a vala i Sarajeva.
KO BI SE MOGAO PITATI U RS-u?
Ništa manje ne bi bila šokantna slika da je predsjednik SDA Bakir Izetbegović posjetio Banju Luku, gdje bi mu domačin bila bar jedan stranka, SDS na primjer, čiji je kandidat Blanuša, te da mu je Izetbegović dao javnu podršku na predstojećim izborima.
Ali, avaj, tu scenu možete samo zamišljati, nikad je neće vidjeti. Toliko se to“političko“ Sarajevo učahurilo u sebe i toliko ga „boli uho“ za Banjom Lukom, gdje su svi političari i političke stranke za nih iste i stoga za njih upoće nije važno ko će pobjediti.
Zašto onda zamjeraju Draganu Čoviću koji se toliko žrtvuje za svog „strateškog partnera“ koji itekako valjano i predano odrađuje „prljav posao za njega“ ostvarujući njegove ‘mokre snove’.
Zar onda nije u pravu Milorad Dodik kad kaže da lider SDA Bakir Izetbegović izgleda kao oronuli Centralni komitet propale partije i poručuje mu:”Bakire, ti i SDA se u Republici Srpskoj ne pitate ništa“.
A najobičnija računica pokazuje da nije sve onako kako Dodik kaže. Naprotiv, da je političke volje i pameti kao što je nije, lideri političkih stranakau Sarajevu bi se itekako mogli pitati za ishod izbora u RS-u, na što su ukazali neki mediji u svojim analizama.
Jer na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, zakazanim za 23. novembar, Bošnjaci i Hrvati neće birati potpredsjednike, s obzirom na to da mandati Ćamila Durakovića i Davor Pranjića nisu prekinuti. Ipak, glasovi bošnjačkog biračkog tijela mogli bi biti presudni u utrci za predsjednika, što otvara prostor za spekulacije o tome da li bi Milorad Dodik mogao pokušati pridobiti podršku Bošnjaka.
Na prethodnim izborima 2022. godine, za potpredsjednike iz reda bošnjačkog naroda glasalo je skoro 38.000 birača – broj koji je svakako značajan i koji bi i vlast i opozicija voljeli vidjeti na svom računu pri brojanju glasova.
Analitičari ukazuju da će Bošnjaci na izborima, po svemu sudeći, birati između dva „manja zla“, odnosno između kandidata vlasti i opozicije. Iako se dio birača osjeća skeptično prema opoziciji s obzirom na istoriju političkih partija u RS-u, podrška kandidatu opozicije mogla bi se pokazati ključnom, posebno ako postoji konsenzus političkih stranaka u Sarajevu.
Historijski gledano, značaj bošnjačkog glasa u RS-u je već bio izražen. Primjerice, 2014. godine, u utrci za člana Predsjedništva BiH, Bošnjaci su indirektno odlučili pobjednika jer nisu imali mogućnost birati svog kandidata, dok su glasovi iz RS-a odigrali odlučujuću ulogu.
S obzirom na trenutnu političku situaciju, realnije je očekivati da će Bošnjaci podržati opoziciju, ali politički stručnjaci ne isključuju mogućnost da Dodik kroz dogovore, ili dogovore sa strankama u FBiH pokuša privući dio glasova u svoju korist. Ova strategija bi se posebno mogla ogledati u lokalnim zajednicama gdje je SNSD do sada bilježio nižu izlaznost birača.
U konačnici, iako glasovi Bošnjaka možda neće biti presudni u svim dijelovima RS-a, njihov uticaj na ishod izbora predsjednika je neosporan, čineći ih važnim faktorom u predizbornoj matematici i političkoj strategiji.
KAD SE TURCI NA KOSOVO VRATE
A pošto ni na geopolitičkom planu Dodiku baš ne „cvjetaju ruže“, počevši od problema koje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ima na lokalu tako i na globalu, lideri političkih stranaka u Sarajevu, prije svih predsjednik SDA Izetbegović, mogli bi krenuti u preventivnu kotraofanzivu na Dodika i dovesti ga u situaciju da se on više ništa ne pita u RS-u.
Sjećate li se kad su Dodik i Izetbegović zadnji put komunicirali? To je bilo nakon što su lideri Trojke odlučili raskinuti koaliciju sa SNSD-om i pokrenuli smjenu SNSD-ovih kadrova u državnim organima. Tad je Dodik nazvao Izetbegovića telefonom. Navodno su razgovarali o zdravlju, pošto su obojica boravila u bolnici zbog zdravstvenih problema. Ali mnogo važnije od sadržaja razgovora jest činjenica da je Dodik nazvao Izetbegovića po nagovoru turskog predsjednika Recepa Tayipa Erdogana sa kojim je bio napravio vrlo prisne odnose. Toliko su personalni odnosi Dodika sa Erdoganom bili prisni da je to veoma škodilo imidžu Izetbegovića u samom Sarajevu.
Međutim, odnedavno su se stvari tumbe preokrenule. Nakon što je Turska isporučila dronove Kosovu srpski voždovi, Vučić i Dodik, su se brutalno okomili na Erdogana. Poslije slavi uvreda koje mu je uputio Dodik sigurno više nikad neće imati čast rukovati se s njim. Tako da će priča o autoputu Beograd – Sarajevo definitivno biti adaktirana bar dok su ove postave političara u Beogradu i Anakari na vlasti.
To je svakako olakšavajuća okolnost za Izetbegovića koji je dugo godina morao ‘gutati žabe’ zbog licemjerja srpko-turskih odnosa.
Ono što Izetbegoviću ide u prilog jeste porast utjecaja Turske na geopolitičkom planu nakon dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Erodgan se pokazao kao ključni igrač u svrgavanju Asadovog režima u Siriji i bio je jedan od ključnih aktera mirovnog sporazuma o Gazi. U oba slučaja Erdogan je blisko sarađivao sa Trumpom. Stoga je sasvimrealno da će Amerikanci prepustiti Turskoj vodeću ulogu u NATO misiji na Kosovu, što Turska silno želi.
Uporedo sa rastom rejtinga Erodgana na geopolitičkom planu, ruski predsjednik Vladimir Putin je doživio strmoglav pad. Nedavno otkazivanje foruma arapskih lidera u Moskvi, za koji pozvani nisu pokazali interes, dovoljno govori o trenutnom Putinovom rejtingu na Bliskom istoku. Također zaobilaženje Rusije koja se predstavljala kao štićenica Palestinaca, konkretno Hamasa, u mirovnim pregovorima o Gazi, također zorno govori koliko je Kremlj izgubio moć i utjecaj na Bliskom istoku.
Čak se sve češće pojavljuju problemi izmeđi Putina i lidera kafkaskih muslimanskih država, što dodatno zabrinjava kreatore vanjske politike u Kremlju. Tako da se može reči da ruski utjecaj i rejting Kremlja nikad nije bio lošiji na Blsikom istoku.
Ovo je vrlo poražavajuće za Dodika koji je Moskvu našao kao posljednje utočište svojih ‘mokrih snova’.
Tako da je blentovu kakav je Dodik jasno da Putin neće riskirati daljni pad rejtinga Rusije u islamskom svijetu zbog njegovih političkih hirova. Njega Putin tretira kao nužno zlo na Balkanu i otarasit će ga se čim mu neko od islamskih lidera prigovori i upres prstom u njega. Možda to bude baš Erdogan?!
Nažalost niti jedan lider stranke u Sarajevu, kao ni sam Izetbegović, ne razmišlja na ovakav način i stoga ne pokazuju interes za promjenu stanja u RS-u izravnom podrškom opoziciji na izborima.
Jer da imaju takav pristup znali bi da podrškom Blanuši ne rješavaju samo pitanje izbora u RS-u, već da preveniraju, možda, oružani konflikt koji će biti vrlo izvjestan ukoliko pobjedi Siniša Karan i Dodik održi ferendum 9. januara naredne godine. Jer referendumi, ma kakvi da su, uvijek i svugdje su bili žigica za potpalu ratnog plamena!
I umjesto da se hvališu i prijete turskim dronovima, kako to čini živopisni Zukan Helez, mogli bi se potruditi da Dodika politički sahrane „živim rukama“ na biralištima. To je sasvim relano i nadasve legitimno.
(TBT, Tim za analitiku)
