U dramatičnoj eskalaciji, Izrael je prošle sedmice izveo ciljani zračni napad u kojem je ubijen Ahmed al-Rahawi, premijer de facto Huti režima u Sani.
Napad od 28. augusta označava najvišeg zvaničnika Ansar Allaha ubijenog u američko-izraelskim vojnim operacijama do sada, signalizirajući značajan pomak u strategiji. Uz Rahawija, nekoliko drugih visokorangiranih zvaničnika Hutija je ubijeno ili ranjeno.
Gotovo dvije godine nakon početka sukoba Izraela i Hutija – pokrenutog u svjetlu genocida u Gazi – ovaj posljednji potez sugerira odlučujući zaokret: Izrael više ne samo degradira infrastrukturu, već sada sistematski cilja jezgro rukovodstva Huti pokreta, udarajući na srce njegove komandne strukture.
Uprkos udaru na njegovo političko rukovodstvo, vojni komandni sistem Ansar Allaha – organiziran kroz otpornu i decentralizovanu strukturu – ostaje uglavnom nedirnut. Grupa je obećala odmazdu.
U televizijskom obraćanju dva dana nakon izraelskog napada, njihov lider Abdul-Malik al-Houthi izjavio je: „Postoje oni koji su odabrali pokornost, slabost i tišinu pred užasnim zločinima koje je počinio izraelski neprijatelj – zločinom stoljeća protiv palestinskog naroda. Ali naš narod, kroz svoju vjeru, identitet i ljudsku savjest, odbio je stajati po strani pred takvim zverstvima.“
Dana 1. septembra, Huti su preuzeli odgovornost za napad na Scarlet Ray, tanker u vlasništvu Izraela, pod liberijskom zastavom, koji je operisao u Crvenom moru. Kao odgovor, izraelski premijer Benjamin Netanjahu upozorio je da će svaki napad na izraelsku teritoriju ili pomorske resurse biti dočekan silom, obećavajući da će Huti „platiti visoku cijenu“.
Rastući regionalni profil Hutija
Sukob se čini da prelazi u produženi rat niskog intenziteta – malo je vjerovatno da će kulminirati u odlučujućem sukobu, već je obilježen stalnom eskalacijom i strateškim signalima.
Huti su se pojavili kao jedina arapska sila koja dosljedno izvodi napade na izraelsku teritoriju, što značajno podiže njihov ugled kako na regionalnom tako i na domaćem planu.
Unutar iranskog „Osa otpora“, ova kontinuirana kampanja jača njihove akreditive kao posvećenog antiizraelskog aktera, svrstavajući ih uz Hezbollah i iranske milicije u Iraku.
Na domaćem planu, to jača njihov imidž kao branilaca palestinske stvari, omogućavajući pokretu da mobiliše javnu podršku i legitimiše svoju vlast u Sani usred produbljivanja humanitarnih i političkih kriza. Za Ansar Allah, nastavak sukoba s Izraelom jednako je važan za geopolitičko poravnanje koliko i za konsolidaciju unutrašnje vlasti.
Dr. Andreas Krieg, vanredni profesor na Odsjeku za odbrambene studije na King's Collegeu u Londonu, tvrdi da čak i ako se rat u Gazi smiri, sukob Izraela i Hutija vjerovatno će zadržati Ansar Allah u konfrontacijskoj poziciji. „Za Izrael, Crveno more postalo je trajni sigurnosni teatar, zahtijevajući resurse koji su istorijski bili rezervisani za Hezbollah i Gazu. Regionalno, nastavak ovog sukoba prijeti institucionalizacijom nesigurnosti u Crvenom moru na način na koji je Hormuški prolaz postao sinonim za iransku prinudnu moć“, rekao je za The New Arab. „Ako napadi Hutija i izraelske odmazde ostanu ciklični, brodarske kompanije mogu trajno preusmjeriti svoje rute dalje od Sueza, preoblikujući globalne trgovinske tokove i nanoseći štetu Egiptu, zemljama Zaliva i Evropi“, dodao je dr. Krieg. „Veća implikacija je normalizacija neregularnog ratovanja na moru: nedržavni akter pokazuje da može ugroziti globalnu trgovinsku arteriju radi političke prednosti. Taj presedan neće se lako poništiti.“
Nick Brumfield, nezavisni istraživač Jemena i voditelj sedmičnog pregleda vijesti o Jemenu, slično ocjenjuje da će neprijateljstva između Izraela i Ansar Allaha vjerovatno potrajati možda još dugo. „Osim ako Izrael ne uspije eliminisati visoke članove unutrašnjeg kruga Hutija, što napadi od 28. augusta nisu učinili, zamisljam da će [sukob Hutija i Izraela] pratiti istu putanju kao dosad, s Hutima koji nastavljaju lansirati projektile na Izrael ili sve širi krug međunarodnog brodarstva, dok Izrael povremeno izvodi šokantne napade na Sanu i druge visokoprofilne mete poput luke Hodeidah“, rekao je u intervjuu za TNA.
Jemen, najsiromašnija zemlja Bliskog istoka, trpi više od decenije političke fragmentacije, nasilnog sukoba i institucionalnog kolapsa. Od izbijanja građanskog rata 2014. godine, zemlja je postala bojno polje za regionalna rivalstva, posebno između Irana i Saudijske Arabije, dodatno učvršćujući nestabilnost i erodirajući slojeve upravljanja.
„Jemenci su uspjeli preživjeti kažnjavajuće napade Saudijske Arabije i Emirata tokom nekoliko godina, a nedavno i zračne napade SAD-a, Velike Britanije i Izraela. Moja pretpostavka je da izraelski napadi neće slomiti njihov duh i odlučnost“, rekao je dr. Gawdat Bahgat, ugledni profesor nacionalne sigurnosti na Univerzitetu nacionalne odbrane, za TNA.
Humanitarni danak u Jemenu
Jemen ostaje mjesto jedne od najtežih i najproduženijih humanitarnih katastrofa na svijetu – kriza produbljena godinama rata, ekonomskim kolapsom i međunarodnom zanemarivanjem.
Sada izraelski zračni napadi pogoršavaju već katastrofalnu situaciju. Ciljajući vitalnu civilnu infrastrukturu – uključujući ključne luke, elektrane i aerodrom u Sani, jedini funkcionalni aerodrom u sjevernom Jemenu, koji je opsluživao oko 80 posto stanovništva zemlje prije zatvaranja – Izrael ne samo da podriava dostavu esencijalne pomoći već ubrzava kolaps osnovnih usluga za milijone ljudi.
Ovi napadi, izvedeni pod zastavom vojne nužnosti, ozbiljno su poremetili humanitarne lance snabdijevanja u zemlji gdje preko 21 milion ljudi već zavisi od pomoći za preživljavanje.
Eksperti za ljudska prava upozoravaju da takve akcije predstavljaju jasna kršenja međunarodnog prava. Kako se humanitarni prostor u Jemenu nastavlja smanjivati, civilni danak sukoba Izraela i Hutija vjerovatno će rasti – podstičući ne samo patnju na terenu već i širu regionalnu nestabilnost.
„Izrael nije naučio lekciju iz neuspješne intervencije pod vodstvom Saudijske Arabije u Jemenu, već nastavlja istu taktiku: spaliti zemlju“, objasnila je Arwa Mokdad, stručnjak za Jemen na Univerzitetu u Oksfordu, za TNA.
„Umjesto ciljanih napada, Izrael bombarduje ključnu civilnu infrastrukturu s razornim posljedicama za lokalno stanovništvo, a manje za Hutije“, dodala je.
Ipak, kako je primijetio dr. Krieg, Ansar Allah je strateški pozicioniran da iskoristi produbljivanje humanitarne krize – obilježene širenjem gladi i bolesti širom Jemena – predstavljajući se kao jedini branilac zemlje protiv izraelske agresije.
„Humanitarni utjecaj nije samo pitanje današnjih nestašica; radi se o budućoj nepovratnosti. Svaki kran uništen u Hodeidahu ili skladište goriva spaljeno u Sani zahtijeva godine i međunarodni konsenzus za obnovu, a Jemen nema to vrijeme“, rekao je za TNA.
„Ako se napadi nastave, zemlja bi mogla skliznuti u trajnu humanitarnu katastrofu, gdje pomoć postaje strukturna linija za preživljavanje, a ne most ka oporavku. To čini Jemen manje upravljivim i ranjivijim na radikalizaciju – upravo uslove u kojima Huti napreduju.“
Privlačeći Hutije u direktnu konfrontaciju, Izrael je nenamjerno podigao status grupe iz domaće pobune ukorijenjene u građanskom ratu Jemena u simbolično snažnog člana šireg regionalnog antiizraelskog osa.
Ova transformacija daje Ansar Allahu nivo legitimiteta i vidljivosti koji nikada ne bi mogao postići samo kroz unutrašnji sukob u Jemenu.
Njihovo pozicioniranje uz etablirane aktere poput libanskog Hezbollaha i pro-teheranske frakcije u Iraku povećava privlačnost pobunjeničkog pokreta Hutija za potencijalne regrute, jača narativ otpora koji opravdava kontinuiranu iransku podršku i dodatno učvršćuje njihovu kontrolu nad sjevernim Jemenom.
Istovremeno, to stavlja rivalske jemenske frakcije – od kojih mnoge ostaju fragmentirane, eksterno podržane ili politički stagnirajuće – u nepovoljan položaj, prikazujući ih kao pasivne ili kompromitovane pred onim što Huti predstavljaju kao odlučujuću regionalnu borbu. U ovom kontekstu, izraelska vojna strategija rizikuje osnaživanje upravo one sile koju želi obuzdati.
„Ironično, Izrael povećava popularnost Ansar Allaha kako u Jemenu tako i u regiji u cjelini. Grupa nije bila na radaru većine ljudi, ali se sada doživljava kao jedna od rijetkih zemalja koja je stala uz Palestinu. To je rezultiralo povećanjem regrutovanja unutar Jemena i popularnom simpatijom u inostranstvu, što je pojačalo samopouzdanje grupe“, rekla je Mokdad.
Međutim, dr. Krieg upozorava da Ansar Allah suočava s dugoročnim rizikom od preopterećenja.
„Preusmjeravanje resursa na borbu protiv Izraela dok upravljaju kolapsirajućim Jemenom izlaže ih domaćem nezadovoljstvu kada efekt ‘okupljanja oko Palestine’ izblijedi“, objasnio je u intervjuu za TNA.
„Ako glad produbljuje i usluge nestaju, Izrael možda neće slomiti Hutije vojno, ali vrijeme i unutrašnje nesuglasice bi mogle. Dakle, paradoks je da izraelski napadi istovremeno politički osnažuju Hutije i siju sjeme potencijalne krhkosti unutar njihovog pokreta.“
Produženi, ukorijenjeni i zanemareni rat
Na kraju, nema uvjerljivog razloga da se očekuje da će neprijateljstva Izraela i Hutija uskoro završiti. Ovaj sukob između Tel Aviva i Ansar Allaha „pretvara Jemen iz ‘zaboravljenog rata’ u prvu liniju bliskoistočne geopolitike, s pomorskom sigurnošću, humanitarnim kolapsom i regionalnim rivalstvima isprepletenim“, izjavio je dr. Krieg.
„Za Hutije, ovo je prilika da se projiciraju kao više od lokalne pobune; za Izrael, to je novi dug rat odbrane na još jednom frontu. Za region, opasnost je da Crveno more postane trajna siva zona nesigurnosti, s humanitarnom tragedijom Jemena kao njenim trajnim pozadinama“, dodao je.
Ono što nastaje više je od još jednog fronta u ‘arapsko-izraelskom sukobu’, već opasan povratni ciklus gdje vojna eskalacija pojačava političku ukorijenjenost, a humanitarni kolaps podstiče dalju radikalizaciju.
Bez diplomatskog izlaza na vidiku i s povremenom međunarodnom pažnjom, sukob Izraela i Hutija rizikuje da postane dugoročni izvor regionalne nestabilnosti – otvorena rana na mapi Bliskog istoka.
Ovi rastući troškovi daleko nadilaze bilo koje bojno polje, s milionima Jemenaca koji nastavljaju trpjeti posljedice sukoba koji svakodnevni život čini još teže podnošljivim u zemlji razorenoj ekonomskim kolapsom, bolešću, glađu i siromaštvom.
(TBT, TNA)
