Jevrejske molitve se glasno recitiraju u grupama. Pjevaju i plešu. Muškarci se klanjaju, lica pritisnuta na zemlju. Izraelske zastave se drže u zraku.
To je bila scena unutar džamije Al-Aqsa, jednog od najsvetijih mjesta islama, tokom izraelskog napada poćetkom ovog mjeseca.
Prije nekoliko godina, takav prikaz bi bio nezamisliv. Ali od 7. oktobra 2023. sve se promijenilo, kažu Palestinci.
„Bio je prisutan zastrašujući broj ljudi [izraelskih doseljenika], a neki od njih su bili važne ličnosti“, rekao je tada za Middle East Eye Aouni Bazbaz, direktor međunarodnih poslova u Islamskom vakufu, organizaciji koja upravlja džamijom Al-Aksa.
„Ono što se dogodilo… predstavlja ključnu fazu usmjerenu na prisilno nametanje jevrejskog suvereniteta nad džamijom Al-Aksa i njenu prostornu podjelu između muslimana i doseljenika“, dodao je.
Džamija Al-Aqsa, smještena u Starom gradu Jerusalema, nalazila se u središtu višedecenijske izraelske okupacije Palestine.
Za Palestince i muslimane širom svijeta, džamija simbolizira borbu za slobodu, identitet i nezavisnost.
Za mnoge Izraelce, to je mjesto gdje će uskoro izniknuti treći jevrejski hram.
„Palestinci i muslimanski svijet moraju shvatiti veličinu izazova“
Desetljećima je njome upravljao međunarodni sporazum koji je održavao njen vjerski status isključivo islamskog svetišta.
Ali od okupacije Istočnog Jerusalema 1967. godine, Izraelci postepeno narušavaju taj status kroz sve veća ograničenja pristupa Palestinaca i muslimana, istovremeno proširujući jevrejsko prisustvo i kontrolu.
Od 7. oktobra, ovi napori su se dramatično intenzivirali.
Danas, dok je globalna pažnja i dalje usmjerena na izraelski genocid u Gazi i šire regionalne tenzije, Al-Asa se nalazi na prekretnici.
Mnogi Palestinci strahuju da je na rubu da izgubi svoj identitet džamije i da bude pretvorena u ono čega su se dugo bojali: treći jevrejski hram.
Erozija statusa quo
Krajem 19. stoljeća, Osmansko carstvo, koje je u to vrijeme vladalo Palestinom, uspostavilo je aranžman kojim se regulira upravljanje vjerskim objektima u Jerusalemu.
Ovaj sporazum postao je poznat kao status quo, skup pravila i propisa koji se sada smatraju obavezujućom međunarodnom normom, koju su svjetske sile odavno prihvatile.
Aranžman je predviđao da cijeli kompleks džamije Al-Aksa, površine 144.000 kvadratnih metara – uključujući Kupolu na stijeni, džamiju Qibli sa srebrnom kupolom i druge zgrade i kapije – potpadne pod muslimansku upravu.
Decenijama je ova uprava poznata kao Islamski vakuf, ili vjerski zadužbina, koja potpada pod jordansko starateljstvo nad lokacijom.
Pravila su jednostavna: samo muslimanima je dozvoljeno da se mole unutar džamije, dok nemuslimani mogu posjećivati, ali vakf odlučuje kada i kako.
Kontrola nad džamijom, uključujući njeno održavanje, sigurnost i iskopavanja, ostaje isključiva odgovornost vakufa.
Ova vlast, a time i vlast Amana, formalno je priznata od strane Izraela u mirovnom sporazumu potpisanom s Jordanom 1994. godine.
Tokom izraelske okupacije Jerusalema, sve do 2000. godine, kršenja statusa quo bila su rijetka, jer su se izraelske vlasti bojale globalnih muslimanskih reakcija u slučaju bilo kakvog napada na džamiju.
Međutim, napad tadašnjeg opozicionog lidera Ariela Sharona na džamiju 2000. godine, u pratnji stotina naoružanih stražara, dramatično je promijenio situaciju.
Napad je izazvao Drugu intifadu, palestinski ustanak, i od tada su izraelske vlasti počele kršiti status quo u mnogo većim razmjerima.
Prvo, izraelske snage su počele redovno da se raspoređuju unutar dvorišta džamije i na njenim kapijama, uvodeći ograničenja kome je dozvoljen ulazak, poput zabrane ulaska muškarcima mlađim od 40 godina i Palestincima u Gazu i na Zapadnu obalu.
Istovremeno, izraelske vlasti su oduzele Vakufu ovlaštenje za kontrolu posjeta, otvarajući vrata onome što Palestinci opisuju kao racije ultranacionalističkih Izraelaca, često izvedene pod zaštitom teško naoružanih stražara.
Ove racije organizuju grupe poznate kao aktivisti na Hramskoj gori, koje se sastoje od izraelskih organizacija koje pozivaju na uništenje džamije Al-Aqsa i izgradnju Trećeg hrama na njenom mjestu.
Osim toga, od 2000. godine, Izrael otvoreno provodi iskopavanja ispod džamije Al-Aksa, što je još jedno značajno kršenje statusa quo.
Nova normalnost
Tokom sljedeće dvije decenije, Izrael je učvrstio ova nova kršenja, transformirajući ih u novu stvarnost.
U početku su izraelski napadi doseljenika bili ograničeni i po broju i po trajanju. Međutim, tokom godina, njihov obim i učestalost su stalno rasli.
U 2009. godini, više od 5.000 doseljenika učestvovalo je u ovim napadima. Do 2019. godine, taj broj se povećao na 30.000.
Do 2017. godine, napadi su postali svakodnevna pojava, isključujući petke i subote, slijedeći strogi raspored sličan pet dnevnih muslimanskih molitvi. Jedna smjena se odvija ujutro, nakon muslimanske zore (fadžr), a druga popodne, nakon muslimanske podne (duhr) molitve.
Ova postepena, ali čvrsta kontrola nad vremenom posjeta i pristupom je ono što su Palestinci dugo upozoravali da je krajnji cilj.
Oni tvrde da izraelske vlasti stvaraju novu stvarnost, pretvarajući džamiju – mjesto koje se smatra isključivo islamskim – u zajednički prostor za muslimansku i jevrejsku molitvu.
Kao rezultat toga, ovi brojni prekršaji izazvali su redovan palestinski narodni i oružani otpor unutar Jerusalema i šire.
U maju 2021. godine, izraelski upadi u džamiju tokom muslimanskog svetog mjeseca Ramazana, koji su poremetili posebne islamske rituale, bili su glavni katalizator za 11-dnevni ustanak koji se proširio historijskom Palestinom, uključujući rat s Hamasom u Gazi.
Dvije godine kasnije, palestinski pokret je naveo ova kršenja kao jedan od glavnih razloga za svoj napad 7. oktobra, koji su nazvali “Poplava Al-Aqse”. Tokom napada, palestinski borci su ubili skoro 1.200 Izraelaca i zarobili još 251.
To je dovelo do tekućeg izraelskog genocida u Gazi, u kojem su izraelske snage ubile više od 62.000 Palestinaca i ostavile opkoljenu enklavu u ruševinama i na rubu gladi.
Eskalacija je imala domino efekat, što je dovelo do razornih izraelskih napada na Zapadnoj obali, u Libanu, Siriji i Iranu.
Pod krinkom ovih rastućih regionalnih tenzija, kršenja u Al-Aksi su se nastavila nesmanjenom žestinom.
Ona su se samo pogoršala, uz smanjenje međunarodne pažnje ili odgovora.
Eskalacija
13. oktobra 2023. godine, prvog petka nakon napada predvođenog Hamasom, Izrael je zabranio svima mlađima od 60 godina ulazak u džamiju Al-Aqsu.
Stotine izraelskih oficira bile su raspoređene po cijelom Starom gradu i na ulazima u džamiju.
Izvan džamije, izraelske snage su nasilno obračunale sa svima koji su pokušali prići džamiji, prisiljavajući hiljade ljudi da se mole u okolnim ulicama.
Pokret Hramske gore Beyadenu, vodeća grupa na Hramskoj gori, prijetila je da će spriječiti muslimane da dođu do lokacije.
Druge krajnje desničarske grupe stavile su imama džamije na listu za odbijanje na Telegramu.
Taj dan je postavio ton za ono što je uslijedilo.
Od tada, izraelske vlasti i grupe s Hramske gore intenzivirale su napore da pooštre kontrolu nad džamijom Al-Asa. Ključni element ove strategije je ograničavanje pristupa Palestinaca.
Ova ograničenja uključuju tekuće zabrane i ograničenja za Palestince sa Zapadne obale i Pojasa Gaze.
U mnogim slučajevima, muškarcima mlađim od 50 godina također je zabranjen ulaz.
Osim toga, izraelske snage svake godine izdaju desetine pojedinačnih zabrana usmjerenih na Palestince iz Jerusalema ili unutar samog Izraela.
Ove zabrane utiču na širok spektar ljudi, uključujući imame, novinare, aktiviste i obične vjernike.
Džamija, koja je nekada primala stotine hiljada vjernika i redovno dočekivala desetine hiljada na molitvama petkom, sada ima samo nekoliko hiljada petkom i tek stotine na dnevnim molitvama.
Javne molitve
U međuvremenu, izraelske racije su porasle, privukavši preko 57.000 ljudi u 2024. godini, što je skoro dvostruko više nego pet godina ranije. Cilj je, prema Beyadenuu, dostići 100.000 učesnika godišnje.
Trajanje svake racije se također povećalo posljednjih mjeseci, omogućavajući velikom broju doseljenika da učestvuju.
Međutim, jedan od najzabrinjavajućih događaja u posljednjih nekoliko mjeseci bilo je otvoreno i javno izvođenje jevrejskih molitvi tokom ovih racija.
Dok su takve molitve – još jedno kršenje statusa quo – ranije izvodili tiho i pojedinačno neki ultranacionalisti, svako glasno izvođenje obično je dočekivano strogim policijskim odgovorom, iz zabrinutosti zbog palestinskih i muslimanskih reakcija.
Ali u aprilu 2024. godine otkriveno je da je Itamar Ben Gvir, ministar nacionalne sigurnosti koji nadgleda izraelsku policiju u Jerusalemu, uveo politiku promjene statusa quo tako što je dozvolio jevrejske molitve unutar džamije bez prekida.
U junu su aktivisti na Brdu Hrama rekli da im je Ben Gvir rekao da je “od sada njegova politika dozvoliti pjevanje i ples po cijelom Brdu Hrama”.
Članak na Ynetu je rekao da policija mijenja status quo tako što tamo provodi politiku “više jevrejskih vjernika, manje sprovođenja zakona”.
Ben Gvir je lično predvodio stotine doseljenika u jurišu na kompleks džamije Al-Aksa ranije ovog mjeseca, gdje su glasno obavljali jevrejske molitve.
U racijama se sada redovno pojavljuju scene Izraelaca koji obavljaju jevrejske molitve, uključujući klanjanje, čitanje Tore, glasno pjevanje i podizanje izraelske zastave.
“Sjećam se vremena kada bi svako ko bi pomjerio usne bio uhapšen”, rekao je za MEE Yehudah Glick, vodeći aktivista na Brdu hrama i bivši zastupnik Likuda.
“Sjećam se dana kada nas je bilo samo nekoliko, danas smo porasli”, dodao je.
U novije vrijeme pojavio se zabrinjavajući novi trend, prema visokorangiranom izvoru unutar Vakufa, koji je govorio pod uvjetoom anonimnosti.
Ovaj trend uključuje grupne molitve i propovijedi koje vodi rabin Šimšon Elbaum, šef takozvane Uprave Brda hrama.
Suverenitet
Zatim je u junu Izrael poduzeo neviđeni korak: džamija Al-Aksa je potpuno zatvorena na nekoliko dana.
Navedeni razlog bio je izraelski rat protiv Irana.
Međutim, Izrael nikada nije poduzeo takvu mjeru čak ni tokom nestabilnijih perioda u prošlosti, što sugerira da je iza ovog poteza stajalo nešto više.
Prema Palestincima, pravi cilj je bio da se potvrdi izraelski “suverenitet” nad džamijom, pokazujući da je mogu otvarati i zatvarati po volji.
Ovaj napor se također odrazio u manjim, ali dosljednim akcijama osmišljenim da naruše ulogu i autoritet Vakufa.
Visoki zvaničnik Vakufa koji je razgovarao sa MEE rekao je da Izrael ne dozvoljava Vakufu da zapošljava osoblje ili obavlja bilo kakvo održavanje unutar džamije bez prethodnog odobrenja.
U jednoj prilici, rekao je, pukla je cijev u njegovoj kancelariji, ali mu nije bilo dozvoljeno da dovede tehničara da je popravi dva mjeseca. Kao rezultat toga, dobio je račun za vodu u iznosu od 50.000 šekela (otprilike 14.700 dolara) za problem koji se mogao riješiti dijelom od 3 dolara.
Čak i unošenje sapuna ili ventila za toalet zahtijeva prethodno odobrenje, dodao je.
„Ne mogu popraviti prozore niti riješiti bilo kakve probleme u uredima. Ne mogu čak ni očistiti odvode prije zime. Za sve je potrebna dozvola, a sve što kažu je: podnesite zahtjev.
„Niko ne smije obavljati bilo kakve radove na održavanju unutar kompleksa džamije Al-Aqsa bez rizika od hapšenja.“
Još upečatljivija, rekao je, bila je odluka Izraela iz 2022. godine da blokira ulazak novih tepiha koje je donirao jordanski kralj Abdullah II, službeni čuvar Al-Aqsa.
Tepisi, koji pokrivaju površinu od oko 7.000 kvadratnih metara i koštaju 600.000 dolara, plaćeni su iz kraljevih ličnih sredstava, rekao je izvor.
„Nakon što su tepisi proizvedeni prema potrebnim specifikacijama i bili spremni za otpremu, Izrael je sve zaustavio. Blokirali su im ulazak na granici.“ Pokušali smo dobiti odobrenja, sve uzalud.”
Ovaj pritisak za kontrolu dio je dugogodišnje agende koju zagovaraju ličnosti poput Bena Gvira i aktivista Hramske gore, uključujući i sadašnje i bivše članove izraelskog parlamenta.
Poduzimajući korake poput odgađanja održavanja, blokiranja isporuka osnovnih artikala i otvaranja ili zatvaranja kapija džamije po volji, Izrael ima za cilj da oduzme Vakufu ograničenu vlast koju još uvijek ima, stavljajući lokaciju čvrsto pod svoju kontrolu.
Prema izvoru, ovo je postala de facto stvarnost, gdje administracija Vakufa postoji samo na papiru, dok u praksi Izrael kontrolira sve unutar kompleksa džamije.
“Naš autoritet nad Al-Aqsom je nula”, rekao je.
“Razgovor o ‘zajedničkom suverenitetu’ više nije daleka težnja za ove hramske grupe. To je postao praktičan projekat, koji se provodi korak po korak.”
Treći hram
S obzirom na to da Izrael sada ima gotovo potpunu kontrolu nad džamijom Al-Aqsa, a status quo je “davno mrtav”, kako neki posmatrači kažu, pitanje koje se nameće je: šta slijedi?
Sredinom 2023. godine, samo nekoliko mjeseci prije napada predvođenog Hamasom, Amit Halevi, izraelski zastupnik iz vladajuće stranke Likud, predložio je plan da se džamija Al-Aksa podijeli između Jevreja i muslimana.
Halevi je predložio da se oko 30 posto južnog dijela kompleksa dodijeli muslimanima, dok se ostatak, uključujući područje gdje se nalazi Kupola na stijeni, rezervira za Jevreje.
Također je predložio ukidanje Jordanovog starateljstva nad džamijom, ponavljajući dugogodišnje zahtjeve aktivističkih grupa s Hramske gore.
Godinu dana kasnije, Ben Gvir je izrazio podršku toj ideji. Iako nije eksplicitno pozvao na fizičku podjelu džamije, izrazio je podršku izgradnji sinagoge unutar kompleksa.
Pozivi na rušenje džamije Al-Aqsa i njenu zamjenu trećim jevrejskim hramom dugo su bili dio retorike aktivističkih grupa na Hramskoj gori.
Ali posljednjih godina, mnoge od tih grupa su stekle značajan utjecaj, a pristalice i članovi sada drže mjesta u izraelskom parlamentu i vladi, uključujući i samog Ben Gvira.
„Ono što se dešava u džamiji Al-Aqsa nije samo niz prolaznih kršenja… To je sveobuhvatni projekat judaizacije“
U maju je ministar finansija Bezalel Smotrich rekao da će „proširiti granice Izraela, donijeti potpuno otkupljenje i obnoviti Hram ovdje“ tokom govora na skupu „Dan Jeruzalema“.
Jicak Vaserlauf, član Ben Gvirove stranke Otzma Jehudit i ministar za Negev, Galileju i nacionalnu otpornost, ponovio je isti poziv tokom racije na Al-Aksu ranije ovog mjeseca.
“Molimo se za izgradnju hrama i potpuno iskupljenje”, rekao je u videu snimljenom iz kompleksa džamije.
Palestinci se boje da će, nakon uspješnog nametanja de facto vremenske podjele u Al-Aqsi – dodjeljivanjem određenog vremena za muslimane i Jevreje za pristup ili molitvu na tom mjestu – sljedeći korak biti fizička podjela.
I baš kao i vremenska podjela, ovo će se događati u fazama, od kojih će prva biti izgradnja sinagoge unutar kompleksa džamije prije proširenja.
To odražava postepeno preuzimanje Ibrahimijeve džamije u Hebronu, koja je prvo bila vremenski, a zatim i prostorno podijeljena.
Sada, navodno, izraelske vlasti planiraju i zvanično oduzeti Vakufu njegovu administrativnu ulogu tamo.
Tokom Ramazana 2025. godine, izraelske snage su zabranile muslimanima ulazak u Ibrahimiju džamiju petkom u neviđenom potezu.
“Ono što se dešava u džamiji Al-Aqsa nije samo niz prolaznih prekršaja”, rekao je izvor Vakufa koji je razgovarao sa MEE.
“To je sveobuhvatni projekat judaizacije čiji je cilj nametanje punog izraelskog suvereniteta nad džamijom.
“Palestinci i muslimanski svijet moraju shvatiti veličinu izazova i pripremiti se za suočavanje s planom koji se utrkuje s vremenom, prije nego što nametnuta stvarnost postane nepovratna.”
(TBT, MEE)
