Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da se “u velikoj mjeri” poistovjećuje s vizijom Velikog Izraela tokom intervjua u utorak, dok je primao amajliju “obećane zemlje” od bivše desničarske zastupnice Sharon Gal.
Njegovi komentari izazvali su osude mnogih arapskih država, koje su njegove riječi smatrale prijetnjom svojoj suverenoj teritoriji.
Koncept Velikog Izraela, koji ima različita tumačenja, dugo su koristili ultranacionalistički Izraelci.
Često se shvata kao vizija teritorijalnog širenja koje bi obuhvatilo Palestinu, Liban i Jordan, zajedno sa značajnim dijelovima Sirije, Iraka, Egipta i Saudijske Arabije.
Ponekad se koristi i u užem smislu, za teritorije koje je Izrael okupirao 1967. godine: palestinske teritorije, Golansku visoravan u Siriji i egipatsko Sinajsko poluostrvo.
Iako su Netanyahuove izjave nedavne, ideja Velikog Izraela nije ni nova ni jasno definirana, a za neke se sada čini sve relevantnijom u svjetlu izraelskog genocida u Gazi koji je u toku.
Gdje je počelo?
Koncept Velikog Izraela istraživao je Theodor Herzl, otac političkog cionizma, koji je u svojim dnevnicima napisao da bi se jevrejska država trebala protezati „od Egipatskog potoka do Eufrata“.
Izraz je preuzet iz Knjige Postanka, gdje Bog daje Abrahamu i njegovim potomcima ogromno prostranstvo zemlje koje se proteže „od Egipatskog potoka do Eufrata“.
Neki Izraelci se pozivaju na užu viziju spomenutu u Knjizi Ponovljenog zakona, gdje Bog upućuje Mojsija da predvodi Izraelce u zauzimanju Palestine, Libana i dijelova Egipta, Jordana i Sirije.
Drugi se pozivaju na Knjigu o Samuelu, koja opisuje zemlje koje su osigurali kraljevi Saul i David, uključujući Palestinu, Libanon i dijelove Jordana i Sirije.
Za one koji vjeruju u ovo, težnja za Velikim Izraelom nije samo politička, već je ispunjenje božanskog mandata, vraćanje zemlje koju smatraju svojom s pravom.
Kako se Veliki Izrael promijenio?
Nakon osnivanja Države Izrael 1948. godine, granice zemlje ostale su nedefinirane.
Godine 1967, tokom Šestodnevnog rata, Izrael je okupirao Pojas Gaze i Zapadnu obalu, zajedno s Golanskom visinom u Siriji i Sinajskim poluotokom u Egiptu.
To je bio prvi veliki vojni napor Izraela da proširi svoju teritorijalnu kontrolu. Sinaj je kasnije vraćen Egiptu kao dio mirovnog sporazuma, dok je Golanska visoravan formalno pripojena Izraelu.
Rat je ponovo skrenuo pažnju na ideju Velikog Izraela, posebno među vjerskim cionistima.
Do kraja 20. stoljeća, termin je postao politička skraćenica, koju su neki Izraelci prihvatili kao ostvarenje historijske i vjerske sudbine.
“Pokret za Veliki Izrael”, politička stranka osnovana nakon Šestodnevnog rata, bila je aktivna do kasnih 1970-ih. Zalagala se za zadržavanje osvojenih teritorija i njihovo naseljavanje jevrejskim građanima.
Kako aktuelna vlada gleda na tu viziju?
Otkako je aktuelna izraelska vlada položila zakletvu 2022. godine, spominjanje Velikog Izraela postalo je češće.
Prošle godine, u dokumentarcu, ministar finansija Bezalel Smotrich snimljen je kako zagovara proširenje izraelskih granica koje bi uključivale Damask.
Sugerirao je da će Izrael postepeno rasti i obuhvatiti ne samo sve palestinske teritorije, već i dijelove Jordana, Libana, Egipta, Sirije, Iraka i Saudijske Arabije.
„Napisano je da je budućnost Jerusalema proširenje na Damask“, rekao je, pozivajući se na ideologiju „Velikog Izraela“.
Smotrich je ranije iznosio slične ideje tokom komemoracije za aktivistu Likuda u Parizu 2023. godine.
Govoreći sa podijuma ukrašenog mapom Izraela koja je uključivala Jordan, kontroverzno je izjavio da „ne postoji tako nešto“ kao palestinski narod.
Drugi ministri i zastupnici otvoreno su se zalagali za „otimanje zemlje“ od Palestinaca u Pojasu Gaze.
Tokom genocida koji je u toku, izraelski vojnik je fotografisan sa dijelom mape Velikog Izraela na uniformi.
Posljednji incident dogodio se ranije ove sedmice, kada je Netanyahu eksplicitno potvrdio svoju posvećenost viziji.
Njegovi komentari uslijedili su usred tekuće izraelske vojne okupacije Zapadne obale, Pojasa Gaze i dijelova južnog Libana i južne Sirije.
(TBT, MEE)
