Susjedna Slovenija još je prošle godine donijela prijelomnu odluku o priznanju Palestine, kojom je potvrdila svoju privrženost dvodržavnom rješenju izraelsko-palestinskog sukoba i okončanju izraelske okupacije palestinskih teritorija. Ovih je dana slovenska vlada, i to prva u Evropskoj uniji, dva najekstremnija ministra u vladi Benjamina Netanyahua, ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira i ministra financija Bezalela Smotricha, proglasila personama non grata, i to zbog njihovih “genocidnih izjava kojima potiču ekstremno nasilje i teška kršenja ljudskih prava Palestinaca”, piše Denis Romac u novom printanom izdanju Expressa.
Šefica slovenske diplomatije, Tanja Fajon, više je puta jasno izjavljivala kako izraelska vojna intervencija uključuje elemente genocida i etničkog čišćenja – što ovih dana potvrđuje čak i vodeći izraelski stručnjak za genocid, Omer Bartov, a kao nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a Slovenija neumorno inzistira na prekidu vatre, zaštiti palestinskih civila, dostavi humanitarne pomoći te dvodržavnom rješenju i pravdi za Palestince.
Premda mnogi u Sloveniji smatraju kako je uglavnom riječ o blagim i krajnje skromnim koracima, a proizraelska opozicija misli da je riječ o političkom avanturizmu, Slovenija se proteklih nekoliko godina profilirala kao jedna od najangažiranijih i politički najradikalnijih kad je riječ o ratu u Gazi i izraelsko-palestinskom sukobu u cjelini.
Hrvatska je u svakom pogledu, političkom i diplomatskom – osim možda humanitarnoga – na suprotnom brijegu. Kad su ministri vanjskih poslova članica EU prije nekoliko dana pokušavali postići dogovor o suspenziji Sporazuma o pridruživanju s Izraelom zbog izraelskoga kršenja Članka 2. tog sporazuma, koji od Izraela zahtijeva poštovanje ljudskih prava i demokratskih vrijednosti, Hrvatska je bila među deset članica EU koje su bile protiv suspenzije, unatoč jasnim indicijama da Izrael svojim ponašanjem u Gazi krši taj članak ugovora, uz pomalo cinično obrazloženje kako se Hrvatska zalaže za to da se “ne zatvori prostor dijalogu bez kojeg nije moguće naći rješenje”, kako je to nakon sastanka objasnio hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman.
Takav odnos Plenkovićeve vlade prema Izraelu, međutim, otvara nekoliko problema. Prvi se, naravno, odnosi na duboku političku i moralnu problematičnost takvog aranžmana s Izraelom u ovom trenutku. Drugi problem je upitna opravdanost visokih očekivanja od Izraela, pogotovo u kontekstu recentnog odnosa izraelskog premijera Netanyahua s Vučićevim režimom u susjednoj Srbiji, kao i sa samim Vučićem. Naime, u Vučićevu najužem timu je i jedan Izraelac, Srulik Einhorn, nekadašnji viši Netanyahuov savjetnik, koji od prošle godine živi i radi u Beogradu. Einhorn je živopisan spin doktor, koji je pomogao Netanyahuu u nekoliko njegovih izbornih pobjeda, proslavivši se pritom agresivnim korištenjem svih sredstava, pa i “alternativnih činjenica” i laži, u promociji interesa svog poslodavca, ignorirajući pritom etiku i tradicionalne norme političkog marketinga. Einhorn, koji je tad već bio stekao nadimak “agent kaosa”, svoje usluge zatim je ponudio Vučiću, koji ih je, naravno, objeručke prihvatio. Upravo je Einhorn kreirao Vučićev međunarodni imidž “velikog državnika” i “mirotvorca”, a on stoji i iza Vučićevih agresivnih i polarizirajućih medijskih kampanja, sumnjivih digitalnih strategija i sotonizacije političkih protivnika. Kakve to ima veze s Hrvatskom? Pa svaki put kad se Vučić suoči s problemima kod kuće, on iz rukava izvuče ustaše i ustašku Hrvatsku, NDH i Jasenovac, potičući antihrvatsku histeriju u Srbiji, u čemu mu ponekad, osobito u zadnje vrijeme, nesebično pomaže i sama Hrvatska. Drugim riječima, Vučić svjesno manipulira odnosima s Hrvatskom zbog svojih politikantskih ciljeva, na štetu i jedne i druge zemlje. On to ne radi slučajno nego zato što ga tako savjetuju, a tu dolazimo do Einhorna. Zbog toga je izraelski pečat na Vučićevu PR-u problematičan za Hrvatsku, iako je Einhorn problematičan i zbog mnogih drugih stvari, s obzirom na to da je iza njega niz afera i istraga, među kojima je i istraga zbog sudjelovanja u odavanju izraelskih vojno-obavještajnih podataka njemačkom Bildu, sukobi interesa i prikriveni PR, pa čak i izvoz srpskog oružja u Izrael, zbog čega je Einhorn danas simbol zlouporabe moći u PR industriji.
Treći Plenkovićev problem još je ozbiljniji. Naime, Izrael je nedavno prodao Srbiji vojnu opremu vrijednu 350 miliona dolara – bespilotne letjelice Hermes 900 i raketni sustav PULS – čija ofenzivna namjena izravno ugrožava sigurnost Hrvatske. Tako se Izrael odužio Vučićevoj Srbiji, koja je izdašno pomogla Izraelu isporukama streljiva tijekom akcije u Gazi. PULS je izraelska inačica Himarsa s dometom od 300 kilometara. Rade li to prijateljske zemlje svojim prijateljima?
(TBT)
