Dana 8. juna 2025., hiljadama kilometara udaljeno od neprestanog izraelskog genocida u Gazi, ekvadorska Nacionalna skupština objavila je osnivanje Izraelskog savezničkog kluba (Israel Allies Caucus).
Nova kongresna skupina najnoviji je dodatak kršćansko-cionističkoj mreži poznatoj kao Fondacija Izraelski saveznici: nestranačkoj lobističkoj skupini sa sjedištem u Washingtonu, DC.
Predsjednik fondacije, Josh Reinstein, rođen je u Torontu, odrastao u Dallasu, služio je kao tenkovski mitraljezac u izraelskoj vojsci, a sada živi u Jerusalemu.
Poput svog prethodnika, Benjamina Elona, također je direktor Knesetovog kršćanskog savezničkog kluba (KCAC), koji radi na „uspostavljanju izravnih komunikacijskih linija između članova Kneseta i kršćanskih vođa i političkih predstavnika“.
Radeći „u partnerstvu s više od pedeset Izraelskih savezničkih kluba u vladama diljem svijeta“, oni promiču ono što Reinstein naziva „diplomatijom temeljenom na vjeri“.
Kao rezultat toga, kaže on, „kršćani pretvaraju svoju biblijsku podršku u stvarnu političku akciju“ kako bi stvorili „diplomatsku željeznu kupolu“.
Oružavanje teologije
Kršćanski cionizam, prema Prijateljima Sabeela Sjeverne Amerike (FOSNA), „je politička i teološka ideologija koja zloupotrebljava kršćanske tekstove kako bi podržala modernu nacionalnu državu Izrael iz uvjerenja da Izrael ima kosmičku svrhu u donošenju ‘Posljednjih vremena’ koja će kulminirati drugim dolaskom Isusa i krajem svijeta“.
Ovo je „moderna hereza koja vodi idolopoklonstvu države Izrael, militarizmu i nasilju koje potkopava historijsko svjedočanstvo Crkve“, kaže Donald Wagner, bivši nacionalni programski direktor FOSNA-e.
„Evanđeoski, glavni protestantski ili rimokatolički, podržava izraelsko genocidno brisanje palestinskih kršćana i muslimana u historijskoj Palestini“, dodaje on.
„Bez obzira da li se kršćanski cionizam smatra teologijom ili čak jeresi, jedna jasna stvar u vezi s tim je da on teologiju i Bibliju koristi kao oružje za isključivo političke ciljeve“, rekao je za The New Arab palestinski aktivista za ljudska prava i direktor FOSNA-e, Jonathan Kuttab.
„Pokušava dati božanske sankcije svom programu i poziva kršćane, kao stvar vjerske dužnosti, da podrže ili se suprotstave političarima i političkim akcijama na osnovu njegovih tumačenja odabranih biblijskih tekstova. Ni najmanje se ne bavi drugim vjerskim ili duhovnim pitanjima“, dodao je.
S tim arsenalom pri ruci, lobističke grupe poput Fondacije Izraelskih saveznika prikupljaju podršku za izraelski kolonijalizam na štetu Palestinaca i u ime Boga.
Make in America
Kršćanski cionizam u Sjedinjenim Državama „postao je moćniji“ od oktobra 2023. godine, kaže Mimi Kirk, direktorica Instituta za proučavanje kršćanskog cionizma. „Mislim da pokret koristi ovaj trenutak u svoju korist“, kaže ona za The New Arab, ističući blisku „saradnju s kršćanskim cionistima u Trumpovoj administraciji“.
Ipak, Kongresni izraelski saveznički klub (CIAC) – američka srž Fondacije izraelskih saveznika – ponosno je nestranačka. Njome predsjedavaju dva demokratska i dva republikanska cionista, a trenutno ima 23 člana s marginalnom republikanskom većinom. Bivši potpredsjednik Mike Pence također je bio kopredsjedavajući CIAC-a tokom svog mandata u Kongresu.
Fondacija ostaje „malo više ispod radara“ od grupa poput Kršćani ujedinjeni za Izrael (CUFI) – najveće kršćanske cionističke organizacije u Americi, kaže Kirk.
Stoga se o njima jedva govori izvan proizraelskih medija. Međutim, ona objašnjava: „vrlo su dobri u outreachu“ i stoga „povezuju crkvene vođe i lidere mišljenja koji su proizraelski orijentisani s političarima u Sjedinjenim Državama i šire“.
2016. godine su sarađivali s CUFI-jem „kako bi porazili pokret bojkota, dezinvestiranja i sankcija (BDS)“ u onome što je Reinstein opisao kao napor da se „bori protiv prijetnji“.
Nadalje, prema novinarki Victoriji Clark u ‘Saveznicima za Armagedon’, Reinstein i Hagee, kršćanski cionistički osnivač CUFI-ja, „danas se dobro poznaju“. Ona opisuje kako je Reinstein, zajedno s Benjaminom Elonom i osnivačem KCAC-a Yurijem Sternom, predložio da Hagee formira CUFI još 2004. godine.
CIAC također tvrdi da je “predvodio zakonodavstvo koje se bori za nedjeljivi Jerusalem”. Iako dokazi za to nisu potkrijepljeni, 2017. godine, godinu dana prije Trumpovog preseljenja ambasade “za evangelike”, jedan od kopredsjedavajućih CIAC-a, pobožni kršćanski cionista po imenu Doug Lamborn, potpisao je pismo Trumpu, “pozivajući predsjednika da prizna Jerusalem kao nedjeljivi glavni grad Države Izrael i da preseli našu ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalem”.
“Priznavanje Jerusalema kao nedjeljivog, istinskog, vječnog glavnog grada Izraela” je primarni cilj Fondacije i, od sedam zemalja koje su to učinile – Sjedinjene Američke Države, Paragvaj, Gvatemala, Honduras, Kosovo i Papua Nova Gvineja – tri se nalaze u Latinskoj Americi.
Nedavno formiranje ekvadorskog savezničkog kluba, čiji su članovi već “priznali Jerusalem kao glavni grad Izraela”, zahtijeva naknadnu pažnju. Samo mjesec dana ranije, ekvadorski predsjednik Daniel Noboa posjetio je Izrael kako bi otvorio novi “inovacijski centar” u Jerusalemu. Centar ima diplomatski status i služi kao produžetak ekvadorske ambasade u Tel Avivu.
“U nekoliko latinoameričkih zemalja, kršćanski cionisti lobirali su za preseljenje ambasada svojih zemalja iz Tel Aviva u Jerusalem, posebno zato što im je rečeno da će im blagoslov Izraela donijeti blagoslov”, objašnjava Kuttab.
“To su mi posebno rekli evangelički lideri u Hondurasu na putovanju koje sam tamo imao. Podržali su preseljenje ambasade i potpisivanje izraelsko-američko-honduraškog sporazuma kako bi se u njihovu zemlju donijeli blagoslovi koji su obećani u Postanku za one koji su blagoslovili Izrael.”
Dok dominantno katoličko stanovništvo opada širom Latinske Amerike, broj protestantskih “evangelika”, uglavnom pentekostalaca, je u porastu, prema studiji istraživačkog centra Pew.
„Protestanti u Latinskoj Americi također češće od katolika kažu da je Isusov drugi dolazak neizbježan“, primijetila je studija.
„Mislim da će ljudi biti šokirani u narednih 10 godina kada vide šta ove latinoameričke zemlje rade protiv antisemitizma, BDS-a i anticionističkih pokreta“, rekao je Reinstein.
Slično tome, u Papui Novoj Gvineji, posljednjoj vladi koja je premjestila svoju ambasadu, Reinstein je prisustvovao ceremoniji u novembru 2023. i objavio fotografiju pored premijera Jamesa Marapea, ističući „moć vjerske diplomatije“.
Prema riječima profesora Stevena Ratuve, direktora Centra Macmillan Brown za pacifičke studije, u intervjuu za Te Ao Māori News u to vrijeme: „Jedan od važnih faktora u glasanju je i porast evangeličkih pokreta u regiji koji su povezani s evangeličkim pokretima u Sjedinjenim Državama, koji podržavaju Trumpa, Izrael i cionizam općenito.
„Kada pomiješate religiju i politiku“, napisao je, „čovječanstvo je kroz prozor, a mrtva djeca se smatraju neophodan način da se to postigne.“
‘Kršćani, a ne države’
Afrika, koju Reinstein smatra „jednim od najuzbudljivijih mjesta“, još je jedna žarišna tačka Fondacije Izraelski saveznici. „Postoje mjesta poput Zambije, Ugande, Ruande, Gane i Malavija koja kao kršćanske nacije zaista napreduju poput požara s ovom idejom vjerske diplomatije“, rekao je Reinstein. „Mislim da ćemo vidjeti preseljenje ambasada u Jerusalem.“
Pet godina kasnije, takvi potezi nisu napravljeni. Ipak, 11. septembra 2024. godine, skoro godinu dana nakon izraelskog genocida u Gazi, Deklaraciju o saradnji i partnerstvu Afrike i Izraela iz Adis Abebe potpisali su zakonodavci iz preko 20 afričkih zemalja na samitu koji su organizovali Fondacija Izraelski saveznici, Izraelsko-afrička inicijativa i Thinc Israel.
Na događaju, o. Louison Emerick Bissila, kapelan Afričke unije, predložio je „tri osnovna razloga zašto bi se Afrikanci trebali povezati s Izraelom“.
Oni su se kretali od geopolitičkih do historijskih i, konačno, teoloških. „Snaga Izraela leži u zemlji Izraelu. Ono što sada znamo kao Medinat Yisrael (Država Izrael) je, u suštini, ispunjenje Božjeg obećanja da će naseliti svoj narod u njihovoj zemlji.“
„Kršćani, a ne države, stoje uz Izrael“, objavio je Reinstein na skupštini Kneseta 2023. godine. „Vi ste generali u ratu javnog mnijenja“, izjavio je.
Pa ipak, usred tog takozvanog rata, globalna podrška palestinskim pravima i oslobođenju ostaje široko rasprostranjena. Javna osuda izraelskog genocida odjekuje širom svijeta od oktobra 2023. godine, tvrdeći da je to definitivna pobjeda javnog mnijenja, uprkos vanjskoj politici.
„Ovaj užasan genocid donio je mnogo više razumijevanja, čak i među namjerno slijepima“, kaže Kirk. „Ali onda imate ove snage s druge strane koje imaju toliko moći, finansiranja i resursa.“
Njih treba držati na oku.
(TBT, TNA)
