Vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Khamenei, izbjegao je prijetnje atentatom i promjenom režima nakon što je predsjednik Donald Trump proglasio prekid vatre, zaustavljajući “12-dnevni rat” u kojem je Islamska Republika doživjela nezapamćeni napad Izraela i direktnu intervenciju Sjedinjenih Američkih Država.
Međutim, dok 86-godišnji vođa izlazi kao pobjednik iz ove borbe — proglašavajući pobjedu u svom prvom govoru nakon primirja prošle sedmice, dok se Teheran još uvijek oporavlja od izraelske zračne kampanje — sama mogućnost njegovog pada ubrzala je rasprave o potencijalnom nasljedniku, pa čak i izazvala spekulacije o velikim promjenama u budućem upravljanju zemljom, piše Newsweek.
I dok razjedinjeni iranski disidenti u inostranstvu pozivaju na narodni ustanak kako bi se Islamska Republika u potpunosti srušila, malo je dokaza da je takav razvoj događaja blizu. Naprotiv, analitičari sa izvorima na terenu kažu za Newsweek da, ako promjena u Iranu dođe, ona će najvjerovatnije doći iznutra, od onih s već uspostavljenim utjecajem.
Ova rasprava odvija se usred promjena u ravnoteži moći u Iranu, zemlji s jedinstvenom raznolikošću političkih frakcija — vladajućom klerikalnom klasom i dvojnom vojnom snagom podijeljenom između Korpusa garde islamske revolucije (IRGC) i konvencionalnih oružanih snaga, poznatih kao Artesh, odnosno Vojska Islamske Republike Iran.
IRGC je značajno konsolidirao političku moć i utjecaj u decenijama od svog osnivanja na početku Islamske revolucije 1979. godine, koja je dovela na vlast prethodnika Hameneija, ajatolaha Ruhollaha Homeinija. Neki posmatrači vjeruju da uspon ovih elitnih snaga može čak zasjeniti sljedećeg vrhovnog vođu, uprkos njihovoj zakletvi na odanost toj funkciji. S druge strane, Artesh, nasljednik iranske vojske iz doba svrgnute monarhije, dugo je bio u sjenci IRGC-a u ključnim aspektima. Međutim, postoje naznake da se to mijenja, posebno nakon velikih gubitaka u rukovodstvu tokom rata s Izraelom i sve većeg prisustva Artesha na visokim pozicijama.
U svakom slučaju, „Khameneijeva pozicija je sigurno oslabljena“, rekao je za Newsweek Araš Azizi, saradnik na Univerzitetu u Bostonu na Centru za proučavanje dugoročne budućnosti Frederika S. Pardija.
Revolucija revolucionara
Azizi je nedavno napisao članak za The Atlantic, u kojem je naveo nekoliko neimenovanih Iranaca koji svjedoče o unutrašnjoj zavjeri da se Khamenei marginalizira tokom rata s Izraelom. Prema izvorima koje je Azizi citirao, prvobitni plan bio je efektivno zamijeniti autoritet vrhovnog vođe visokorangiranim rukovodećim komitetom koji bi pregovarao o okončanju sukoba. Rat između Irana i Izraela privremeno je završen, a Khamenei je i dalje na vlasti. Ipak, Azizi tvrdi da su posljedice samo „pojačale borbu za vlast oko njegovog nasljeđivanja“, iako „još uvijek nije jasno ko će izaći kao pobjednik“.
„Vodeće frakcije bazirane su na vojnim i poslovnim elitama. Planovi u Teheranu za Iran nakon Khameneija uključuju presjek ovih elita“, dodao je. „Neki su skloniji brzopletim potezima nego što je Hamenei ikada bio. Ali nijedna od ozbiljnih frakcija koje se bore za vlast ne dijeli Khameneijevu staromodnu ideologiju. Oni djeluju iz sopstvenog interesa i vojne racionalnosti, a ne doktrine.“
Među glavnim kandidatima za konsolidaciju moći je IRGC, koji je, prema Aziziju, „teško pogođen, ali daleko od uništenja“ nakon rata s Izraelom. Mreža IRGC-a proteže se izvan granica Irana. Već nadgledajući moćnu paravojnu snagu Basidž, zaduženu za održavanje unutrašnjeg reda, IRGC je također ključni pokretač iranske koalicije Osovine otpora, koja, iako izmučena 20-mjesečnim ratom s Izraelom prije posljednjeg sukoba, ima članove u Libanu, Iraku, Siriji, Jemenu i dalje.
IRGC također ima značajan utjecaj izvan vojnog domena, proširivši svoje posjede u zemlji i kultivirajući rastući utjecaj na iransku ekonomiju i druge institucije koje dodatno učvršćuju njegovu poziciju. „Ne možete uništiti masovnu silu sa 190.000 članova i finansijskim carstvom koje kontroliše do polovine iranske ekonomije“, rekao je Azizi. „Dakle, ne vidim ga kao posebno oslabljenog. Ali IRGC nikada nije bio ujedinjena institucija. Uključuje različite frakcije, od kojih će svaka pokušati preuzeti moć u eri nakon Hameneija.“
Ali Alfoneh, viši saradnik Instituta za arapske države Zaljeva u Vašingtonu, također smatra da IRGC postepeno preuzima kormilo u Iranu. „Politički autoritet klerikalnog establišmenta opada godinama, vođen strukturnim pomakom u ravnoteži moći između klera i IRGC-a“, rekao je Alfoneh za Newsweek. „Suočen s rastućim unutrašnjim zahtjevima za političkim, ekonomskim i društvenim reformama — zahtjevima koje režim nije bio voljan ili sposoban ispuniti — uz stalne vanjske prijetnje, Hamenei je sve više delegirao upravljanje unutrašnjom represijom i vanjskom odbranom IRGC-u.“
„Ova zavisnost imala je svoju cijenu: značajne ekonomske ustupke i rastući utjecaj IRGC-a na strateško donošenje odluka, što je narušilo povijesnu podjelu rada između klerikalnog upravljanja i vojne zaštite“, dodao je.
Nacionalisti i pragmatičari
Što se tiče Armija, Alfoneh smatra da će politička uloga dugo zanemarivanih konvencionalnih snaga „ostati marginalna“. Međutim, Kamran Bokhari, viši direktor Instituta za strategiju i politiku New Lines u Vašingtonu, tvrdi da je Armija snaga na koju treba obratiti pažnju dok se unutrašnja dinamika Irana mijenja.
„Mislim da će se desiti suprotno“, rekao je Bokhari. „Armija će iskoristiti Hameneija, javno raspoloženje i ljude koji su bili marginalizovani, pragmatičnije konzervativce i reformiste, kako bi izgradio koaliciju.“ Pozivajući se na razgovore s ljudima u zemlji, Bokhari kaže da je Hamenei, „preplavljen“ utjecajem IRGC-a, već „počeo da se oslanja i na Armija, uvodeći ih u jednačinu“ kako bi zadržao kontrolu.
Među rijetkim javnim pokazateljima veće uloge Armija je izbor general-majora Abdolrahima Musavija, bivšeg komandanta Armija, da zamijeni general-majora Mohammeda Bagerija, šefa Generalštaba iranskih oružanih snaga, koji je bio jedan od mnogih vodećih ličnosti IRGC-a ubijenih tokom početnog izraelskog napada na Iran. Musavija je zamijenio general-major Amir Hatami, koji je 2017. imenovan za prvog ministra odbrane povezanog s Arteshom, a ne IRGC-om, od 1989. godine. Sadašnji ministar odbrane Irana, general-major Aziz Nasirzadeh, imenovan u augustu od strane reformističkog predsjednika Masuda Pezeshkiana, također ima pozadinu u Arteshu.
Bokhari je naglasio da IRGC i klerikalna elita ne mogu biti potpuno eliminirani. Umjesto toga, koalicija predvođena Armija morala bi se udružiti s „pragmatičnijim elementima IRGC-a“ i „pragmatičnijim klericima“ kako bi preoblikovala zemlju.
Otporna republika
Za sada, zavjerenici ostaju u sjenci. Čak i suočen s najozbiljnijim sukobom zemlje od rata s Irakom, Khamenei ne pokazuje posebnu zabrinutost za svoju poziciju, a očigledni znaci nemira i dalje su rijetki. Slično tome, bilo kakva disonanca u ravnoteži između IRGC-a i Artesha još uvijek nije narušila javni prikaz jedinstva Irana.
„Iako novi šef Generalštaba iranskih oružanih snaga ima porijeklo iz Armija, za razliku od svog prethodnika iz IRGC-a, čini se da su svi poginuli komandanti IRGC-a brzo zamijenjeni“, rekao je Mohammed Ali Shabani, urednik Amwaj.media, za Newsweek. „Ovo ukazuje da je iranska država, uključujući vojsku, visoko institucionalizirana, što se vraća na pitanje kako i da li kratkoročne promjene u osoblju mogu utjecati na dugoročne putanje, poput odnosa između vojske, klera i države — da ne spominjemo vanjsku politiku.“
Analitičari već dugo svjedoče o otpornosti Islamske Republike suočene s vanjskim prijetnjama. Mostafa Najafi, iranski istraživač specijaliziran za sukobe na Bliskom istoku i iransku vanjsku politiku, priznao je da neki unutar zemlje mogu pokušati iskoristiti trenutnu situaciju za svoje ciljeve, ali je tvrdio da ujedinjeni front ostaje ključna poruka ovog iskustva.
„Unutar zemlje, neke političke frakcije mogu pokušati iskoristiti postratno okruženje za promovisanje reformi, promjena politike ili rekalibraciju institucionalnih uloga“, rekao je Najafi za Newsweek. „Međutim, iz šire perspektive države, prioritet ostaje na nacionalnom jedinstvu, obnovi kapaciteta i jačanju strateške sigurnosti i političkih doktrina suočenih s vanjskom agresijom.“
U tom pogledu, Najafi je tvrdio da će bilo kakve reforme koje budu poduzete na kraju podržavati osnovne principe Islamske Republike. „Bilo kakve promjene ili transformacije unutar političkog sistema Irana odvijaju se striktno unutar ustavnih okvira, očuvajući temeljne principe Islamske revolucije i nezavisnosti zemlje“, rekao je Najafi.
(TBT)
