Nedavna otkrića o izraelskom nuklearnom programu šokirala su međunarodnu zajednicu. Dugo ostajući u sjeni, čini se da je izraelska nuklearna moć bila uvelike podcjenjivana. Dok je svjetska pozornost često usmjerena na Iran, nove procjene sugeriraju da bi Izrael mogao posjedovati do 300 nuklearnih bojnih glava, mnogo više od općeprihvaćenih 90. Ovi razvoji naglašavaju ključnu važnost ponovne procjene nuklearnih sposobnosti na Bliskom istoku i potencijalnih implikacija za regionalnu i globalnu sigurnost, piše Logicno.
Povećanje nuklearnog arsenala
Najnovije procjene izraelskog nuklearnog potencijala proizlaze iz detaljne analize njegovih zaliha plutonija, proizvodnih kapaciteta i satelitskih snimki nuklearnog postrojenja Dimona. Stručnjaci procjenjuju da je Izrael proizveo između 750 i 1.110 kilograma odvojenog plutonija od pokretanja svog nuklearnog reaktora krajem 1960-ih. Ova količina plutonija bila bi dovoljna za izgradnju između 187 i 277 nuklearnih bojnih glava, ovisno o dizajnu i veličini svakog oružja. Izrael nikada nije potpisao Sporazum o neširenju nuklearnog oružja (NPT) i održava politiku nuklearne neodređenosti kako bi odvraćao bilo kakvo vanjsko djelovanje. Ova strategija omogućila je Izraelu izvođenje preventivnih udara protiv potencijalnih nuklearnih postrojenja u Iraku, Siriji i nedavno u Iranu. Najnoviji primjer je operacija Rising Lion, niz zračnih i raketnih udara na iranske nuklearne lokacije.
Izraelske nuklearne sposobnosti
U ovom napetom ozračju, izraelski nuklearni program postao je ključni element njegove obrambene strategije. Stručnjaci sada sugeriraju da Izrael raspolaže potpunom nuklearnom trijadom, omogućujući mu lansiranje nuklearnog oružja s kopnenih, zračnih i morskih platformi. Ova sposobnost jača Izraelovu strategiju globalnog odvraćanja. Borbeni zrakoplovi F-15, F-16 i F-35 modificirani su za nošenje nuklearnih bombi, pružajući tako fleksibilnost intervencije. Na kopnu, balistički projektili Jericho III mogu doseći ciljeve udaljene 6.500 kilometara, pokrivajući daleko izvan susjednih zemalja. Konačno, izraelska pomorska strategija temelji se na korištenju podmornica Dolphin, naoružanih krstarećim projektilima s nuklearnom sposobnošću, koje djeluju uglavnom u Sredozemlju, ali potencijalno i u Arapskom moru.
Izraelska sposobnost drugog udara
Sposobnost drugog udara jamči da bi Izrael mogao uzvratiti na nuklearni napad čak i ako bi njegove kopnene baze bile uništene. Ova strategija dio je Samsonove doktrine, koja obećava potpunu odmazdu u slučaju egzistencijalne prijetnje. Izraelski nuklearni program započeo je 1950-ih, uz tajnu pomoć Francuske. Sjedinjene Države saznale su za program 1960-ih, ali tajni dogovor između predsjednika Nixona i premijerke Golde Meir 1969. omogućio je Izraelu da zadrži svoj arsenal skriven sve dok ne provodi testiranja ili ga službeno ne objavi. Godine 1986., bivši nuklearni tehničar Mordechai Vanunu otkrio je fotografije i podatke o programu, tvrdeći da Izrael može proizvesti 12 nuklearnih bombi godišnje, što se podudara s trenutnim analizama.
Geopolitičke implikacije
Čini se da samo Izrael posjeduje operativno nuklearno oružje na Bliskom istoku, ali perspektiva nuklearnog Irana zabrinjava brojne zemlje. Ova situacija mogla bi pokrenuti regionalnu utrku u naoružanju, pri čemu bi zemlje poput Saudijske Arabije, Turske i Egipta potencijalno nastojale steći nuklearno oružje. Neki analitičari upozoravaju da vojni napadi ne mogu riješiti problem širenja nuklearnog oružja.
Britanski dnevnik The Guardian izjavio je u uvodniku: “Ne možete bombardiranjem izaći iz nuklearne opasnosti.” Mnogi stručnjaci zalažu se za hitnu diplomaciju kako bi se izbjegao totalni rat. Za sada, napetosti ostaju visoke, a svaki raketni udar zasjenjen je prisutnošću mnogo većeg izraelskog nuklearnog arsenala.
Dok međunarodna zajednica nastavlja pomno pratiti događaje na Bliskom istoku, ključno pitanje ostaje: je li još uvijek moguće postići diplomatsko rješenje prije nego što regija bude uvučena u nuklearni sukob?
I pitanje svih pitanja je: “Treba li Izraelu zabraniti posjedovanje nuklearnog naoružanja, jer se radi o zemlji sklonoj agresiji svojih susjeda?”. Naravno, Izrael to neće prihvatiti, ali zato postoje sankcije i bojkoti.
(TBT)
