Laktaši – Srce Balkana. Centar svjetske diplomatije. Odredište banjolučke verzije Davosa. Upravo tu, u sjeni ćevapdžinica i predizbornih bilborda, sletjela je elitna – ili, kako reče Milorad Dodik, “važna” – ekipa iz Sjedinjenih Američkih Država. Da, baš onih istih Sjedinjenih Američkih Država koje su Dodiku, njegovom sinu, kćerki, pa i, pretpostavljamo, kućnome ljubimcu, uvele sankcije, piše portal Logicno.
No, ništa ne može stati na put ljubavi. Sankcije – šmankcije. Prijatelji se u nevolji poznaju, a još bolje kad se prodaje rudnik litijuma uz kaficu i domaću sljivu. Jer gdje bolje dogovarati krupne geopolitičke dešavanja nego uz pečenje iz Prnjavora?
Onda su krenule šale, većinom iz kafanskih krugova, ali i po društvenim mrežama: “Dolaze Amerikanci da kupe cijelu Republiku Srpsku – trenutno ima popust 2 za 1: uz šumu dobijete i termoelektranu i rudnik ugljena!” Drugi se pak šale kako Dodik pri svakom novom dolasku američkih lobista izvlači novi katalog iz torbe: “Ovdje imamo jednu divnu planinu, nenaseljena, prebogata mineralima, a još i nema internetskog signala – san za svakog korporativnog lopova!”
Dodik se, očekivano, sav ukrutio od državotvornosti i patriotske čežnje dok govori o američkim “prijateljima”. “To su ljudi koji se bore za nas“, rekao je. Prethodno nisu precizirani kao diplomate, poslovni partneri ili možda zalutali turisti. Naravno, izbjegnut je i ključni podatak jesu li ti “prijatelji” došli direktno s Capitol Hilla ili iz kancelarije nekog PR lobista iz predgrađa.
Mnogi se pitaju: kako neko pod američkim sankcijama uspijeva privući Amerikance u svoj kabinet – pardon, vilu? Da nije riječ o novoj reality emisiji “Preživjeti sankcije“? Ili, možda još bolje, “Trgovina sa zvijerima“? Uz Dodika, svaki sankcionisani političar može dobiti novi život: sa limuzinom, helikopterom i tek ponekim istražnim postupkom u pozadini.
Jer budimo realni – ako su već odlučili sankcionirati čovjeka, logično je da mu sutradan pošalju delegaciju na kafu. To je barem američki model sankcija: “Ne možemo ti zvanično ništa, ali možemo ti baciti par milijardi dolara i pitati može li naša korporacija da ti ‘pomogne’ savjetodavno.”
I dok Milorad svečano dočekuje svoje američke goste, narod u Republici Srpskoj gleda to sa blagim tupim izrazom na licu: “Eto, i nas neko voli. Ili makar hoće da nam uzme sve što imamo.” Jer, ako ne možeš da prodaš suverenitet, uvijek možeš šumu. A ako ni to ne upali – platit će neko da ti kaže kako bolje da je prodaš.
Na kraju balade, Dodik zaključuje: “Amerika više neće da se petlja. To znači da je odustala od muslimanske BiH.” Naravno, niko se ne pita da li je Amerika možda (samo možda!) odustala i od njega. A možda baš zato i dolaze – da to potvrde. Ili da mu kupe jezero.
Kako rekosmo ranije: Republika Srpska, na akciji, samo danas – kupi jedan entitet, drugi dobiješ gratis! Sankcionirani političar uključen u cijenu.
Dobrodošli.
(TBT)
