RELIGIJA
„Molim Allaha da
nijedan roditelj više ne doživi šta sam ja doživio, nego da se raduje diplomi
sina”, iskreno će Esad
FOTO: Kundaković
(RSE)
Novopazarac Esad
Kundaković, otac Eldara Kundakovića koji je prije tri i po godine poginuo u
borbama protiv snaga Bashara al-Assada u Siriji, danas puno vremena provodi sa
mladim ljudima iz ovog grada i okoline, pokušavajući ih “uputiti na pravi
put”.
Nastoji da tim
mladim ljudima, opterećenim dilemama koje im nameće domaća i svjetska
svakodnevnica, objasni da izlaz nije u nasilju.
Savjetuje ih da
ne odlaze u rat, objašnjava da islam nema razumijevanje za ekstremizam, poziva
islamske zajednice da to bolje objašnjavaju, te poziva roditelje da pažljivo
slušaju svoju djecu i njihove probleme.
Sve zajedno u
etnički mješovitoj sredini, kakav je Sandžak, Esad Kundaković apelira na
suživot, razumijevanje i prihvatanje različitosti.
“Ja sam Esad
Kundaković koji poštuje mrava, neću ga zgaziti, izaći ću u susret svakome,
pomoći ću svakome, ali nikome neću dati da ugrozi moj iman, vjeru i
porodicu”, ovim riječima počinje razgovor za RSE.
Njegov Eldar,
tada 27-godišnji mladić, poginuo je 14. maja 2013. godine, samo mjesec i po
dana nakon što je otišao iz Srbije, u borbama za zauzimanje jednog zatvora pod
kontrolom sirijskih državnih snaga.
Sa njim je tada
poginuo i Almir Salihović iz Rožaja, koji je za sobom ostavio petoro djece.
Eldar, svršeni
novopazarski gimnazijalac i student psihologije, bio je odgajan u vjerskom
duhu, a sebe je pronašao na putu duboke posvećenosti islamu.
Na umrlicama
kojima su tada Novopazarci obaviješteni o smrti svog sugrađanina pisalo je da
je Eldar “poginuo na Allahovom putu u Siriji”.
Eldarova majka
Nasija smatra da ovo “nije kraj i da su oni sa njim samo jedno izvjesno
vrijeme rastavljeni, te da će opet jednog dana biti zajedno”.
Sa Esadom
razgovaramo u njegovoj krojačkoj radionici u Novom Pazaru, koju često posjećuju
mnogi mladići, Eldarovi prijatelji, ali i oni koji ga nisu poznavali, sa željom
da čuju njegove stavove o mnogim vjerskim pitanjima.
Svakodnevica ovih
mladića uglavnom je obojena nezaposlenošću i niskim standardom, ali, kako Esad
kaže, velikim poštenjem i željom da se na životnom putu ne ogriješe.
Osim toga, Esad
prisustvuje i različitim okupljanjima Novopazaraca na kojima mladima ukazuje na
značaj obrazovanja koje je bitno da bi vjeru shvatili na pravi način.
“Stalno sam
u kontaktu sa mladima, ne puštam ih dok mi neke stvari ne objasne, dok ne prelome,
dok ne vidim da normalno mogu hodati po svijetu. Mi ne možemo mijenjati tokove
historije, ali možemo uticati na nju. Čovjekova misija na Zemlji nije da samo
on živi i da se skloni u svoju kuću, već da pogleda i one ljude na ulici koji
nemaju kuću. Ako si zadovoljio svoje potrebe, moraš da vidiš šta drugi radi, da
budeš pored njega da ne napravi nešto pogrešno”, priča Esad Kundaković.
Nije stvar u
tome, navodi on, da nekoj osobi samo kažeš da to ne radi, već da je pripaziš –
dok ne nauči da radi kako treba.
“Upravo to
radim, prisutvujem raznim skupovima. Gdje god se bar troje ljudi okupi – ja sam
tu. Sve me interesuje. Prisustvujem raznim tribinama, skupovima, razmjenama
mišljenja i stavova. Bitno je da skinemo naočare koji su nam drugi stavili i da
imamo strpljenja da saslušamo drugu stranu, pa onda donosimo zaključak. Allah
nas je stvorio različite da bi mogli da razmjenjujemo mišljenja”, priča
nam Esad, koji ima još jednu kćerku i sina.
Džamije prerasle
u muzeje
Dvije islamske
zajednice u Srbiji se i dalje bore sa problemom odlaska mladih ljudi iz
Sandžaka na strana ratišta, prije svega, u Siriju.
Njihovi
predstavnici, ali i analitičari, navode da im je za tu borbu neophodna pomoć
države, ali i drugih organizacija, institucija i pojedinaca.
Esad smatra da
Islamska zajednica nije dovoljno posvećena mladima i da je od džamija napravila
muzeje, tvrdeći da se posao imama svodi na čitanje i prijevode hadisa, bez
želje da dublje objasne njihova značenja.
“Allah nas
je podijelio samo u dvije skupine, na vjernike i nevjernike. Kad budemo svi
znali da odvojimo dobro od zla, onda nećemo imati ljude koji će sami ići na
ratišta, da rješavaju tuđe probleme, kao što je moj sin otišao. Trebamo sjediti
sa djecom, da ih razumijemo, da okupimo autoritativne ljude da svi razgovaramo,
da djeca shvate da ih mi razumijemo, da razumijemo njihovu patnju. Ovako, svi u
svemu vide ISIL (Islamska država Iraka i Levanta, op.a.), a niko ne vidi patnju
naroda. Dakle, ti treba da spasiš dijete da ne uđe u vatru, a kada uđe, onda ljekari
treba da rade svoj posao. To je moja misija, da što manje ljudi o tome
misli”, priča ovaj Novopazarac.
Eldarov otac svim
roditeljima poručuje da se više druže sa djecom, da ih prihvataju onakve kakve
jesu, sa svim problemima i porocima.
“Izgubio sina
zato što nisam imao vremena da ga saslušam. Za mene je bilo gubljenje vremena
da sjednem sa njim da vidim šta ga tišti, zbog čega pati, šta to suosjeća sa
ljudima u Siriji. Čovjek mora imati dosta strpljenja da radi sa tom omladinom,
a većina nema. Ja volim tu djecu, sa nekima koji su sada u Siriji sam u
kontaktu, kao što sam bio u kontaktu i sa nekima koji su poginuli”,
ističe.
Naš sagovornik
navodi da je svu tu ljubav prebacio na ovu djecu.
“Učim ih da
vole sve ljude, jer mi rastemo zajedno, u jednoj klupi sjedimo, jedemo isti
hljeb. Kako ću odvojiti moje prijatelje Miroljuba ili Moca od moje braće?
Smatram da mediji trebaju potencirati na pozitivnim pričam, mi moramo
promovirati vrijednosti, da tjeramo omladinu da rade, da stvaraju, jer naša
omladina zna trošiti, a ne zna zarađivati”, reči su Esada.
Braniti komšiju
je obaveza
Smatra da
omladina iz Sandžaka može pomoći braći u Siriji tako što će protestima ukazati
na njihove probleme, a ne da ide na ratište dok ljudi iz Sirije bježe, a 70
odsto ljudi sa strane im brani ognjište.
“Mladima
poručujem da koriste svaki momenat za korisne stvari, za rad, za ostvarivanje
pozitivnih ciljeva, da pomažu jedni drugima. Neka uvečer razmišljaju o tome šta
će sutra korisno uraditi. Molim Allaha da nijedan roditelj više ne doživi šta
sam ja doživio, nego da se raduje diplomi sina”, iskreno će Esad.
Navodi da se,
uprkos gubitku sina, na veselja rado odaziva.
“Nedelju
dana poslije pogibije sina sam išao na veselje, jer se radujem uspjesima drugih
i ljudi to osjećaju. Kada neko osjeća da se ti raduješ njegovom uspjehu, onda
se on sa tobom druži, a htjet će te saslušati i poslušati kada ga nešto
savjetuješ. Mi živimo za život. Muslimanima Allah naređuje da životom brane
svoju vjeru i čast, ali i vjeru svakog brata i sestre, to nam je sveto. Ako je
ugrožen komšija Zoran, komšijska obaveza je da odeš i da braniš njegova
prava”, zaključuje Esad Kundaković.
Prema posljednjim
podacima, o broju građana Srbije koji su ratovali u Siriji i Iraku, a koje je
Bezbednosno-informativna agencija saopćila prije nešto više od godinu dana, u
pitanju je oko 20 ljudi.
(TBT,RSE, Autor
Amela Bajrović)
