U mračnim satima noći, daleko od očiju javnosti, izraelske snage su počinile jasan čin prekršaja međunarodnog prava zaustavivši brod “Madleen” u međunarodnim vodama. Ovaj humanitarni brod, koji je plovio pod britanskom zastavom s Gretom Thunberg i francuskom europarlamentarkom Rimom Hassan na palubi, nije predstavljao nikakvu sigurnosnu prijetnju – osim ako se osnovne potrepštine za opstanak ne smatraju “oružjem”.
Posebno je zabrinjavajući način na koji je izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova komuniciralo ovaj incident, nazivajući humanitarnu misiju “selfie jahtom slavnih ličnosti” i podcjenjivački zaključilo da su putnicima “dani sendviči i voda. Predstava je završena.” Ova ciničnost govori mnogo o tome kako izraelske vlasti gledaju na humanitarne napore i međunarodnu zabrinutost za palestinsko stanovništvo.
Podsjetimo, brod je prevozio dječju formulu, brašno, rižu, pelene, ženske higijenske proizvode, opremu za desalinizaciju vode, medicinske potrepštine i dječje proteze – stvari koje teško mogu predstavljati sigurnosni rizik, ali su očajnički potrebne stanovništvu Gaze.
Kršenje međunarodnog prava
Prema Konvenciji UN-a o pravu mora (UNCLOS), država nema pravo zaustaviti plovilo pod zastavom druge zemlje u međunarodnim vodama osim u vrlo specifičnim okolnostima (piratstvo, trgovina ljudima, itd.) – nijedna od kojih se ne odnosi na ovaj slučaj. Britansko plovilo s humanitarnom misijom ne potpada ni pod jednu od iznimki koje bi opravdale ovakvu intervenciju.
Zauzimanje broda “Madleen” nije izolirani incident – prošlog mjeseca drugo plovilo iste organizacije, “Conscience”, bilo je napadnuto dronovima u blizini malteških voda, što ukazuje na sustavno ometanje humanitarnih napora.
Blokada kao kolektivna kazna
Šira pomorska blokada Gaze, koju Izrael opravdava sigurnosnim razlozima, u suštini funkcionira kao oblik kolektivne kazne za dva miliona stanovnika. Međunarodno humanitarno pravo izričito zabranjuje kolektivno kažnjavanje civila, a sprječavanje dostave humanitarne pomoći, čak i simbolične, samo pojačava patnju stanovništva koje već mjesecima živi u katastrofalnim uvjetima.
Šta je sljedeće?
Ovaj incident postavlja zabrinjavajuće pitanje: ako međunarodne vode više nisu neutralno područje i ako humanitarne misije mogu biti zaustavljene silom, koja pravila još vrijede? Dok međunarodna zajednica ostaje uglavnom tiha pred ovim očitim kršenjem međunarodnog prava, stvara se opasan presedan.
Umjesto podcjenjivanja napora aktivista poput Thunberg, koja je točno nazvala situaciju u Gazi “genocidom nakon desetljeća i desetljeća sistematskog ugnjetavanja, etničkog čišćenja i okupacije”, izraelske vlasti bi trebale razmisliti o dugoročnim posljedicama svojih postupaka – ne samo za Palestince, već i za vlastiti međunarodni položaj i legitimitet.
Jer na kraju, kada sendviči i voda budu pojedeni, predstava neće biti “završena” – patnja civila će se nastaviti, a odgovornost za kršenja međunarodnog prava ostaje.
(TBT)
