U Abu Dhabiju je 16. svibnja američki predsjednik Donald Trump dao niz izjava koje ukazuju na mogućnost nastavka bilateralne trgovine između Irana i SAD-a.
„Iran želi trgovati s nama, u redu? Ako možete vjerovati da se s tim slažem“, izjavio je američki predsjednik u razgovoru za Fox News. Ključno je da je dodao da Washington „koristi trgovinu za poravnavanje računa i sklapanje mira“.
Ove izjave dolaze u kontekstu tekućih iransko-američkih nuklearnih pregovora, u koje je Teheran ušao s očekivanjem određenog stupnja ublažavanja sankcija.
Očekuje se da će, ako se potpiše novi sporazum, biti ukinute nekoliko sekundarnih sankcija SAD-a povezanih s nuklearnim programom, koje su usmjerene na neameričko osoblje i subjekte koji trguju s Islamskom Republikom.
Međutim, nedavne izjave Donalda Trumpa o potencijalnoj trgovini s Teheranom pojačale su nagađanja da bi novi nuklearni sporazum mogao dovesti do toga da Washington ukine neke primarne sankcije Iranu, omogućujući američkim tvrtkama da ponovno uđu na iransko tržište.
Ovo nije prvi put da se spominje mogućnost ukidanja primarnih sankcija Iranu od početka pregovora Irana i SAD-a u aprilu.
Nakon drugog kruga pregovora održanih u Rimu uz posredovanje Omana, Ministarstvo vanjskih poslova Omana izdalo je saopćenje u kojem naglašava da američki i iranski predstavnici razgovaraju o sporazumu kojim bi Iran bio „potpuno oslobođen nuklearnog oružja i sankcija“.
Govoreći za The New Arab o potencijalu za obnovljene ekonomske odnose Irana i SAD-a, Javad Heiran-Nia, direktor Grupe za studije Perzijskog zaljeva u Centru za strateška istraživanja i strateške studije Bliskog istoka, izjavio je da bi „uspostava pravnog okvira i ukidanje primarnih sankcija moglo otvoriti vrata ekonomskoj suradnji između Irana i SAD-a“.
Heiran-Nia je dodao da ključni sektori koji bi mogli imati koristi od američkih ulaganja uključuju energetiku, rudarstvo, tehnologiju i komunikacije, kao i iransku automobilsku industriju.
Potencijalno donošenje okvira “trgovina za mir” od strane predsjednika Trumpa u suprotnosti je sa stavom prethodnih američkih administracija. Teheranovi ekonomski pokušaji Washingtonu, koji su započeli 1990-ih, često su bili loše prihvaćeni.
Godine 1995. tadašnji iranski predsjednik Hashemi Rafsanjani ponudio je američkoj kompaniji ConocoPhillips prvi iranski ugovor o razvoju naftnog polja nakon revolucije. Kao odgovor, Clintonova administracija blokirala je sporazum i kasnije nametnula “potpuni trgovinski i investicijski embargo Iranu”.
Čak i nakon što je potpisan značajni Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (JCPOA) – također poznat kao iranski nuklearni sporazum – nekoliko američkih primarnih sankcija ostalo je na snazi, ograničavajući američki pristup iranskom tržištu.
Kontinuirano američko oklijevanje u jačanju ekonomskih veza s Iranom, čak i nakon potpisivanja JCPOA-a, proizlazi prvenstveno iz protivljenja Washingtona drugim „zloćudnim“ elementima iranske vanjske politike, među kojima je i Teheranovo korištenje nedržavnih aktera za ostvarivanje svojih geopolitičkih ciljeva na Bliskom istoku.
Teheran je ponovno pokrenuo mogućnost američkih ulaganja u Iran prije početka tekućih američko-iranskih pregovora. Početkom aprila, Ali Larijani, savjetnik iranskog vrhovnog vođe, iznio je tu ideju pozivajući predsjednika Trumpa, kojeg je opisao kao „talentiranu osobu koja je uspjela postati bogata kroz poslovanje“, da „definira međusobne ekonomske interese s Iranom“.
Nakon toga, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi objavio je autorski članak u Washington Postu u kojem je razjasnio „ozbiljnu zabludu“ u SAD-u da je „Iran zatvorena ekonomija“.
Konačno, 9. aprila, kada je u Muscatu održan prvi krug neizravnih pregovora između SAD-a i Irana, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian izjavio je: „Vrhovni vođa [Ali Khamnei] nema prigovora na američke ulagače u zemlji. Neka dođu ulagati.“
Teheranova ponuda ukazuje na svijest da bi izgledi za ulazak SAD-a na iransko tržište mogli ubrzati potpisivanje novog nuklearnog sporazuma i, što je ključno za Iran, ubrzati ublažavanje sankcija. Međutim, ideja o dopuštanju SAD-u pristupa iranskom tržištu ostaje kontroverzna među većim dijelom konzervativnijih iranskih krugova moći.
Dok Iran ima 12 miliona korisnika iPhonea i 50 miliona aktivnih korisnika društvenih mreža, zapadne aplikacije društvenih mreža poput Facebooka, Instagrama i X-a ostaju zabranjene u Islamskoj Republici, dijelom zbog uvjerenja u nekim konzervativnim krugovima da zapadne države koriste te stranice kako bi utjecale na domaća zbivanja u Iranu i dodatno „amerikanizirale“ iransko društvo.
Smještajući ovaj fenomen u kontekst tekućih pregovora između SAD-a i Irana, Mona Rahmani, stručnjakinja za iranska poslovna pitanja, izjavila je: „Neizbježna domaća politička bitka između konzervativaca i progresivaca neće se hvatati u koštac s tim hoće li se ovaj put postići dogovor, već gdje je granica – što ide predaleko, što riskira previše u zamjenu za socijalno i ekonomsko olakšanje.“
Kao takva, putanja iransko-američkog gospodarskog odnosa, ako se pojavi, dijelom će biti oblikovana time gdje Teheran odluči povući te granice.
Čak i ako se 2025. postigne dogovor kojim bi Ovalni ured rado odobrio američka ulaganja u Iran, a Teheran pozdravio američka ulaganja u određene sektore, proceduralna složenost povlačenja sankcija mogla bi usporiti putanju novonastalog akonomskog odnosa Irana i SAD-a.
Dok sankcije donesene predsjedničkim nalogom može izravno ukinuti američki predsjednik, uklanjanje drugih zahtijevalo bi čin Kongresa. Kao takva, Trumpova administracija morala bi se uključiti u složeno političko pregovaranje kako bi se uklonilo nekoliko ključnih primarnih sankcija Iranu.
Složenost čimbenika koji podupiru putanju potencijalnog ekonomskog odnosa Washingtona i Teherana sugerira da je malo vjerojatno da će Iran u kratkom roku doživjeti priljev američkih ulaganja. Međutim, ulazak nekoliko američkih kompanija na iransko tržište mogao bi imati koristi drugog reda za trgovinske odnose Teherana s drugim zapadnim državama.
„Iranci žele vidjeti uklanjanje primarnih sankcija, ne zato što će doći do priljeva američkih ulaganja u zemlju, već zato što je ulazak nekolicine američkih komapnija u Islamsku Republiku “zeleno svjetlo” za Evropu da ponovno uđe na iransko tržište“, rekao je za TNA Ali Ahmadi, direktor geoekonomije u Reshape Risksu.
Dok je potpisivanje JCPOA-e 2015. i naknadno ukidanje mnogih sekundarnih sankcija SAD-a povezanih s nuklearnim programom omogućilo europskim tvrtkama da ponovno uspostave uporište u Iranu, mnoge europske tvrtke i banke ostale su oklijevale surađivati s Teheranom, prvenstveno zbog opravdane zabrinutosti da će se nuklearni sporazum pokazati kratkotrajnim.
„Ako američke tvrtke ulažu u Iran, mogle bi iskoristiti svoje lobiranje u Kongresu kako bi ojačale ovaj novi nuklearni sporazum, ako ga uopće bude“, rekao je za TNA Giorgio Cafiero, voditelj analitike za države Perzijskog zaljeva.
Stoga je vjerovatno da bi uklanjanje nekih primarnih sankcija i ulazak nekolicine američkih investitora u Iran mogli povećati povjerenje Evrope da bi se drugi nuklearni sporazum mogao pokazati trajnijim od prvog.
(TBT, TNA)
