CIVILIZACIJA
Od najranijih dana islama, važnost vremena nikada nije bila
podcjenjivana. Islamska baština je današnjim muslimanima ostavila satove
FOTO: Ilustracija (Wikipedia)
Od najranijih dana islama, važnost vremena nikada nije bila
podcjenjivana. Islamska baština je današnjim muslimanima ostavila satove.
Koristeći najnapredniju tehnologiju njihovog vremena, razvijajući i
dokumentirajući njihova nastojanja, moderni sat današnjice rezultat je rada
učenjaka iz oblasti aritmetike, astronomije i inženjeringa.
Inovativnim napravama nije nedostajalo precizne tehnike,
njihov estetski kvalitet ogledao se u čistom i prelijepom dizajnu, a one su
bile objava zahvalnosti Allahu za ono što danas zovemo satom.
Ibn Al-Haythamov mehanički vodeni sat
Ibn Al-Haytham, u Evropi znan kao Alhazen, rođen je u Basri
u Iraku, oko 965. g.n.e. Njegova naučna karijera počela je u Basri, ali je svoj
procvat doživjela krajem 10. i početkom 11. stoljeća.
Izradio je vodeni sat, koji je po svom opisu, bio novi izum
koji je otkucavao sate i minute, za razliku od svih drugih satova prije njega.
Napravu je testirao metodom pokušaja i pogreške, a služio se i računicama
prilikom izrade.
Ibn Al-Haytham nikada nije objelodanio zašto je odabrao
koristiti klepsidru u koju voda utiče, za razliku od Grka koji su pravili
klepsidre po principu isticanja vode. U geografskom smislu, možda je bio baš u
Basri kada je opisao svoj sat te gdje je i indijska tehnologija mogla doći. Ibn
Al-Haytham detaljno opisuje metodu proizvodnje i materijal svake komponente
sata. Opisao je tehniku kalibracije te pokušaje i pogreške svakog kruga tako da
može prikazati tačno vrijeme u obliku sati, pola sata, četvrt sata i minuta.
Historijski, Al-Haythamov vodeni sat je značajan zbog prvog
brojčanika koji prikazuje sate i minute. Također mu se pripisuju zasluge prve
osobe koja je otkrila da svjetlost ulazi u oko. Ibn Al-Haytham je izumio prvu
kameru obscuru nakon što je primijetio kako svjetlost ulazi kroz rupicu na
prozorskim roletnama.
Al-Jazarijev „slon-sat“
Al-Jazari je rođen 1136 g.n.e. u regiji Jazirat ibn Umar,
današnjem gradu Cizre u južnoj Turskoj na granici sa Sirijom. Al-Jazari je bio
briljantan polihistor, učenjak i izumitelj mehaničkih naprava.
Izumio je „slon-sat“ čiji fizički oblik odaje počast
konceptu multikulturalizma. Sačinjen je od figura indijskog slona, kineskih
zmajeva, grčkog vodenog mehanizma, egipatskog feniksa i drvenih robota u
tradicionalnoj arapskoj nošnji. Mehanizam mjerenja vremena je zasnovan na
posudi koja se puni vodom i skrivena je u slonu. Al-Jazarijev „slon-sat“ je
prvi automatski sat redovno pokretan snagom vode.
Sat Ridhwana Al-Sa'atija i njegovog oca u Umayyad džamiji
Ibn Khatir navodi da su jedna od vrata Velike džamije u
Damasku nosila ime „Vrata sata“ budući da je na njima bilo smješteno nekoliko
satova. Njih izumio sahadžija i inženjer Mohammed Ibn Ali, otac Fakhra Al-Dina
Ridhwana Al-Sa'atija. Za vrijeme vladavine Nur Al-Dina Mahumda bin Zangija u
Damasku u Siriji, Muhammad al-Sa'ati je napravio svoj vodeni sat na Bab
Jayrunu, istočnim ulaznim vratima Velike džamije.
FOTO: Ilustracija (Wikipedia)
Ti satovi su korišteni za otkucavanje svakog proteklog sata
tokom dana. Jedan od njih je imao vrapce, bakrenu zmiju i vranu. Kada se on
oglasi nakon protoka vremena, zaredom izađe zmija, ptica zacvrkuće, vrana
zagrakće i bakrena kuglica padne u šolju i tako su ljudi znali da je prošao
jedan sat. Sat je napravljen 6 stoljeća
prije izgradnje londonskog Big Bena 1859.
Astronomski sat Taqija Al-Dina
Tqi Al-Din je rođen u Kairu i bio je astronom, astrolog,
matematičar, sahadžija, islamski filozof i teolog, inženjer, ljekar, islamski
sudija, botaničar, zoolog i izumitelj.
Taqi al-Din je planirao napraviti astronomski sat koji će
mjeriti vrijeme izuzetnom preciznošću i to kako bi ispunio želju tadašnjeg
Sultana – Ptolemej s ovom svojom napravom nije imao uspjeha.
Koristeći se matematičkim proračunom, dizajnirao je tri
brojčanika koji su prikazivali sate, stepene i minute. U svoj sat je ugradio
nekoliko zapinjača, alarm, vizualni odnos između Sunca i Mjeseca, Mjesečeve
mijene, sprave koje su oglašavale vrijeme za molitvu i brojčanik koji je
pokazivao prvi dan mjeseca Gregorijanskog kalendara.
Ovaj sat je bio precizniji od onih ranije korištenih i
smatra se jednim od najvažnijih izuma u polju primijenjene astronomije 16.
stoljeća.
(TBT, Independent, Prevela J. Drljević)
