Odgovor Turske na izraelski rat u Gazi nakon iznenadnog napada Hamasa 7. oktobra 2023. otkrio je upečatljiv balans između strastvene propalestinske retorike i pragmatične suzdržanosti.
Vlada predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, ukorijenjena u proislamističkoj Partiji pravde i razvoja (AKP), dugo se zalagala za palestinsku stvar kao osnovno načelo svog identiteta.
U prošlosti je Ankara svojevoljno zatezala veze s Izraelom u otvorenoj odbrani palestinskih prava. Ipak, u kontekstu nakon 7. oktobra, akcije Turske često nisu odgovarale njenim riječima.
Dok je Erdogan gromoglasno osudio napad Izraela na Gazu kao “genocid”, njegova vlada je tiho izbjegla potpuni prekid diplomatskih i ekonomskih odnosa.
Ovaj pristup dvostrukog kolosijeka – oštra priča uz oprezno djelovanje – naglašava kako Turska upravlja složenim geopolitičkim konopcem, odražavajući ravnotežu između ideološke solidarnosti i teške realpolitike ekonomskih ograničenja, NATO obaveza i strateškog nadmetanja sa regionalnim rivalima poput Irana.
Palestinska politika AKP-a: strast protiv pragmatizma
Turska je bila prva zemlja s muslimanskom većinom koja je priznala Izrael 1949. godine, održavajući decenijama uglavnom srdačne veze. Ali pod Erdoganovom AKP-om (na vlasti od 2002.), podrška Palestini postala je glavna tema turske vanjske politike.
Na početku svog mandata Erdogan je čak tražio zbližavanje s Izraelom – posjetio ga je 2005. kako bi popravio odnose. Međutim, ponovljeni sukobi u Gazi ubrzo su zapalili tursko javno mnijenje. Erdogan je 2004. godine nazvao izraelsko ubistvo osnivača Hamasa Ahmeda Jasina kao “vrstu terorizma”.
Prelomna tačka je došla nakon izraelskog napada na Gazu krajem 2008. godine (operacija „liveno olovo“), u kojem je ubijeno preko 1.000 Palestinaca. Vidno bijesni Erdogan slavno je napustio binu u Davosu 2009. godine nakon žestoke rasprave s izraelskim predsjednikom oko Gaze.
Sljedeće godine izraelski komandosi izvršili su raciju na tursku flotilu pomoći Mavi Marmara u Gazi, ubivši devet turskih aktivista. Ankara je opozvala svog ambasadora i degradirala odnose, zahtijevajući izvinjenje. Čak i kada su diplomatske veze narušene, Erdogan je iskoristio palestinsko pitanje da uljepša svoj imidž kod kuće i širom muslimanskog svijeta, osuđujući izraelski rat u Gazi 2014. i prijeteći prekidom odnosa nakon što su SAD priznale Jerusalem kao glavni grad Izraela 2017. godine.
Uprkos ovom borbenom držanju, odnos Turske s Izraelom je prije klackalica nego prekinuta veza. Pragmatizam je periodično preovladavao. Izrael se 2016. formalno izvinio i platio odštetu za incident sa flotilom, što je otvorilo vrata odmrzavanju.
Trgovinske i sigurnosne veze tiho su opstajale čak i za vrijeme političkih raskola – u stvari, bilateralna trgovina porasla je sa oko 3,5 milijardi dolara u 2010. na preko 9 milijardi dolara do 2022. Sam Erdogan se prvi put susreo s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u septembru 2023. na marginama Generalne skupštine UN-a, okončavši obnovljene napore za normalizaciju.
Taj optimizam je bio kratkog daha. Smrtonosno divljanje Hamasa i masovna odmazda Izraela u Gazi gurnuli su tursko-izraelske odnose u još jedan zaokret, vjerovatno njihov najteži do sada.
Ipak, kako historija pokazuje, solidarnost Ankare s Palestinom često je bila više demonstrativna nego istinski destruktivna za njene veze s Izraelom. Ovaj obrazac postavio je teren za kalibrirani odgovor Turske nakon 7. oktobra.
Nakon 7. oktobra: Od posredovanja do zgražanja
Kada je 7. oktobra 2023. izbio rat Turska je u početku imala odmjereni ton. Prisjećajući se plodova nedavnog zbližavanja, Erdogan je oklijevao spaliti mostove. Ankara je čak nastojala posredovati, vjerujući da njene jedinstvene veze s Hamasom i Izraelom stavljaju Tursku u “idealnu poziciju” za posredovanje u miru.
Turski zvaničnici osudili su Hamasovo ubijanje izraelskih civila i pozvali na suzdržanost u odgovoru Izraela. Ali kako se izraelsko bombardiranje Gaze pojačavalo, ubijajući hiljade Palestinaca, turska suzdržanost ustupila je mjesto bučnoj retorici.
Do kraja oktobra stav Ankare se dramatično promjenio. Erdogan je nije proglasio Hamas terorističkom organizacijom, već oslobodilačkom grupom koja se bori za palestinsku zemlju, naglašeno kršeći stavove zapadnih saveznika. On je otkazao dugo planiranu posjetu Izraelu, optužujući njegovu vladu da je izdala “dobre namjere” Turske u nedavnom detantu.
Na masovnom skupu u Istanbulu 28. oktobra – kojem je prisustvovalo stotine hiljada ljudi koji su mahali turskim i palestinskim zastavama – Erdogan je kritizirao Izrael da “otvoreno čini ratne zločine” u Gazi i okrivio zapadne lidere kao “glavne krivce” za “masakre” Palestinaca. Ovakvi vatreni govori pojačali su bijes Turske i nagoveštavali naglo diplomatsko zahlađenje.
Ankara je ubrzo uparila te burne riječi simboličnim potezima – do određene tačke. Početkom novembra 2023. Turska je opozvala svog ambasadora iz Tel Aviva, navodeći kao razlog izraelske “nastavke napada na civile” i odbijanje poziva na prekid vatre. Erdogan je islamskim liderima rekao da se Izrael ponaša kao “razmaženo derište Zapada”, a do tog mjeseca je tvrdio da je Turska “prekinula sve odnose” s Izraelom.
Turska je takođe pokazala mišiće u NATO-u: Ankara je zamrznula vojnu saradnju sa Izraelom kroz alijansu i blokirala pokušaj Izraela da otvori NATO ured za vezu, obećavajući da neće učestvovati dok se rat ne završi. U rijetkim grdnim kritikama, Turska je čak uskratila izraelskom predsjedniku Isaaku Herzogu dozvolu da leti kroz turski zračni prostor na klimatski samit, što ga je primoralo da otkaže putovanje.
Ipak, uprkos svim ovim oštrim ukorima, konkretni postupci su izostali. Ankara je nije protjerala izraelskog ambasadora (Izrael ga je preventivno povukao zbog sigurnosnih zabrinutosti tokom protesta). Za razliku od prošlih obračuna, Erdogan se suzdržao od napada na arapske države zbog njihove prigušene podrške Gazi, vodeći računa o svom stalnom zbližavanju sa silama poput Egipta, Saudijske Arabije i UAE. Ovaj oprez ukazuje na to da Turska ne želi da uništi svoje šire regionalno prestrojavanje uprkos krizi u Gazi.
Stav Turske o ekonomskim vezama najviše razgoličuje ovu politiku. Uprkos rastućim javnim pozivima na bojkot Izraela, Ankara je u početku izbjegavala ograničavanje trgovine – što je suprotnost njenom oštrom diskursu. Sve do kraja 2023. bilateralni poslovi su se nastavljali manje-više nesmetano, otkrivajući granice bijesa Ankare kada su materijalni interesi bili u pitanju.
Zaista, godinama je tursko-izraelska trgovina bila poznata kao otporna na krize i ovaj put u početku je bilo tako. Međutim, do proljeća 2024., očigledan nesklad između propalestinskog bujanja u Ankari i stvarnosti brodova i aviona koji još uvijek prevoze robu za Izrael postao je neodrživ.
Suočena s rastućom domaćom reakcijom, Erdoganova vlada je konačno najavila obustavu trgovine s Izraelom počevši od maja 2024., izjavljujući da će sav direktni izvoz i uvoz (vrijedan oko 7 milijardi dolara godišnje) biti zaustavljen do “trajnog” primirja u Gazi. Hamas je pohvalio ovaj potez kao “hrabar”, dok ga je Izrael ljutito nazvao kršenjem trgovinskih normi.
Embargo Ankare pokazao se poroznim i tiho razvodnjenim. U roku od nekoliko mjeseci pojavili su se izvještaji da turske kompanije preusmjeravaju robu preko trećih zemalja kao što je Grčka ili preko Palestinske uprave kako bi stigla na izraelska tržišta.
“Zabrana nije striktno provedena dok se bilateralna trgovina nastavlja preko Grčke, Palestine i drugih jurisdikcija”, rekao je Giorgio Cafiero, izvršni direktor Gulf State Analytics, za The New Arab.
