U današnjoj Bosni i Hercegovini svjedočimo apsurdnoj ekonomskoj stvarnosti – kilogram trešanja košta nevjerovatnih 20 konvertibilnih maraka! Divno, zar ne? Za jednu prosječnu platu, građanin BiH može si priuštiti čitavih 50 kilograma ovog “egzotičnog voća”. Kakav luksuz! Možda bismo trebali razmotriti trešnje kao novu valutu ili investiciju? Možda ih čak staviti u sef umjesto zlata?
Kako smo došli do toga da je voće postalo skuplje od heroina?
Ova tragikomična situacija rezultat je briljantne ekonomske strategije naših političara – umjetnog dizanja cijena i plaća koje fantastično poskupljuje domaću cijenu rada. Genijalno!
Zašto bi iko htio konkurentno tržište kad možemo imati najskuplje trešnje u regiji? Proizvođači trešanja sigurno uživaju u svojim basnoslovnim zaradama dok prosječni Bosanac može samo gledati kroz izlog piljare.
Sarajevski narkomani sa smijehom na ustima vele: “Jeftinije mi je platiti dozu heroina, nego pojesti koju trešnju”. Bilo bi smiješno da nije tužno.
Uništavanje domaće ekonomije – korak po korak
Domaći proizvodi postaju toliko neisplativi za proizvodnju da možemo očekivati potpuni prestanak uzgoja voća na našim prostorima. Ko bi se uopće bavio poljoprivredom kad možemo uvoziti sve? Zašto proizvoditi nešto kad je jednostavnije ništa ne raditi?
Naravno, propašću domaćih proizvođača, tržište se ljubazno otvara stranim proizvodima. Jer zašto bismo podržavali domaće poljoprivrednike kad možemo uvoziti voće upitne kvalitete iz dalekih zemalja? Tko mari za svježinu, transportne troškove ili očuvanje ruralnih područja? Sigurno ne oni koji donose ekonomske odluke.
Za sve ovo trebamo zahvaliti našim dragim političarima koji imaju viziju jednako jasnu kao bosanska magla u studenom. Umjesto strateškog planiranja poljoprivredne proizvodnje i stvaranja održivog tržišta, oni su odlučili pustiti stvari da idu svojim tokom – ravno u provaliju.
Naši političari su odgovorini za eutanaziju Bosne i Hercegovine. Dizati cijene i plaće, a ne misliti na konkurentnost, izvoz i autonomiju, dovodi do sličnih situacija.
Sve je to već unaprijed predviđeno. Netko čeka đenazu, nakon koje dolazi do raspodjele i rasprodaje imovine. Sarajevu ne treba Milorad Dodik, oni su efikasniji kada treba nešto razvlastiti, prodati i uništiti.
Možda bismo trebali početi uzgajati nešto drugo umjesto trešanja? Nešto što je isplativije… Možda ono što su trešnje po cijeni već nadmašile? Barem bi tržište bilo stabilnije, a potvrdila bi se ona hercegovačka “nema para tamo gdje policija ne ganja”. 🙂
U međuvremenu, uživajte u trešnjama ako si ih možete priuštiti. Za ostale, uvijek postoje sjećanja na vremena kada je voće bilo hrana, a ne statusni simbol.
(TBT,Logicno)
