Nove razmjene vatre između indijskih i pakistanskih snaga duž sporne linije u Kašmiru dodatno su pojačale strahovanja od šireg sukoba između dvije nuklearno naoružane sile, tjedan dana nakon smrtonosnog napada koji je potresao regiju, piše Express.
U napadu militanata 22. aprila ubijeno je 26 ljudi, što je izazvalo bijes u Indiji, s većinskim hinduističkim stanovništvom, i upućeni su pozivi na akciju protiv Pakistana, s većinskim muslimanskim stanovništvom. Od tada traju međusobne vojne provokacije, diplomatske prijetnje, protjerivanje građana i zatvaranje granica. Indija, koja ima 1,5 milijardu stanovnika, optužuje Pakistan, koji ima 250 miliona žitelja, da podržava militantne skupine u Kašmiru, (regiji koja je većinom naseljena muslimanima, a većim dijelom je pod indijskom vlašću) iako na koju obje zemlje polažu pravo i zbog koje su dva puta ratovale. Pakistan je optužbe odbacio, nazivajući ih neutemeljenim i pozvao da nezavisna komisija utvrdi činjenice.
Pakistanski ministar obrane rekao je u ponedjeljak da je vojni upad susjedne Indije pitanje vremena.
“Pojačali smo svoje snage jer je to nešto što je sada neizbježno. U takvoj situaciji moraju se donijeti neke strateške odluke pa su te odluke donesene”, rekao je pakistanski ministar odbrane Khawaja Muhammad Asif u intervjuu Reutersu u svom uredu u Islamabadu.
Asif je rekao da je Pakistan u stanju visoke pripravnosti i da će upotrijebiti svoj arsenal nuklearnog oružja samo ako “postoji izravna prijetnja našem opstanku”. Zbog svega toga svijet sa zebnjom prati događaje u Kašmiru.
Prema podacima “Arms control Associationa” Indija ima 172, a Pakistan 170 nuklearnih bombi. Indija je vlastiti nuklearni program započela još 1967. godine, u doba premijerke Indire Gandhi, a već 1974. godine izvela je prvi uspješni test nuklearnog oružja. Test je obavljen usred pustinje Thar, na lokaciji zvanoj Testno područje Pokhran. Riječ je o mjestu u indijskom Radžastanu, oko 80 kilometara udaljenom od granice s Pakistanom. Jakost eksplozije procjenjuje se na otprilike 8 kilotona, što je relativno malo (kao pola bombe bačene na Hirošimu). Tu prvu indijsku bombu obično se naziva Nasmiješeni Buda (detonirana je na dan kad se održavao budistički festival Sambuddhatva jayanthi).
Uslijedila je reakcija Pakistana. Prvi pakistanski nuklearni reaktor je uz pomoć SAD proradio 1965. godine, a nuklearni program je napravljen 1974. godine kada je krenula utrka u naoružanju između dviju zemalja u južnoj Aziji. Vjeruje se kako je Pakistan prvu nuklearnu bombu izradio 1984. godine. U razvoju pakistanskog nuklearnog programa ključnu ulogu je odigrala Kina te se vjeruje kako je pomogla u izradi mnogih oružja. Prvo uspješno testiranje izveli su 1998. godine. U doba pokretanja nuklearnog programa premijer Pakistana bio je Zulfikar Ali Bhutto, otac kasnije poznate premijerke Benazir Bhutto. U razvoju pakistanskog nuklearnog programa ključnu ulogu je odigrala Kina te se vjeruje kako je pomogla u izradi mnogih oružja.
Pakistan je respektabilna nuklearna sila jer raspolaže ne samo s nuklearnim glavama, nego i s projektilima koji mogu te glave ponijeti. U novije vrijeme Pakistan je najavio i izgradnju podmornice s nuklearnim projektilima, koja bi omogućila izvršavanje udara čak i u slučaju da neprijatelji prethodno unište lansere na pakistanskom kopnu.
Visoki zvaničnik Bijele kuće rekao je lanu u prosincu da Pakistan razvija program balističkih projektila dugog dometa koji bi naposljetku mogao napadati ciljeve izvan Južne Azije, uključujući Sjedinjene Države. U zapanjujućem otkriću o nekadašnjem bliskom američkom partneru, zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost Jon Finer rekao je da je ponašanje Islamabada pokrenulo “prava pitanja” o ciljevima njegovog programa balističkih projektila.
Pakistan ima super rakete
“Pakistan je razvio sve sofisticiraniju raketnu tehnologiju, od balističkih raketnih sustava dugog dometa do opreme koja bi omogućila testiranje znatno većih raketnih motora”, rekao je Finer.
Indija pak ima čak osam različitih načina za korištenje nuklearnog oružja: dvije vrste aviona, četiri tipa balističkih kopnenih raketa i dvije vrste pomorskih balističkih raketa. Do pojave prve balističke rakete ”Prithvi – II” lovci bombarderi su bili jedini nosači nuklearnog oružja. Po ocjenama američkih analitičara, tri ili četiri eskadrile ”Mirage 2000H” i ”Jaguar IS” mogu iz čak tri baze izvesti nuklearne napade na Pakistan i Kinu.
Prema procjenama stručnjaka Indija je do sada proizvela oko 700 kilograma (plus/minus 150 kg) plutonija što je dovoljno za proizvodnju od 138 do 213 bojevih glava (prema analizama iz 2022. godine). Njenim oružanim snagama i strateškim ciljevima treba više glava od ovog broja jer razvijaju i nove vrste raketa. Glavni izvor plutonija bio je aktivni reaktor za proizvodnju plutonija ”Dhruva” u kompleksu Centra atomskih ispitivanja Bhabha nedaleko od Bombaja, a od 2010. godine na tome aktivno radi reaktor CIRUS u istom mjestu. Planira se izgradnja još jednog reaktora po ubrzanom postupku.
(TBT)
