U dobi od 89 godina preminuo je Mario Vargas Llosa, jedan od najvećih pisaca prošlog i ovog stoljeća, nobelovac, čovjek čiji su romani prodani u milionskom tiražu i koji svojim pisanjem odredio mnoge.
“S dubokom tugom objavljujemo da je naš otac, Mario Vargas Llosa, danas mirno preminuo u Limi, okružen svojom obitelji,” stoji u priopćenju obitelji koje je na platformi X podijelio njegov sin Álvaro Vargas Llosa u nedjelju,.
Vargas Llos najviše će ostati upamćen po romanima među kojima su “Razgovor u katedrali” (1969.), “Rat na kraju svijeta” (1981.) i “Teta Julia i scenarist” (1977.), koji je adaptiran za dugometražni film s Barbarom Hershey i Keanuom Reevesom u glavnim ulogama.
Godine 2010. Vargas Llosa je dobio Nobelovu nagradu za književnost za ono što je Švedska akademija nazvala “njegovom kartografijom struktura moći i oštrim slikama individualnog otpora, revolta i poraza”.
U izjavi nakon očeve smrti, troje njegove djece reklo je da će Vargas Llosin “odlazak rastužiti njegovu rodbinu, prijatelje i čitatelje diljem svijeta”.
“Ali nadamo se da će pronaći utjehu, kao i mi, u činjenici da je uživao u dugom, avanturističkom i plodnom životu, te da je iza sebe ostavio književni opus koji će ga nadživjeti”, rekli su.
Predsjednica Perua Dina Ercilia Boluarte Zegarra izrazila je sućut obitelji Vargas Llosa, zaključivši objavu na društvenim mrežama riječima: “Počivaj u miru, najslavniji Peruanče svih vremena.”
“Njegov intelektualni genij i golem književni opus ostat će vječna ostavština budućim generacijama. Izražavamo najdublju sućut njegovoj obitelji, prijateljima i svijetu književnosti”, objavio je ured predsjednice na X-u.
Otvoreno o izraelskoj okupaciji
Vargas Llosa je bio poznat po svojoj otvorenoj kritici autoritarnih režima – od Havane i Karakasa do Tel Aviva. Među njegovim najdosljednijim javnim stavovima bilo je njegovo protivljenje izraelskoj okupaciji palestinskih teritorija.
Uprkos tome što je 1995. dobio prestižnu izraelsku nagradu Jerusalem i poštovao zapadne liberalne demokratije, Vargas Llosa je žestoko kritizirao izraelsku politiku na okupiranoj Zapadnoj obali, opisujući okupaciju kao kolonijalni projekat i izražavajući zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava.
Godine 2005. napisao je ‘Izrael-Palestina: Mir ili sveti rat’, knjigu koja opisuje njegovo putovanje kroz Palestinu sa svojom kćerkom Morganom pod tadašnjim izraelskim premijerom Arielom Šaronom. U knjizi je osudio praksu izraelske okupacije i slikovito opisao patnju Palestinaca.
Nakon posjete starom gradu Jerusalema, Vargas Llosa je napisao: “Stari grad je još uvijek sablasni svijet, bez duše, prazan, sa više zabrana nego ljudi. To je duboko bolan prizor i, mislim, simbol onoga što okupacija znači – drame koja postoji, ljudske patnje.”
Njegove kritike su, međutim, takođe izazvale gnjev nekih propalestinskih krugova. Iako je osudio izraelske zračne napade na Gazu kao “nepodnošljive” i “kontraproduktivne”, on je također odbacio kulturne ili akademske bojkote Izraela, nazivajući ih oblikom “kolektivnog kažnjavanja”.
Priznao je Izraelu “pravo na samoodbranu” od onoga što je nazvao “Hamasov terorizam”, ali je ostao oštro kritičan prema razmjerima i prirodi izraelske vojne akcije u Gazi, nazivajući je “masakrom”.
U jednom od svojih posljednjih razmišljanja o regionu, Vargas Ljosa je napisao: “To je još uvijek jedino mjesto na svijetu gdje se osećam ljevičarem.”
(TBT)
