Iako je do turskih predsjedničkih izbora još pune tri godine (2028.), turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, koji još nije javno obznanio hoće li se na njima kandidirati iako je to stidljivo najavljivao, ipak je počeo s “predizbornom kampanjom” – odstranjenja konkurenata.
Uhitio je svojeg najvećeg arhineprijatelja i trenutačnog gradonačelnika Istanbula te, prema svim analizama (očito i njegovim), političara koji ga jedini može ugroziti na predstojećim izborima: Ekrema İmamoğlua. No, ovo bi mogla biti kobna greška u koracima Recepa Tayyipa Erdoğana, koji pojačava represiju i stegu, i to već sada, tri godine do izbora, očito pripremajući teren za neke promjene koje će utjecati na daljnji politički život Turske, piše Jutarnjilist.
To je na ulice Istanbula izmamilo, prema nekim procjenama, oko 2 milijuna prosvjednika (uhićeno je više od 1500 ljudi), a okupljanja su prošla i u drugim velikim gradovima koje Erdoğan ne kontrolira, primjerice u glavnom gradu Ankari i Izmiru, jednom od najvećih gradskih središta. Režim onemogućava rad neovisnim medijima, a uhićeno je i nekoliko novinara koji su izvještavali s protesta. To su najveći antierdoganovski protesti od 2013. godine.
Erdoğan represijom, očito, trasira put do pobjede i svojeg četvrtog mandata. Mnogi i u Turskoj shvatili su ovo uhićenje kao politički motivirano. İmamoğlu je velika opasnost za “sultana” koji Turskom vlada već 22 godine – od 2003. do 2014. kao premijer, a od tada na poziciji nedodirljivog predsjednika.
Podsjetimo, Ekrem İmamoğlu i deseci njegovih suradnika uhićeni su zbog optužbi za korupciju i financijske malverzacije, ali i zbog “suradnje s Kurdistanskom radničkom strankom koju režim smatra terorističkom organizacijom”, a koji dan prije toga, kako bi ga isključio iz predsjedničke utrke, istanbulsko sveučilište poništilo je njegovu fakultetsku diplomu zbog navodnih nepravilnosti u prijevodu i nostrifikaciji njegove srednjoškolske svjedodžbe s američkog koledža koji je pohađao na sjevernom dijelu Cipra. Naime, za predsjednika Turske ne može se kandidirati netko tko nema fakultetsko obrazovanje.
Naime, samo dan nakon privođenja njegova Republikanska stranka (Cumhuriyet Halk Partisi – CHP), koju vodi Özgür Özel, “imenovala” ga je svojim predsjedničkim kandidatom, mnoge druge oporbene stranke to su podržale i hapšenje bi mu, zapravo, samo moglo dati još veći vjetar u leđa. Turska se zatalasala i ovim uhićenjem Erdoğan, ustvari, više pokazuje svoj strah od mogućeg političkog poraza nego svoju moć. Ekrem İmamoğlu se preko platforme X obratio svojim pristašama. Poručio je da se “ne boji svojeg nezakonitog uhićenja jer je nacija ujedinjena”.
“ Nećemo se pokoriti i naš narod i volja će otpuhati ovaj amoralnu tiraniju. Iz ćelije uzvikujem: Nacija je velika – poručio je İmamoğlu. Na skupovima se čuje “Ovo je tek početak”.
Iz Erdoğanove vladajuće stranke Pravda i razvoj (Adalet ve Kalkınma Partisi) prije koji mjesec su poručili da će se predsjednik kandidirati za četvrti mandat i to, kako su rekli, “samo ako stanovništvo to želi”, prenio je Reuters. No, stvari su se zakomplicirale. Ne samo zato što popularnost İmamoğlua raste, kao i njegov politički utjecaj, nego i zbog toga što će on 2028. imati 57, a Erdoğan 75 godina. Dakle, ovo bi za “sultana”, kako nazivaju Erdoğana, mogao biti vrlo rizičan i sklizak politički potez.
Sljedeći korak šefa države mogla bi biti diskutabilna ustavna reforma, koja će mu omogućiti da se 2028. godine i četvrti put kandidira, ili pak raspisivanje prijevremenih izbora. Kao input za to svakako mu može poslužiti nedavna “reforma” Ustava Vladimira Putina, koji si je time omogućio praktički doživotno vladanje. Međutim, možda neće biti tako lako ukloniti İmamoğlua iz političkog života zemlje, čak ako ga i osudi na dugogodišnju kaznu (zasad nema prepreke da se kandidira i iz zatvora) ako mu ne presudi “zabrana političkog djelovanja”.
Erdoğanovi kritičari vjeruju da bi rastuće političke napetosti u kombinaciji s ekonomskom krizom (inflacija u Turskoj premašuje 80 posto) te korupcijski repovi i loša reakcija vlasti nakon razornog potresa 2023. godine, kada je poginulo više od 50.000 ljudi, dodatno mogli uzdrmati režim, a Erdoğana natjerati na poduzimanje radikalnih mjera protiv oporbe. Ima analitičara koji smatraju da bi “neugodnosti” za Erdoğana mogle nastupiti i prije redovnih izbora 2028., a i da bi se vlast mogla zatresti znatno ranije jer sva je oporba na nogama, a prosvjedi se šire i zahvaćaju veći broj gradova, pogotovo onih gdje je na vlasti opozicija.
Nakon uhićenja gradonačelnika Istanbula, Musavat Dervişoğlu, član Dobre stranke (İyi Parti), konzervativne nacionalističke partije koja je koalicijski partner CHP-a, optužio je Erdoğana da pokušava zadržati vlast antiustavnim djelovanjem te je pozvao oporbu na bojkot idućih izbora ako se situacija ne normalizira. I čelnica progresivne Narodne stranke ravnopravnosti i demokracije (Halkların Eşitlik ve Demokrasi Partisi) Tülay Hatimoğulları nazvala je masovna uhićenja članova oporbe i prosvjednika “političkim prevratom”.
Oporba se ujedinjuje, što Erdoğana još više i plaši i razjaruje, pogotovo zato što mnogi smatraju da bi on mogao dodatno zaoštriti odnose i povećati političku despociju u Turskoj. Doduše, iako to još nije obznanio, upravo ovaj potez mnogi u Turskoj tumače kao odluku da će se Erdoğan još jednom kandidirati, pa su želi raskrčiti put eliminacijom glavnih protivnika jer bi mu pobjeda nad İmamoğluom, barem kako sada stvari stoje, itekako mogla izmaknuti.
Edroğan je svoj politički put počeo u Istanbulu, čiji je bio gradonačelnik. Stoga mu je iskustvo gubitka njegova rodnog Istanbula – “bisera i zjenice oka Turske”, kako ga on naziva, bilo posebno bolno i traumatično. Jedne je izbore na kojima je İmamoğlu pobijedio poništio, ali mu ništa nije pomoglo – jer njegov je glavni suparnik pobijedio ponovno. Erdoğan bi ovim potezom sam sebi mogao iskopati rupu u koju će upasti. Turska se zatalasala i anotiranog lidera Erdoğana očekuju teška vremena.
(TBT)
