Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Prije i poslije svega Hamas ostaje. Poslije 17 krvavih mjeseci Hamas ostaje. Nakon stotina ubijenih izraelskih vojnika i hiljada ubijenih stanovnika Gaze, Hamas ostaje. Poslije ogromnih razaranja ravnih bombardiranju Drezdena na kraju Drugog svjetskog rata, Hamas ostaje. Poslije svih izraelskih obećanja da će ga uništiti, Hamas ostaje. U stvari, Hamas je jedini koji ostaje u Pojasu Gaze. Moramo to prihvatiti i izvući zaključke.
Ono što nije postignuto tokom 17 mjeseci rata neće biti postignuto nikakvom dodatnom agresijom. Hamas je tu da ostane. Vojno gledano, on je smrtno ranjen, ali će se oporaviti. Ovaj rat ga je ojačao politički i ideološki nakon što je oživjelo palestinsko pitanje koje su Izrael i ostatak svijeta htjeli zaboraviti. Hamas ostaje i Izrael to ne može promjeniti.
Izrael nema moć da na vlast postavi nekog drugog aktera, ne samo jer takvog možda i nema, već zato što je njegova tiranija ograničena. Izrael ne može smenjivati režime drugih naroda, kao što su Sjedinjene Države to nekad mogle. Stoga je svaka priča o „danu poslije“ pogrešna: ne postoji dan poslije Hamasa i čini se da ga skoro neće ni biti, jer je Hamas jedini vladajući faktor u Gazi, barem trenutno, i to je teško promjeniti. „Dan poslije“ će biti dan sa Hamasom. Moramo se na to navići.
Prvi zaključak koji proizlazi iz toga je naravno uzaludnost novog rata. To bi značilo ubijanje preostalih talaca i hiljada stanovnika Pojasa, da bi na kraju Hamas opet bio tu. Ali čak i ova teška realnost ostavlja prostor za promjene, ako Izrael i Sjedinjene Države prihvate da je Hamas preživio. To je surova organizacija koju nema ko zamjeniti. Bilo bi bolje da je u Gazi drugačija vlast, na primjer socijaldemokrate iz Švedske, ali to je u skorijoj budućnosti nemoguće.
Od groteskne ideje o „uticajnim porodicama koje će upravljati Gazom“, preko fantazije o uvozu palestinskih vlasti u Gazu na izraelskim tenkovima, do trabunjanja o „ekspertskoj vladi“ – sve su to nerealni snovi. Gazom će vladati Hamas ili neko drugi postavljen uz njihov pristanak. Nemoguće je ustoličiti bilo koga u Gazi, čak ni harizmatičnog Muhamada Dahlana, protivno volji Hamasa. Palestinske vlasti koje lagahno umiru na Zapadnoj obali neće iznenada oživjeti u Gazi. Ko je želio drugačiju vlast morao je o tome misliti nakon povlačenja koje je trebalo da se odigra u okviru sporazuma sa palestinskim vlastima. Ali pri izboru između dobra i zla, Izrael uvijek bira ovo drugo.
U svakom slučaju Hamas diktira igru, htjeli mi to ili ne. Ta činjenica ne budi neku nadu, ali je neophodno prepoznati je, što Izrael i Sjedinjene Države odbijaju učiniti. Umjesto da spriječe novi rat za „uništenje Hamasa“ bla-bla-bla, oni bi morali pristati na vlast Hamasa. Zato se mora razgovarati sa Hamasom. Čak i nakon 7. oktobra, odnosno baš zbog 7. oktobra.
Hamas je iskusio našu osvetu, i to s kamatom. Komandanti, ubice, silovatelji, otmičari i njihovi pomagači su kažnjeni. Već 17 mjeseci Izrael vodi pregovore sa Hamasom, mada ne direktne. Sjedinjene Države su pregovarale direktno i nebesa se nisu otvorila. Razgovori su doveli do sporazuma, kojih se Hamas pridržavao, što pokazuje ne samo njegovu moć već i snagu date riječi. Da je Izrael održao svoju riječ kao Hamas, već bismo bili u drugoj ili trećoj fazi primirja.
Da Izrael ima hrabrog vođu sa vizijom, što je izgleda nemoguće, pokušao bi da razgovara sa Hamasom. Direktno, otvoreno i pred svima, u Gazi ili u Jerusalemu. Oprostili smo Njemačkoj, oprostit ćemo i Hamasu, ako se i kod njih nađe hrabri vođa. U međuvremenu ga treba tražiti i razgovarati. Gubitak će biti manji od još jedne ludačke runde bombardiranja i granatiranja.
(TBT, Haaretz)
