Vodstvo Republike Srpske tvrdi kako se drži Daytonskog sporazuma dok gura promjenu izmijene odredaba Ustava RS-a po kojima, ako budu usvojene, Republika Srpska može uči u federalni ili konfederalni odnos sa drugim državama.
Daytonski sporazum je potpisan 20. studenoga 1995. u američkoj zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson pokraj Daytona, nakon pregovora između bošnjačke, hrvatske i jugoslavenske delegacije koju su vodili Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Sporazum je i formalno potpisan 14. prosinca u Parizu, i podržao je teritorijalnu cjelovitost i suverenost BiH, geopolitički je odredio dva entiteta – Republiku Srpsku i Federacija BiH – i predvidio međunarodne snage za provedbu sporazuma.
Sporazum je zaustavio krvoproliće, ali s druge strane, nije osigurao da Bosna i Hercegovina postane normalna, funkcionalna država.
Početkom 2008. Željko Komšić, u to vrijeme predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na sjednici tročlanog Predsjedništva upozorio je da je iz arhive Predsjedništva BiH nestao originalni primjerak Daytonskog sporazuma. Komšićevo otkriće izazvalo je veliko uzbuđenje jer znalo se da je Alija Izetbegović nakon povratka iz Amerike osobno u Sarajevo donio originalni primjerak Daytonskog sporazuma, a 13 godina nakon toga odjednom više nitko nije znao gdje je završio dokument od nedvojbene povijesne vrijednosti.
Potom je objavljeno i da je Srbija ostala bez originalnog primjerak Daytonskog sporazuma.
‘Daytonski sporazum se nikad nije pojavio u Ministarstvu vanjskih poslova. Ministarstvo jest depozitor međunarodnih ugovora, ima ih još iz vremena Kraljevine Srbije, ali ovog sporazuma nema’, rekli su novinarima u sjedištu diplomacije Srbije. Pritom se niko nije jako zabrinuo jer se spomenuta izjava iz ove institucije kosila s izjavom Vlada Nadeždina, šefa kabineta ministra vanjskih poslova u vrijeme potpisivanja Daytonskog sporazuma, koji je rekao da je on osobno original odnio upravo u ovo ministarstvo.
No 2017. objavljeno je da je Željko Kuntoš, bivši tjelohranitelj ministra policije Republike Srpske pokušavao je unovčiti mirovni sporazum. Kako su tada objavili mediji originalni primjerak Daytonskog sporazuma koji je godinama smatran nestalim pronađen je tijekom policijske racije na Palama nakon što je bio ponuđen na prodaju na “crnom” tržištu.
Policija je dobila dojavu
Policija Republike Srpske tada je objavila kako je preprodavač Željko Kuntoš za taj dokument tražio 100 tisuća konvertibilnih maraka (50 tisuća eura). Uhićen je nakon što je policija dobila dojavu kako on taj dokument planira preprodati pa su ga temeljem sudskog naloga uhitili, a tijekom pretrage kuće u kojoj je živio otkrili su i primjerak sporazuma na kojemu su originalni potpisi nekadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića te predsjednika tadašnje SR Jugoslavije Slobodana Miloševića.
Istragu o cijelom slučaju preuzelo je Tužiteljstvo RS-a koje je utvrditi kako je Kuntoš pribavio primjerak Daytonskog sporazuma i kome on uopće pripada. Nakon hapšenja pojavila su se različita nagađanja jer nije jasno je li riječ o primjerku namijenjenom vlastima BiH ili pak Srbije s obzirom na to da ni u arhivama u Sarajevu niti u Beogradu takvog dokumenta nema.
Krešimir Zubak, nekadašnji član Predsjedništva BiH i sudionik mirovnih pregovora u Daytonu kazao je tada kako je začuđen da je nestali primjerak uopće pronađen na Palama. “Veća je vjerojatnost da to nije naš Daytonski sporazum”, kazao je Zubak kako ga citira “Dnevni avaz”. Miro Lazović, predsjednik Skupštine BiH do 1996. godine i još jedan od živih sudionika mirovnih pregovora iz 1995. godine, također drži kako je vjerojatnije da je na Palama pronađen primjerak sporazuma namijenjen Srbiji.
Takav zaključak izvodi iz činjenice da je Kuntoš bio vozačem Dragana Kalinića, bivšeg predsjednika parlamenta RS. Uz to Kuntoš je bio u Parizu kada je u prosincu obavljeno formalno potpisivanje dokumenta dogovorenog u Daytonu a tamo je boravio kao tjelohranitelj Alekse Buhe koji je tada bio na poziciji ministra vanjskih poslova RS.
Osim Hrvatske, BiH i Srbije po jedan primjerak Daytonskog sporazuma sačinjen je za vlade SAD, Njemačke, Francuske, Velike Britanije i Rusije čiji su lideri bili svjedoci potpisivanja tog dokumenta.
Izvornik na engleskom jeziku u slučaju BiH ima posebnu težinu jer je u sporazumu jasno istaknuto kako će u slučaju bilo kakvih prijepora oko sadržine i njezina tumačenja prednost nad formulacijama na bosanskom, hrvatskom odnosno srpskom jeziku imati upravo ona – na engleskom. Kada se u Sarajevu 2008. godine ispostavilo da ne znaju gdje im je originalni primjerak sporazuma čiji je jedan od aneksa i ustav te države bili su prisiljeni tražiti od Francuske da im pošalje ovjerenu kopiju.
Hrvatska ima svoj primjerak originalog Sporazuma. Miro Kovač, bivši šef hrvatske diplomatije, za Jutarnji je list 2017. godine rekao kako Hrvatska čuva sve važne dokumente koji su pohranjeni u zbirci međunarodnih ugovora. Svi važni međunarodni ugovori, baš kao i Daytonski sporazum, čuvaju se na neograničeno vrijeme pa su zato prilagođeni i uvjeti u prostoriji u kojima se nalaze. Tako se pazi na temperaturu i da u prostoriji ne bude vlage, kako dokumenti ne bi bili oštećeni. Za arhiviranje su zaduženi stručni ljudi koji imaju iskustvo na takvim poslovima, a u MVP-u su rekli da nije moguće da se u Hrvatskoj izgubi bilo koji važniji dokument koji je potpisala hrvatska strana.
(TBT)
