Piše: Mustafa Abdul Salam, thebosniatimes.ba
Nema sumnje da je ekonomska sigurnost Egipta posljednjih godina postala izravno povezana s Izraelom, posebno kada je riječ o energetskoj sigurnosti i zadovoljavanju potreba Egipta za prirodnim plinom.
Također je nesumnjivo da je ova ovisnost iznimno opasna, ne samo srednjoročno do dugoročno, već i kratkoročno. To je zato što takva razina energetskog oslanjanja na Izrael nema samo ekonomske, financijske i industrijske posljedice za Egipat, već ima i dalekosežne političke i društvene implikacije, kao i vrlo moguće ugrožavanje ukupne nacionalne sigurnosti Egipta.
U februaru 2018., kada je egipatska vlada prvi put ratificirala golemi ugovor vrijedan 15 milijardi dolara za uvoz prirodnog plina iz Izraela, to je u narednim godinama povećano na preko 21 milijardu dolara. Ovo je opravdano činjenicom da bi aranžman omogućio transformaciju Egipta u regionalno središte za izvoz energije, a plin iz Izraela ne bi bio za domaću potrošnju već bi se ponovno izvozio.
Drugim riječima, Egipat se predstavio samo kao posrednik – uvozi plin iz polja koja je Izrael zauzeo u istočnom Mediteranu uz obale Egipta, Libana i Pojasa Gaze. Taj bi plin zatim bio ukapljen u Egiptu, bilo u postrojenjima Damietta ili Edco, da bi bio spreman za ponovni izvoz.
U prilog tom opravdanju u to vrijeme bilo je nedavno otkriće Egipta o “supergigantskom” plinskom polju Zohr, rangiranom kao najveće polje prirodnog plina u Sredozemnom moru. Egipatska vlada je tvrdila da to znači da će polje Zohr osigurati dovoljno plina da pokrije domaću potrošnju dugi niz godina, a višak će se izvoziti na međunarodna tržišta žedna energije – poput Evrope.
Međutim, vrijeme je pokazalo da je ta tvrdnja potpuno netačna, te da izraelski plin nije došao da pokrije egipatski izvozni jaz, kako se tada ponavljalo. Umjesto toga, pumpa se – od 2020. – u domove, restorane, trgovine i tvornice Egipćana.
Izraelski plin sada je vitalni izvor za opskrbu elektrana u Egiptu. Vlada je čak pozvala Izrael da poveća izvoz plina u Egipat više nego jednom kada se zemlja suočila s raširenim prekidima opskrbe električnom energijom, kao što se dogodilo prošlog ljeta, usred oštrog pada lokalne proizvodnje plina.
Gledajući najnovije statistike, obujam uvoza izraelskog plina od strane egipatske vlade znatno je skočio; u 2024., egipatski uvoz izraelskog plina porastao je za 18,54% – ili 1,59 milijardi kubičnih metara – što je najveća razina ikada.
Također se mora naglasiti da se ovo veliko povećanje dogodilo na vrhuncu izraelskog napada bez presedana na Pojas Gaze koji je započeo u oktobru 2023. godine.
U brojkama, Egipat je uvezao oko 10,16 milijardi kubičnih metara tokom 2024., što je poraslo s 8,57 kubičnih metara u 2023. Prošlog prosinca zabilježena je najveća stopa egipatske vlade uvoza izraelskog plina u 2024. Štaviše, nekoliko mjeseci prije pojavila su se izvješća o sporazumu između Kaira i Tel Aviva o povećanju uvoza za 21% počevši od oktobra, s ciljem zadovoljenja rastuće lokalne potražnje.
Ali tu nije kraj – egipatska vlada planira dodatno povećati ovisnost zemlje o izraelskom plinu u narednom razdoblju. U tijeku su pregovori s tim ciljem, prema kojima vlada traži sporazum s Izraelom o povećanju uvoza plina za oko 58% s trenutne razine od 950 miliona kubičnih stopa dnevno, počevši od druge polovice 2025.
Odgovorne vlasti to nazivaju “osiguravanjem potreba za gorivom egipatske države tokom ljetnih mjeseci”. Tvrde da se te mjere poduzimaju kako bi se zaštitile od predviđenih nestašica električne energije i zadovoljile sve veće potražnje za plinom od strane kompanija za proizvodnju električne energije i energetski intenzivnih tvornica poput onih koje proizvode željezo, gnojiva, aluminij i automobile.
Međutim, ovdje se postavljaju brojna pitanja. Prije svega – je li egipatska država prisiljena uvoziti sve veće količine izraelskog plina, ukradenog ponajprije iz arapskih plinskih polja? I događa li se to unatoč rizicima i unatoč izraelskoj okupaciji filadelfijskog koridora (uz granicu Egipta s Gazom), čime se krši mirovni sporazum iz Camp Davida između Izraela i Egipta?
Nadalje, zašto je takav fokus na plin iz Izraela posebno da bi se zadovoljile energetske potrebe Egipta – unatoč ozbiljnim opasnostima za ekonomsku i socijalnu sigurnost Egipta koje predstavlja stavljanje zemlje u takav položaj ovisnosti?
Štaviše, zašto je više od 21 milijarde dolara egipatskog državnog prihoda otišlo iz zemlje (zapamtite – ovo je država koja pati od ogromnog nedostatka financiranja i očajnički traži stranu razmjenu) da bi bila pohranjena u izraelsku riznicu, slučajno dok Izrael trpi veliki deficit zbog troškova rata?
Nadalje, zašto se to radi dok smo potpuno svjesni da se ova ogromna količina šalje kako bi se ojačao kontinuirani prosperitet Izraela i za kupnju oružja koje se koristi za masakr palestinskog naroda? I zašto se ova brzo rastuća razina ekonomske normalizacije s okupacijskom državom događa upravo sada?
Osim toga, gdje su deseci egipatskih plinskih polja koja su uz veliku pompu otkrivena i navodno puštena u proizvodnju posljednjih godina? Što se dogodilo sa svim pričama o samodostatnosti plinom, koje se tako entuzijastično promoviralo 2018. i godinama koje su uslijedile?
Na kraju, ako zaista postoji hitna potreba za uvozom plina iz inozemstva, zašto ga ne uvoziti iz prijateljskih arapskih zemalja, poput Alžira, Katara i Sultanata Omana, ili čak nearapskih zemalja s bliskim odnosima s Egiptom, poput Rusije?
(TBT, TNA)
