Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Zamišljam kako je umjesto Volodomira Zelenskog u Ovalnoj sobi u Beloj kući sjedio Benjamin Netanyahu. Donald Trump i njegov potpredsjednik J. D. Vance su pred kamerama napali Netanyahua i rekli mu da je njegovo odbijanje da zaustavi rat u Gazi kockanje sa trećim svjetskim ratom: „Moraš biti poslušniji. Tvoji ljudi ginu, a ti ne želiš primirje. Ako pristaneš na kraj rata, tvoji ljudi bi prestali ginuti. Ti ne želiš primirje. Ja želim. Nemaš keca u rukavu. Sa nama ga imaš, a bez nas nemaš ništa. Prihvati primirje ili mi izlazimo iz igre.“
Zamišljam da je stvari koje je Trump rekao Zelenskom izgovorio Netanyahuu. Doslovno tako, svaku riječ je morao da mu kaže.
Ali to je samo moj pusti san i te prijetnje nisu bile upućene Netanyahuu. I neće biti, iako bi to bilo neophodno. Zamislite takav razgovor. Netanyahu prestrašen izlazi iz Bijele kuće, posivjelog lica kao što je bilo lice Zelenskog, i već sutradan se vraća i lupa na kapiju Bijele kuće: spreman je da završi rat u Gazi i povuče izraelsku vojsku iz Pojasa. Svi oteti su oslobođeni, genocid se prekida. Bez ovakvog razgovora Izrael će izabrati nastavak rata. Teško je zamisliti strahotniju viziju, beskorisniji rat koji će u drugom poglavlju biti još strašniji.
Javno poniženje kroz koje je prošao bespomoćni Zelenski je zlostavljanje tipično za ljude kao što su Trump i Vance i nije prvo te vrste. Novina je da se dogodilo pred kamerama. Osim onog „Potpiši, pseto“ Hosnija Mubaraka upućeno Jaseru Arafatu na ceremoniji potpisivanja Sporazuma iz Kaira 1994, kamere nikada nisu zabilježile takvu demonstraciju sile gospodara svijeta, ili onih koji misle da to jesu, prema svojim štićenicima.
Trumpu treba zahvaliti što je razotkrio svoj unutrašnji svijet u kom nema mjesta za pravdu, vrijednosti, međunarodno pravo, humanost ili lojalnost. Samo moć i novac, novac i moć. Ali čak i takav pristup se primjenjuje selektivno. Susret između Trumpa i Zelenskog bi se morao dogoditi i sa Netanyahuom. Svaka riječ koju je Trump uputio Zelenskom važi za Netanyahua. Ipak, to nikom ne pada na pamet, možda zato što na Zapadnoj obali nisu otkriveni minerali. Ali, čekaj, šta je sa rivijerom u Gazi?
Sa stanovišta Izraela i Netanyahua koji razumiju samo govor sile, to bi mogao da bude historijski razgovor, onaj koji mjenja igru. Izgleda da se on neće odigrati. Ali ako već sanjarimo, zašto ne sanjati velike snove? Ogromne. Zamislite sličan razgovor u Bijeloj kući, a na dnevnom redu je kraj izraelske okupacije. Ne postoji više nijedan drugi način da se ona završi nego pomoću ovakvog razgovora.
Izrael više nema nijednog džokera u rukavu, osim američke podrške. Ljudi zbog nje ginu, to je izvor tenzija koje ugrožavaju čitav svijet. Nema zemlje koja otvoreno podržava okupaciju i ne postoji tema koja tako ujedinjuje svijet koji se protivi tome, makar prećutno. Teško je razumjeti kakvom američkom interesu služi okupacija, zbog koje su Sjedinjene Države postale omražene ne manje od svog štićenika. Teško je razumjeti zašto ovakav razgovor nikada nije obavljen.
Zamišljam kako Netanyahu dolazi u Bijelu kuću i Trump, taj strašni i opasni čovjek, mu prijeti kao što je prijetio Zelenskom. Već slijedećeg jutra počinje rušenje Kirjat Arbe i Kirjat Sefera. Pusti snovi.
(TBT, Haaretz)
