Piše: Saeid Abedpour, thebosniatimes.ba
Rijetko postoji putopis zapadnih i istočnjačkih pisaca u svijetu koji govori o putovanju u Iran, a da ne spominje i ne piše o prostranosti, raznolikosti i ljepotama Irana, a posebno o gostoljubivosti njegovih ljudi prema strancima. U svom putopisu Joubert o Iranu kaže: “Naš domaćin nijednog trenutka nije izostavio gostoljubivost. Hrane je bilo u izobilju. Posluga je također, prateći svoje nadređene, bila krajnje obazriva u dočeku.” Ibn Battuta i Hawkes također su govorili o velikodušnosti Iranaca.
Pored te dobronamjernosti i otvorenosti, Iranci nikada nisu bili spremni prihvatiti strane vladare i njihove naredbe niti su pred njima povijali glavu. Tokom drevne historije Irana, kraljevi su uvijek pripadali samom narodu, a ako su tokom pojedinih razdoblja historije poput Prvog svjetskog rata Sovjetski Savez i Velika Britanija pokušali okupirati neka područja u Iranu, bili su prisiljeni povući se nakon oštrih reakcija narodnih masa i heroja. Taj njihov duh proizlazi iz određenih osobina kao što su privrženost domovini i precima, hrabrost i junaštvo, političko shvaćanje ljudi te kulturna i vjerska učenja. Arthur Millspaugh (1922.-1945.) kaže: “Iranci su općenito politički pametni, a geografski položaj i historijski događaji učinili su međunarodna politička pitanja predmetom njihove pažnje.”
Stoga su se Iranci od prošlosti pa sve do sada odupirali stranim invazijama, napadima i intervencionističkim aktivnostima stranih mentora.
Interakcija sa strancima
Da bismo razumjeli zašto su Iranci tako gostoljubivi prema strancima, ali nikada ne prihvaćaju njihovu dominaciju, važno je obratiti pažnju na razlike između ove dvije važne stvari. U druženju, budući da se odvija prenos kulture i razmjena kulturnih vrijednosti, obje strane uživaju u međusobnoj interakciji, smatraju se ravnopravnima, a možda i domaćin prema svome gostu iskazuje najveći stepen ljubaznosti, bez obzira na posao, položaj ili obrazovanje. Međutim, kada je riječ o uplitanju, stranac želi nametnuti svoju volju drugome i postići maksimalnu korist, prema zadanim postavkama, te smatra da ima više znanja, da je pametniji i da ima moć da dominira nad drugim te teži uništenju kulture drugih, a svoju vlastitu kulturu i viziju smatra superiornim.
Strano uplitanje u današnjem svijetu
U davnim vremenima neki vladari i vojskovođe, ne obazirući se na volju i želje naroda, pokretali bi pohode na različite zemlje radi širenja i ekspanzije svoje teritorije. Očekivalo se da će ratifikacijom Povelje Lige naroda i formiranjem Ujedinjenih naroda te prihvaćanjem načela nacionalnog suvereniteta kao međunarodnog načela, ove ekspanzionističke tendencije biti kontrolirane i okončane. No, nažalost, unatoč deklariranim ciljevima koji se temelje na potrebi očuvanja slobode, demokracije, liberalnih vrijednosti i načela prava na samoodređenje, kako vrijeme prolazi, danas smo svjedoci da u mnogim dijelovima svijeta dominiraju samo makijavelističke ideje i zakon džungle. Kao što smo, i u godinama nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu, bili svjedoci nametanja rata Iranu od strane Iraka, rata koji međunarodne institucije nisu mogle ili htjele spriječiti. To je pitanje koje se i dan danas može razumjeti i u vezi s drugim ratovima diljem svijeta.
U ovoj globalnoj situaciji, gdje strane intervencije dovode do dugotrajnih sukoba, ubijanja civila i nepopravljive ekonomske, političke i kulturne štete, kako ne samo Iran, nego i drugi, mogu osigurati svoj opstanak osim oslanjajući se na snagu vlastitog naroda? Tako da iranski narod, iako je njihova trpeza kao i ranije prostrana da ugoste strane goste, ukoliko prisutnost stranaca dožive kao miješanje u poslove zemlje, isto neće tolerirati.
(TBT)
